Najnoviji film Bradleyja Coopera još nije objavljen, ali već je izazvao kontroverzu. Bio je dovoljan tek trailer. Čini se da se uloga kompozitora "West Side Story", Leonarda Bernsteina, ne sviđa osjetljivim dušama koje su, s obzirom na veličinu protetičkog nosa, napravljenog specijalno za Cooperovu ulogu, vrištale u medijima „jewface“.
"Jewface" bi, u woke novogovoru, bio jevrejski ekvivalent, onom "blackface" (praksa farbanja bijele osobe u crno da igra tu ulogu) u kinu. I hiperbolična i pretjerana politička korektnost već je izbacila lik Yunjoshija iz “Doručka kod Tiffanyja”, kojeg glumi Mickey Rooney, iz filma emitiranog na britanskom kanalu Channel 5. Smatraju jto "činom rasizma koji utječe na osjetljivost azijske zajednice."
Sada je Bradley Cooper na redu, čak iako film nije ni prikazan, postoje grupe i aktivisti koji smatraju da da je njegova uloga nepodnošljiva. I uopće nije važno radi li se o protezi, o maski nosa napravljenoj da Cooper fizički podsjeća na Bernsteina, sve su jači napad na nejvrejskog glumca koji glumi lik Jevreja.
Najglasniji je David Baddiel, komičara i autor knjige "Jevreji se ne broje", eseja koji je vrlo kritičan prema navodnom preziru politike identiteta i pokreta prema antisemitizmu u usporedbi s drugim oblicima diskriminacije.
Baddiel ističe izvedbe Cilliana Murphyja u "Oppenheimeru" i Helen Mirren u "Goldi" kao jasan simptom diskriminacije jevrejske manjine u vrijeme kada je društvo posebno osjetljivo na sve identitetske pokrete i manjinske grupe koji su kroz historiju trpjeli diskriminaciju. Oni to nazivaju "socijalna pravda", ideja u ime koje se svaki gest može izolirati iz svog konteksta, zanemarujući stvarne razloge koji je izazivaju, te tumačiti u smislu diskriminacije i sračunatog, smišljenog i zlonamjernog vrijeđanja.
Novinar i pisac Douglas Murray u svom je eseju "Razjarena masa" već istakao da je sam pojam osmišljen tako da odmah poništi i najmanju mogućnost otpora: ako ste protiv socijalne pravde, ono što želite, uvijek je društvena nepravda. “Nije baš jasno zašto bi generacija koja nije sposobna akumulirati kapital trebala cijeniti kapitalizam.
Također nije teško shvatiti zašto je generacija uvjerena da nikada neće imati vlastiti dom privučena ideološkim svjetonazorom koji obećava da će okončati ne samo nejednakosti koje pogađaju njih, već i one koje pogađaju ostatak planete. Tumačenje svijeta kroz objektiv socijalne pravde, politike grupnog identiteta i intersekcionalnosti možda je najhrabriji i najopsežniji pokušaj stvaranja nove ideologije od kraja Hladnog rata“, piše on.
Nešto slično dogodilo se 2020. s još jednim pokretom identiteta, trans. Glumica Halle Berry je 2020. godine, nakon oštrih kritika grupa i aktivista, odustala od uloge trans lika u novom audiovizuelnom projektu koji je prihvatila. Baš kao i Scarlette Johanson dvije godine ranije, kada je odustala od uloge Dantea Texa Gilla u "Rub & Tug", također zbog primljenih kritika. Po toj logici samo trans glumci bi imali moralni autoritet igrati trans likove, a samo Jevreji jevrejske likove.
„Politika identiteta“, ističe Murray, „nalazi svoje pristaše, budući da fragmentira društvo u različite interesne skupine na temelju spola (ili roda), rase, spolne orijentacije i tako dalje. Polazi se od premise da su te karakteristike glavni (možda i jedini) atributi koje pojedinac posjeduje i da nose neku vrstu dodane vrijednosti”. Identitetske grupe pozivaju se na isključenost i diskriminaciju kojima su pretrpjeli kako bi obranili trenutnu poziciju koja bi diskriminirala i isključivala druge.
„Ono što je zajedničko svim ovim borbama“, kaže autor u svom eseju, „jest da su započele kao legitimne kampanje u odbrani ljudskih prava. Zato su došli ovako daleko. Međutim, u jednom su trenutku svi izletjeli s kolosijeka. Nezadovoljni ravnopravnošću, njihove su pristaše odlučili neodrživu poziciju prisvojiti kao 'bolju'. Neki tvrde da im je cilj jednostavno biti u 'boljoj' poziciji neko vrijeme kako bi nadoknadili historijsku neravnotežu."
I, u ime tih aspiriranih privilegija, osvete prerušene u pravednost, svako ko se usudi ne složiti biva označen kao netolerantan, homofob, transfob, ženomrzac, rasista... ili antisemita (zbog smiješnog nosa na kostimiranom licu glumca). To je moć morala.
A perverzna stvar u vezi s tim, kako je rekao psihijatar Pablo Malo, autor knjige "Opasnosti morala", jeste da se u njeno ime zločini mogu počiniti čiste savjesti radeći pravu stvar. “Imamo potrebu biti dobri i to isticati”, objasnio je, “da to pokažemo drugima. A na društvenim mrežama to možemo postići. I besplatno. Podignite naš moralni status. Posljedice: normalni ljudi potiču i sudjeluju u uznemiravanju, linču, otkazima... Kada moralizirate probleme, na neki način ih zatvarate, i neslaganje ili nijanse se više ne prihvaćaju. Odbrana je nemoguća. Kad se utvrdi da postoje dobri i loši, nema mjesta za podatke, za argumente. Rasprava nije moguća. To sprječava dijalog. Crno je i bijelo, dobro i loše. I niko ne želi biti negativac.“
