U ljeto 2020. austrijska vlada predstavila je planove za praznu stambenu zgradu u kojoj je Adolf Hitler rođen prije gotovo 135 godina u Braunau Am Innu. Nakon što je prethodno rekviriralo zgradu 2016., austrijsko Ministarstvo unutrašnjih poslova najavilo je da će tu nekretninu pretvoriti u policijsku stanicu, poništivši tako raniju odluku da se zgradu sruši kako bi spriječili da ona postane neonacističko svetište.

Tri godine kasnije, međutim, ništa nije urađeno.

Smještena u glavnoj ulici Braunaua, blizu srca ovog slikovitog pograničnog gradića na rijeci Inn koja razdvaja Austriju i Njemačku, kuća je u gotovo istom stanju u kakvom je bila kad ju je vlada kupila prije sedam godina. Žuta boja na zidovima blijedi, a prizemlje je okruženo slojem crne plijesni. Turisti se zaustavljaju kako bi se fotografirali, dok lokalno stanovništvo jednostavno prolazi.

Izvan kuće stoji spomen kamen, koji je 1989. godine postavila lokalna općina, a na kojem piše (na njemačkom): “Za mir, slobodu i demokratiju. Nikad više fašizam. Milioni mrtvih nas upozoravaju.”

Beskrajna nacionalna rasprava o ovoj historijskoj nesreći – zgradi u kojoj je Hitler rođen 20. aprila 1889. i u kojoj je živio oko mjesec dana – intenzivirala se ovog ljeta zahvaljujući oštrom i provokativnom novom dokumentarcu Wer hat Angst vor Braunau?" (“Ko se boji Hitlerovog grada?”).

Film u režiji reditelja Güntera Schwaigera premijerno je prikazan u Braunauu početkom septembra. Počeo je raditi na dokumentarcu 2018., dvije godine prije nego što je Ministarstvo unutrašnjih poslova predstavilo konačni dizajn Hitler-Hausa. Dok istražuje sudbinu kuće i djetinjstvo svojih roditelja tokom rata – kada su oboje sudjelovali u nacističkim omladinskim organizacijama – Schwaiger dolazi do zaključka da bi zatvaranje Hitler-Hausa za javnost i promjena njene namjene bila pogrešan izbor.

Hitlerova veza sa gradom Braunau Am Innom prekinuta je kada je imao tri godine i njegova je porodica nakratko otišla u Passau, u južnoj Njemačkoj. Većinu svog ranog života proveo je u Austriji, odrastao je u Leondingu i Linzu u Gornjoj Austriji prije nego što se preselio u glavni grad, Beč. Godine 1913. odlazi iz Austrije u München. Što se tiče Braunaua, tamo se vratio samo jednom: nakon nacističke aneksije Austrije u martu 1938. godine, prolazeći u autu s otvorenim krovom duž prepunih ulica.

Iste godine, Hitlerov sekretar Martin Bormann naložio je nacističkoj stranci da kupi rodnu kuću i postojao je plan – nikad realiziran – da se ona pretvori u muzej. Nakon rata kuća je vraćena prijašnjim vlasnicima, porodici Pommer, a 1977. godine u nju se useljava nevladina organizacija koja radi s osobama s invaliditetom Lebenshilfe.

Lebenshilfe se iselio 2011. a kuća je od tada stajala prazna. Nakon toga je počela rasprava šta učiniti s HitlerHausom. Odbijeni su stari prijedlozi da ju se pretvori u muzej i mjesto održavanja radionica o slobodi i ljudskim pravima. Bilo je govora o rušenju. Konačno, Ministarstvo unutrašnjih poslova osnovalo je komisiju koja je preporučila ili administrativnu ili društvenu dobrotvornu namjenu za Hitler-Haus. Vlada se odlučila za prvo: uselit će se policija, a novi planovi za kuću objavljeni su 2020. godine.

U filmu "Wer hat Angst vor Braunau?" Schwaiger tvrdi da davanjem kuće policiji u administrativne svrhe vlada zapravo ispunjava Hitlerovu viziju zgrade. U epilogu filma – sceni o kojoj se najviše raspravljalo i koja je najkontroverznija – redatelj posjećuje općinski arhiv s lokalnim historičarom Florijanom Kotankom, koji mu pokazuje novinski isječak iz maja 1939. godine. Tu se navodi da je "Hitlerova želja" da se dom njegova rođenja "pretvori u urede [nacističkih] okružnih vlasti".

“Svakako je ironija povijesti”, kaže Kotanko Schwaigeru u filmu, da “namjere diktatora i predstavnika Republike Austrije zvuče gotovo identično”. To je oštro kritizirao vodeći austrijski historičar Oliver Rathkolb, koji je bio član komisije Ministarstva unutrašnjih poslova.

“Puki novinski izvještaj ne dokazuje da je ova navodna Hitlerova izjava stvarno postojala”, kaže on. Poređenje između policije i nacističkih vlasti “potpuno je neprikladno, jer policija danas djeluje na demokratskim i ustavnim osnovama. Uredi [u Hitler-Hausu] bili bi namijenjeni okružnom vodstvu Nacističke stranke – što će reći, zločinačkoj organizaciji. Poređenje je stoga dvostruko apsurdno.” Schwaiger odgovara da je historičar “ljut jer očito nije otišao u Braunau i nije vidio ovaj dokument”.

Ali historičar Ernst Langthaler sa Univerziteta Johannes Kepler u Linzu također je pozvao na oprez. Pišući za Der Standard ranije ovog mjeseca, Langthaler je objasnio da u maju 1939., kada je članak objavljen, nije vjerojatno da je Hitler obraćao puno pozornosti na sudbinu kuće. Po Langthalerovom mišljenju, članak je vjerojatno nastao iz unutrašnjeg sukoba između vodećih nacista u Braunauu, koji je podmetnuo nacistički gradonačelnik Friedrich Reithofer, koristeći se priopćenjem o "Führerovoj volji" kako bi učvrstio svoj položaj.

Langthaler je također primijetio da se okružne vlasti Nacističke stranke zapravo nikada nisu uselile u kuću. “Ne vjerujem da je 1939. jedan nacistički glavni urednik mogao biti toliko hrabar da citira ‘Führerovu želju’ koja nije postojala. I kao takva smatram da je izjava utemeljena”, uzvraća Kotanko.

Austrijska vlada ostaje pri ideji pretvaranja Hitler-Hausa u radno mjesto za policiju. Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova kaže da će nakon godina odgode zbog pandemije COVID-19 i problema u građevinskom sektoru, radovi konačno započeti.

Osim što će služiti kao policijska stanica i administrativno sjedište okružne policije, policajci iz cijele Austrije bit će poslani u Braunau na kurseve o ljudskim pravima i diskriminaciji. Najnovije procjene, objavljene u januaru, sugeriraju da će projekat stajati državu oko 21 milion eura i da neće biti dovršen do 2026. godine. Prema ispitivanju javnog mnijenja koje je provedeno u maju, samo šest posto Austrijanaca podržava ideju o pretvaranju Hitler-Hausa u policijsku stanicu.