Već smo se navikli na degutantno licemjerje koje svakodnevno dolazi od stranaka “trojke”. Zamjene teza, dvostruki standardi, selektivna pravdoljubivost, sve su to odlike jedne suštinski nenarodne vlasti, koja je u kantonima na vlast došla medijskim terorizmom i političkom instrumentalizacijom tragedija dok je na nivou entiteta nametnuta suspenzijom Ustava i kršenjem zakona.
“Trojka” svoju nelegitimnost i nelegalnost nadomješta neprestanim uvjeravanjem javnosti da ne vjeruje vlastitim tjelesnim čulima već isključivo “trojkašima“. Od javnosti se traži da zanemari jačanje separatističkih politika, zamiranje svake državotvorne politike, servilnost velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici, rastuću inflaciju, sve goru sigurnosnu situaciju, prljave gradove... ukratko pad standarda na svakom nivou vlasti gdje se nalazi “trojka”.
Situacija je posebno kritična u Sarajevu, bastionu ambasada te posljedično i njihovih poltrona iz “trojke”, pa se upravo zato fokus nezadovoljne javnosti pokušava preusmjeriti ka Tuzli, kao rijetkom bošnjački većinskom prostoru na kojem još ne vladaju strane marionete.
Strani okupatori i domaći izdajnici naročito su ogorčeni jačanjem kapaciteta tuzlanskog MUP-a, kojim nisu u stanju kadrovirati, jer to vide kao opasan presedan kojim bi se eventualno mogli ojačati samostalni bošnjački kapaciteti za samozaštitu i odbranu od političkih i svakih drugih ucjena i pritisaka, a jačanje bošnjačkih kapaciteta upravo je ono što strani centri namjeravaju spriječiti nametanjem nenarodnog “trojkinog” režima.
Otuda i dovlačenje profesionalnih sarajevskih protestanata u Tuzlu, histerični pozivi za smjene, medijska ofanziva “trojkinih” medija, aktiviranje tzv. nevladinih organizacije i tome slične taktike preuzimanja vlasti.
Naročito se aktivirao paraobavještajni projekt, koji se predstavlja političkom partijom po imenu Naša stranka. Uvijek u špicu napada na bošnjačke interese, u skladu sa svojom politikom preuzimanja demografskih centara iz ruku bošnjačke većine, u Našoj stranci poprilično su otvoreno iznijeli svoje razloge za traženje smjene ministara i direktora u Tuzlanskom kantonu.
Našoj stranci, naime, izuzetno smeta ojačavanje kapaciteta MUP-a Tuzlanskog kantona s transporterima te ministrova diploma vjeroučitelja!
Indikativno je to da Naša stranka nije imala ništa protiv prošlogodišnjeg nabavljanja "transportera" za sarajevski kantonalni MUP, iako je sigurnosna situacija u Sarajevu daleko gora od one u Tuzli. Odgovor na pitanje otkuda takva dvostruka mjerila, krije se možda u tome što je navedeno vozilo specijalizirano za razbijanje protesta i demonstracija pa u Našoj stranci misle da može dobro doći kada obespravljeni građani Sarajeva konačno krenu da izbace trojkin režim iz fotelja na ulice. Stoga su transporteri za odbranu režima dobri dok su oni tuzlanski za odbranu građana - loši.
Dok je želja za marginaliziranjem vjerski obrazovanih Bošnjaka te razoružavanjem bošnjačkog naroda generalno sasvim u skladu s ideološkim postulatima i dosadašnjom političkom praksom Naše stranke, ipak je teško biti ravnodušan spram zapanjujuće drskosti stranke koja je ne samo glasala za jednog Ramu Isaka već joj redove popunjavaju bivši policajci a današnji parlamentarni nosokopači svojevremeno privođeni zbog milionske korupcije.
Zar da takvi pričaju o procedurama, standardima, zar da jedna paraobavještajna družina, koja djeluje kao politička peta kolona, prepuna dezertera, nesposobnjakovića, islamofoba i korumpiranih “lica s naslovnica”, drži nekome moralne ili političke pridike? Zar misle da javnost i bošnjački narod ne vide o čemu je riječ? Znamo da nas ne vole, ali zašto misle da smo toliko glupi?!
