Zimske olimpijske igre počet će za manje od dva mjeseca, 4. februara 2022. godine u Pekingu, u Kini. Ove olimpijske igre mogle bi ličiti na “gladijatorske igre” u starom Rimu, kada rimski car pokazuje svoju moć dajući narodu malo hljeba i mnogo igara.

Kina bi mogla pretvoriti igre u propagandnu ekstravaganciju, pokazujući svoju rastuću snagu globalnoj publici. Zamislite “Gladijatora”. A zatim zamislite Xija Jinpinga, kineskog autoritarnog predsjednika, koji se ponaša kao novi rimski car, koji ima moć nad životom i nad smrću.

To nije maštarija. Nezavisni izvještaji, piše The Guardian, opisuju užasnu stvarnost s kojom se suočava hiljade Ujgura, koji trpe “djela nesavjesne okrutnosti, izopačenosti i nečovječnosti”, uključujući mučenje i organizirana grupna silovanja u koncentracijskim logorima u Xinjiangu.

Dok svjetski sportisti budu dobivali palčeve uperene prema gore za nastup na “narodnim igrama”, car Xi će svojim nebrojenim, nevidljivim žrtvama bezosjećajno pokazivati palac prema dolje.

Teško je Xija, s njegovim neprikosnovenim diktatorskim moćima, njegovom tehno-fašističkom nadzornom državom koja guši neslaganje i ugnjetava manjine i njegovom agresivnom ekspanzionističkom vanjskom politikom smatrati bilo čim drugim osim totalitarnim control freakom s imperijalnim fantazijama.

Sredinom ove godine američki izdavač “Newlines Institute” objavio je izvještaj zasnovan na opsežnoj analizi dostupnih dokaza utemeljenim na činjenicama s terena. Stručnjaci su u izvještaju detaljno razmatrali snosi li Kina državnu odgovornost za kršenje člana II Konvencije o genocidu.

“Primjenom odredbi Konvencije o genocidu na brojne iznesene dokaze, ovaj izvještaj na osnovu jasnog i uvjerljivog standarda o dokazima zaključuje da je Kina odgovorna za kršenje svake odredbe člana II Konvencije (o genocidu)”, navodi se u izvještaju.

U izvještaju se navodi da je predsjednik Xi Jinping “pokrenuo ‘Narodni rat protiv terorizma’ i  u područjima u kojima su uglavnom koncentrirani Ujguri načinio prvu liniju fronta, tvrdeći da je ekstremizam zaživio u ujgurskom društvu”.

“Čuvari logora navodno slijede naredbe kako bi se takav sistem zadržao sve dok ‘Kazahstanci, Ujguri i druge muslimanske nacionalnosti ne nestanu, (...) dok sve muslimanske nacionalnosti ne izumru’”, navodi se u izvještaju.

“Visokorangirani zvaničnici naredili su da ‘sakupe sve koji bi trebali biti sakupljeni’, ‘potpuno ih zbrišu..., unište im korijen’ i ‘prekinu njihovu lozu, korijene, veze i porijeklo’”, dodaje se.

Kineski zvaničnici “kampanju masovnog zatvaranja uspoređivali su s ‘iskorjenjivanjem tumora’, pa čak i iskorjenjivanjem korova skrivenog među usjevima, koji zahtijevaju prskanje ‘hemikalijama kako bi ih sve pobili’”.

Autonomna pokrajina Xinjiang najveća je kineska pokrajina, u kojoj dominantno živi muslimansko stanovništvo sastavljeno od pripadnika turkijske etničke zajednice Ujgura i etničkih Kazahstanaca.

Kineske organizacije za zaštitu ljudskih prava već neko vrijeme pokušavaju međunarodnoj zajednici ukazati na problem ujgurske zajednice u Xinjiangu, u kojem su milioni ljudi zatvoreni u logore za “preobražaj i doedukaciju”.

AMERIČKI DIPLOMATSKI BOJKOT

Imajući ove dokaze u vidu, Sjedinjene Američke Države najavile su diplomatski bojkot Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, koji podržavaju Australija, Velika Britanija i druge zapadne zemlje, kao protest protiv kineskog “nevjerovatnog kršenja ljudskih prava i zločina u Xinjiangu”, gdje je Komunistička partija Kine optužena za genocid, kao i uništavanje hongkonške demokratije.

