Premijer koji je kazao da neće podnijeti ostavku, odbio da smijeni ministre čiju smjenu je izglasala Skupština, a govorio je da nije zadovolojan radom makar tri ministra, kada je shvatio da će biti smijenjen, kaže sada da je najbolje ići na izbore i tako riješiti političku krizu.
Sjetio se da su izbori rješenje iako od početka mandata vlada bez podrške u parlamentu, ali za to nije puno mario.
Premijer koji je u narodu poznat zbog proskula, čak je u Sarajevu, u gradu razarajućih stradanja govorio da je gubitak svakog čovjeka nadoknadiv.
Premijer koji je za dio većine bio sve vrijeme persona non gratis, nije dolazio kada su ga pozivali na kontrolno sasuštanje, a govorio je da sve hoće da istjera na čistunac.
Vikao je na profesore, lupao šakom o govornicu, a svima je kazao je jedino u zdravom duhu zdravo tijelo, a ne obratno…to je pogrešno.
Premijer koji riječi “Molotovljev koktel” nije umio da izgovori, znao je da na osnovu neprovjerene informacije naredi gušenje građana na Cetinju 5. septembra prošle godine.
Kada je govorio o NATO-u, u fokusu mu je bio Slotemberg, a naš pimorski grad Bar je prekookeanski grad. U Skupčini se ljutio što njemu nešto počitavaju.
Jasno mu je bilo kao dlan, da se kaže Muslinami. Avioni Emraer su mu baš kao i grad po zaštitom UNICEF-a. Da se nijesmo zadužili tajno ali organizovano, to bi bio poraz finansijskog kolapsa.
Dok je držao predike, premijer se bezbjedobosno obraćao diplomatskom horu. I ja sam se ovdje porodio, kazao je premijer prilikom posjete porodilištu u Nikšiću.
Čovjek koji je mogao da pomjeri planine, sada će sebe, snagom tuđe volje, pomjeriti sa mjesta premijera. Jer, najbolja Vlada u istoriji Crne Gore ide u istoriju.
I to taksijem.
Jer, narod kaže, kako došlo, tako i pošlo.