Michel Houellebecq nije objavio ništa novo početkom godine, na datum oko kojeg obično objavljuje svoje romane koji grubo i lirski seciraju duboku bolest naših društava. Ali sve što se dogodilo posljednjih sedmica, otkako je objavio dugi razgovor s filozofom Michelom Onfrayem u časopisu Front Populaire, mogao bi biti zaplet jedne od njegovih knjiga. Sadrži sve sastojke: eksplozivne izjave, osude mržnje prema muslimanima, intelektualne polemike i na kraju scenu u kojoj optuženi pisac i muslimanski vođa koji ga je osudio puše lulu mira. Sretan završetak otvoren za tumačenja.

Novi slučaj Houellebecq izbio je krajem novembra, kada je časopis Front Populaire objavio intervju između Onfraya i Houellebecqa. Bio je to razgovor najpopularnijeg filozofa u Francuskoj, nekada poistovjećenog s libertarijanskom ljevicom, a sada optuženog da je skrenuo prema nacional-populizmu i možda najtalentiranijeg i zasigurno najupečatljivijeg romanopisca svoje generacije, kao i polemičara. Najavljen je na naslovnoj strani lista pod naslovom “Kraj zapada?”

Od prvih redova razgovora Houellebecq pokazuje svoj talent za provociranje. Napada generala Charlesa de Gaullea, za mnoge nedodirljivu ličnost u svojoj zemlji, osim ekstremne desnice, jer je nakon osamostaljenja Alžira 1962. napustio harkije, alžirske vojnike koji su se borili na strani Francuske. "Zbog svog ponašanja s harkijima, De Gaulle bi mogao biti strijeljan", kaže romanopisac.

On brani smrtnu kaznu. “Ne bi li nam se država trebala malo osvetiti?”, predlaže on. A kad filozof prigovori da pogubljenje ubice ne vraća ubijenog u život, on odgovara: “Ne, ne vraća nikoga, ali znam da je krivac umro. Time se uspostavlja ravnoteža.”

Dok s Onfrayem raspravlja o mogućnosti građanskog rata u Francuskoj, Houellebecq izgovara riječi koje su ga trebale izvesti pred sud. Dvije su sporne izjave. Prva: “Kada je počela Reconquista, Španija je bila pod muslimanskom vlašću. Još nismo u ovoj situaciji. Ono što već vidimo je da su ljudi naoružani. Dočepaju se pušaka, pohađaju kurseve u streljačkim centrima. Kada čitavi teritoriji budu pod kontrolom islamista, mislim da će biti činova otpora. Bit će napada i pucnjave u džamijama, u kafićima koje posjećuju muslimani, ukratko, Bataclan [noćni klub u Parizu u kojem je u novembru 2015. takozvana Islamska država ubila 90 ljudi] naopako. A muslimani se neće ograničiti na stavljanje svijeća i buketa cvijeća. Dakle, da, stvari mogu ići prilično brzo.”

Houellebecq u drugoj izjavi kaže: "Vjerujem da želja čistokrvnog francuskog stanovništva, kako oni kažu, nije da se muslimani asimiliraju, već da prestanu krasti i napadati, ukratko, da se smanji njihovo nasilje, da poštuju zakon i narod. Ili, drugo dobro rješenje, da odu ". Intervju je izazvao rasprave na društvenim medijima i u intelektualnim krugovima. “Virulentnost [njegovih] riječi označava daljnju fazu u radikalizaciji prema krajnjoj desnici uspješnog autora”, napisao je list Le Monde. Ne pozivajući se na intervju, dobitnica Nobelove nagrade za književnost, ljevičarska spisateljica Annie Ernaux, komentirala je u Le Parisienu: "On ima potpuno reakcionarne, antifeminističke ideje."

Dana 28. decembra Velika džamija u Parizu najavila je tužbu protiv Houellebecqa zbog poticanja mržnje prema muslimanima u dvije citirane izjave. "Velika pariška džamija podsjeća da u demokratskom društvu zakon dopušta kritiku religija i u potpunosti prihvaća ovu raspravu u kojoj svako može proturječiti sam sebi", kazao je rektor džamije Hafiz Chems-Eddine, franko-alžirski advokat koji je često meta prijetnji islamista I dodao: “U ovom slučaju, međutim, to je poziv da se odbaci muslimanska komponenta u cjelini. Na ovaj način rasprava nije moguća, a sada treba tražiti strogu primjenu zakona”.

Hafiz je 2000. godine osudio Houellebecqa nakon što je izjavio: "Islam je bez sumnje najgluplja religija." Sud je spisatelja proglasio nevinom. Štitio je slobodu izražavanja i pravo na kritiziranje vjere. U slučaju izjava u Front Populaireu nije bilo tako jasno da se dogodilo isto. Kako navode iz Velike džamije, nije se radilo o vrijeđanju vjere, već konkretnih ljudi, muslimana Francuske.

Novinarka Caroline Fourest, istaknuta braniteljica sekularizma i prava na slobodu izražavanja u najširem smislu, smatra da je prigovor "razumljiv". Ona kaže da su “oni iz obrnutog Bataclana” koje Houellebecq spominje već napali, zapravo: 23. decembra čovjek ksenofobne pozadine ustrijelio je tri Kurda u Parizu. I ona ističe da postoji granica između slobode izražavanja i mržnje i da je ta granica upravo "ona od koje su se generacije karikaturista i učitelja doslovno ubijale da objasne". Aludira na karikaturiste satiričnog lista Charlie Hebdo, ubijene u januaru 2015. jer su crtali Poslanika i srednjoškolskog profesora Samuela Patyja, kome su u oktobru 2020. odrubili glavu zbog prikazivanja ovih karikatura u razredu.

Drugi intelektualci se ne slažu, poput konzervativca Alaina Finkielkrauta, koji u Le Pointu podsjeća da je Houellebecq "postao meta [islamista]" i da "kada govori o Bataclanu unazad, on razmišlja o najgorem, ali ne želi to".

Činilo se da će sve biti riješeno na sudu ali Hafiz Chems-Eddine i Michel Houellebecq sastali su se na inicijativu glavnog rabina Francuske Haïma Korsia. Houellebecq je obećao modificirati svoje riječi u verziji njihovog razgovora koji će pojaviti u formatu knjige. U novoj verziji, koju je iznio Le Figaro, pisac uslovljava ideju da će doći do građanskog rata i, kada govori o želji dijela Francuza da muslimani prestanu "pljačkati i napadati" opisuje delinkvente i kriminalce. Zauzvrat, Velika džamija je povukla tužbu. Razgovor između Hafiza i Houellebecqa, koji je trajao šest sati, za sada još nije objavljen.