Aktivisti za ljudska prava lobirali su kod korporativnih sponzora Zimskih olimpijskih igara da povuku svoju podršku, ali bez uspjeha. Od grupa za ljudska prava olimpijske igre u Pekingu označene su kao “olimpijada genocida”. Iako se govorilo o bojkotu igara, neće se ponoviti slučaj Moskve (1980) i Los Angelesa (1984), kada su najprije Amerikanci, a zatim države istočnog bloka predvođene SSSR-om potpuno bojkotirali igre. Bojkot se sada sveo na diplomatski.

Međutim, teško je bojkotirati nešto čemu se ionako ne može prisustvovati. U septembru su organizatori ZOI objavili da Kina neće dozvoliti prisustvo gledalaca izvan Kine, jer će igre biti u “mjehuriću” zbog korone. Zabrane se ne odnose na svjetske lidere koje poziva zemlja domaćin, niti na akreditirane strane medije, kojih će biti dosta. Ustvari, Zimske olimpijske igre u Pekingu bit će domaći sportski događaj, s publikom širom svijeta.

The Economist navodi da “sistem upravljanja zatvorenom petljom za Olimpijadu može pomoći vlastima u Pekingu da izbjegnu onu vrstu propagandne noćne more koju su se aktivisti nadali da će stvoriti. Prema ugovoru koji zemlja domaćin potpisuje s Međunarodnim olimpijskim komitetom (MOK), okruženje igara treba biti slobodno otvoreno. Novinari mogu slobodno raditi s nesmetanim pristupom internetu; ne može biti diskriminacije; i postoji pravo na slobodno okupljanje i protest. Međutim, ta obećanja malo znače. MOK ne može spriječiti Kinu da spriječi Ujgure da dođu na sportske događaje na kojima bi magično iskusili zvaničnu nediskriminaciju. Strani mediji posvetit će određenu pažnju ljudskim pravima, ali malo je vjerovatno da će Kina davati vize zapadnim novinarima, osim onima u “‘mjehuru’ koji pokriva sport”. Neće biti iznenađenje ako neki osvajač medalje na podiju pošalje simboličnu gestu protesta protiv kršenja ljudskih prava i time izazove gnjev Komunističke partije Kine, ali to je malo vjerovatno.

Nakon što je uspjela spriječiti aktiviste da ukazuju na genocid koji Kina čini nad Ujgurima, Kini i njenom predsjedniku otvoren je put za otvoreno pokazivanje moći, veličine i imperijalističkih ambicija.

Kineska imperija. Baš to želi predsjednik Xi Jinping. Ali u današnjem svijetu imperije baš i nemaju dobar imidž, kao recimo britanska imperija. Njihova bliska povezanost s kolonijalizmom, rasizmom, ropstvom i drugim zlodjelima dovoljan je razlog. Ali, gledajući u prošlost imperijalizma, mnogi zaboravljaju gledati u ono što im se ispred nosa dešava.

