Film pod nazivom Führer und Verführer (Firer i demagog) odbijen je za javno finansiranje u Njemačkoj i umjesto toga snimljen je u Bratislavi, Slovačka.

U potrazi za preciznošću, Thomas Weber, profesor istorije na Univerzitetu Aberdeen i međunarodno priznati akademik, imenovan je za historijskog savjetnika na filmu.

Rekao je da razumije zabrinutost zbog humanizacije demagoga koji su odgovorni za jedno od najmračnijih poglavlja ljudske historije.

“Iz tog razloga, gotovo da nema filmova o Goebbelsu, Hitleru i drugim demagozima u kojima se ne pojavljuju kao komične figure ili se samo pojavljuju kao sporedni likovi u sporednim ulogama.”

Drama iz 2004. godine Propast fokusirala se samo na "kratku sliku" Hitlerovog života - njegovih posljednjih dana.

Weber je dodao: „Ako želimo osujetiti demagoge našeg vremena, filmske i televizijske produkcije moraju napustiti dugogodišnju, iako sasvim razumljivu, nevoljnost da se reflektore usmjere na Hitlera, Musolinija, Goebbelsa i Staljina.

“Možemo im skinuti maske i vidjeti ih onakvima kakvi su zaista bili i kako su uspjeli ako ih postavimo u središte pozornice na filmu.”

On tvrdi da fotografije i filmski snimci koji se koriste u većini dokumentarnih filmova o Trećem Rajhu imaju tendenciju da koriste propagandni materijal koji su proizveli Nacisti i stoga nesvjesno reproduciraju Goebbelsovu propagandu.

Novi film se fokusira na informacioni rat u kojem je Gebels, vjerovatno najveći manipulator masama u historiji i otac lažnih vesti, stvorio uzbudljive slike gomile koja maše zastavama i antisemitskih filmova koji su pripremali ljude za masovno ubistvo Jevreja.

Führer und Verführer, koji će biti pušten u bioskope sljedeće godine, glume Fritz Karl kao Hitler i Robert Stadlober kao Goebbels.

Režirao ga je Joachim Lang, koji je rekao: „Film prikazuje počinitelje kao ljudska bića, sa svim atributima zla. Samo izmišljena forma dopušta blizinu likova i njihovu izopačenost.”

Dodao je: „Ako se takvi kriminalci u kinematografiji prikazuju samo kao jednodimenzionalne marginalne figure ili čak kao vrišteći glupani, ne možemo razumjeti ni njih ni njihova djela. Niti možemo izvući bilo kakvu pouku za sada.”

Film vodi gledatelja iza pozornice, čineći ga opreznijim prema moći slika i manipulativnih strategija dok gledaju kako Goebbels stvara svoje obmane i izobličenja stvarnosti u osmišljavanju i uvježbavanju govora.

Lang je govorio o naglasku filma na tačnosti: “Dijalozi gotovo isključivo sadrže provjerljivo tačne citate iz širokog spektra izvora.”

Drama je tim snažnija jer isprepliće izmišljene scene glavnih protagonista i njihovih nacističkih poslušnika s arhivskim snimcima i svjedočanstvima stvarnih preživjelih Holokausta.

Lang je rekao: „Ono što žrtve kažu je i užasna stvarnost i oštro upozorenje. Preživjeli su i svjedoče nam da oni imaju posljednju riječ.”

Nakon gledanja filma preživjeli su navodno bili duboko pogođeni. Jedna od njih je šutjela nekoliko minuta prije nego što je zagrlila režisera, rekavši mu da bi voljela da je takav film snimljen prije deset ili 20 godina, kako bi se zaustavio uspon radikalno desničarskih populističkih grupa.

Lang je rekao da je istraživanje prošlosti još važnije kada su u vladi krajnje desničarske stranke, kada se povećavaju antisemitski akti nasilja i kada se zločini Trećeg Rajha banaliziraju u sve većoj mjeri: „Za mene, istinita je rečenica preživjelog logoraša Prima Levija kojom naš film počinje i završava: „Dogodilo se da bi se moglo ponoviti. To je srž onoga što imamo da kažemo.”