IMPERIJALISTIČKE AMBICIJE KINE

“Imperijalizam, u svim svojim groznim oblicima, i dalje predstavlja prijetnju. Ali to više nije imperijalizam zapada, s pravom proklet i samoosuđen. Današnja prijetnja dolazi s istoka. Jednako neugodna, a potencijalno i opasnija, to je perspektiva totalitarnog kineskog globalnog carstva 21. stoljeća. Povijesno gledano, izgradnja carstva oslanja se na tri faktora, ili projekcije. Prvo dolaze prekomorske trgovačke mreže ili čvorišta, preko pomorskih veza i kopnenih koridora. Nakon toga slijedi uspostava prekomorskih vojnih baza za osiguranje i odbranu ovih novih interesa, sa ili bez lokalnog pristanka. Na kraju, carstva u nastajanju uspostavljaju (često zabludu) narativ, ili ‘izjavu misije’, kako bi opravdali svoje aktivnosti. Britanski imperijalisti tvrdili su da su civilizirajuća sila, koja donosi zakon i kršćanstvo. Poslijeratno američko carstvo, navodno, bilo je usmjereno na zagovaranje demokratije. Kao da je napravila studiju, Komunistička partija Kine slijedi ovaj zapadni imperijalistički priručnik od slova do slova – uz jedno važno upozorenje. Peking se ne bori u udaljenim inozemnim ratovima kako bi održao svoju dominaciju, kao što su to činile SAD u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu i Britanija u cijelom svijetu. U svakom slučaju ne još. Prva faza novog kineskog carskog doba već je u pripremi. Xijeva ambiciozna inicijativa za ulaganje u Pojas i put i infrastrukturu (BRI) dotiče šezdeset zemalja. Kina je najveća svjetska trgovinska nacija i najveći izvoznik, s izvozom u vrijednosti od 2,6 biliona dolara u 2019. godini. Fokus Komunističke partije Kine prebacuje se, u međuvremenu, na drugu fazu carstva: vojne baze. Američki mediji izvijestili su prošle sedmice da bi lučki grad Bata u Ekvatorijalnoj Gvineji mogao postati prva kineska pomorska baza na atlantskoj obali – potencijalno stavljajući ratne brodove i podmornice na udarnu udaljenost od američke istočne obale. U onome što bi moglo poslužiti kao studija slučaja kineske neoimperijalne strategije, Peking je ponudio milijarde zajmova korumpiranom diktatoru Ekvatorijalne Gvineje, kojeg SAD nasuprot tome optužuje za ozbiljna kršenja ljudskih prava. Na takve se načine sklapaju savezi i grade carstva. Kina već ima pomorsku bazu u Džibutiju, na Rogu Afrike. Navodi se da razmišlja o otočkoj zračnoj bazi na Kiribatiju koja bi u teoriji mogla ugroziti Havaje. U međuvremenu nastavlja militarizirati atole u Južnom kineskom moru. Pentagon je u izvještaju prošlog mjeseca predvidio da će Kina izgraditi niz vojnih baza širom svijeta, uključujući i Arktik. Ciljane zemlje Komunističke partije Kine uključuju Pakistan, Šri Lanku, Mijanmar, Ujedinjene Arapske Emirate, Keniju i Angolu.

Zabrinutost SAD-a u vezi s kineskim prodorima u Srednju Ameriku usmjerena je na Kubu, Panamu i Nikaragvu. Ni Evropa nije imuna na projekciju moći Komunističke partije Kine: svjedočimo brizi oko 'Huaweija', špijunaže i sheme ‘vrata Evrope’ u luci Pirej”, navodi The Guardian.

Kina ne skriva svoje ciljeve postizanja globalne nadmoći, preoblikovanja međunarodnog poretka prema kineskoj slici i dominacije novim tehnologijama 21. stoljeća, kao što su umjetna inteligencija, napredno računarstvo, upravljanje informacijama i svemirska trka.

Ali Kina nastoji slati “soft” poruke, neku vrstu utješnog narativa, govoreći da Kina nije prijetnja nego dobronamjerni prijatelj, partner za globalni rast. Nedavno je zvanični Peking čak ustvrdio da je Kina “jedina uistinu funkcionalna demokratija i primjer drugima”.

“Nikada nismo maltretirali, ugnjetavali ili potčinjavali ljude bilo koje druge zemlje i nikada nećemo. Isto tako, nikada nećemo dopustiti nikome da maltretira, ugnjetava ili potčinjava (Kinu). Svako ko to pokuša naći će se na putu sudara s čeličnim zidom koji je iskovalo 1,4 milijarde ljudi”, ustvrdio je nedavno Xi, ali ne spominjući ugnjetavanje, maltretiranje i potčinjavane ljudi u vlastitoj zemlji.

Ipak, po ključnim mjerama – broju prekomorskih baza, savezima, vojnoj moći, Amerika i dalje uveliko nadmašuje kineski režim, isto tako i u smislu poštivanja ljudskih vrijednosti i prava. Xijeve BRI ambicije susreću se s povećanim odbijanjem. Ali prečesto se čini da Zapad nije siguran kako se nositi s kineskim izazovom. Djelimični bojkot Olimpijskih igara miriše na slabost.