U novembru 2023. godine, izrazito antiimigrantska, antimuslimanska stranka Geerta Wildersa pomela je holandske izbore u, kako su mediji nazvali političkom potresu.
Veličina njegove pobjede bila je šok za stranke centra i lijeve strane u holandskom zakonodavnom tijelu. Zajednički su odlučili da “najopasniji čovjek Europe” nikada ne smije postati premijer.
Nizozemci nisu sami u potrazi za institucionalnim rješenjem protiv tvrdo-desničarskog populizma. U zakonodavnim tijelima diljem Europske unije, političari podižu barije protiv ekstremizma - taktiku crvene linije da blokiraju stranke krajnje desnice da uđu u vladajuće koalicije.
Teško da je to dovoljno, ali je važan prvi korak.
Koalicije protiv ekstremizma postale su istaknute krajem 1980-ih, kada su belgijske stranke potpisale sporazum o isključivanju ekstremno desničarskog Vlaams Bloka iz vlade.
Rezultirajući "kordon sanitaire" trajao je 30 godina i evoluirao od pisanog ugovora do nepisanog pravila. Ali postalo je teže održati se suočeni s mobilizacijom krajnje desnice. Ipak, ova strategija se isprobava i u drugim zemljama.
Populisti 21. stoljeća
Na predstojećim parlamentarnim izborima u EU u junu, grupacije europskih parlamentaraca iz centra i lijevice, planiraju karantensku strategiju za izolaciju tvrde desnice u parlamentu. Izgledi za uspjeh ove strategije u EU daleko su od izvjesnih.
U Španiji i Portugalu, ugrožene vlade se takođe okreću antiekstremističkim koalicijama.
U Portugalu je nova vlada Demokratskog saveza formirana od strane političara desnog centra i socijalista koji zajedno rade na isključivanju Chege, krajnje desničarske stranke koja ima treći najveći broj mjesta u portugalskom zakonodavnom tijelu.
U duboko kontroverznom potezu, španska socijalistička vlada je čak spremna da radi sa Kataloncima optuženim za zločine protiv ustava zemlje. Premijer Pedro Sánchez očito vjeruje da je bolje raditi sa separatistima nego prepustiti vladu autoritarnim populistima na krajnjoj desnici.
Slabost ove taktike leži u činjenici da se karantin bavi samo populistima kada postanu opasna snaga u parlamentu.
Njemačka je praktično jedina u Europi koja ima narodni pokret koji se suprotstavlja ekstremizmu na ulicama.
Stotine hiljada marširalo je protiv antiimigrantske AfD. Iako prema anketama AfD-a ima podršku oko 25 posto birača a izbori su na ljeto, postavlja se pitanje da li će se većina moći formirati bez njih.
Karantin nije lijek
Karantena je uvijek polumjera. Kada populisti osvoje potpunu većinu, sanitarni kordon postaje beskoristan.
Sjedinjene Države, Poljska i Brazil već su birali ranije populiste. Demokrate iz establišmenta pokušavaju da podstaknu slabu predsjedničku kampanju tvrdeći da su oni demokratski zid protiv pokreta MAGA Donalda Trumpa. Lijevo orijentirani i arapsko-američki demokrati ljuti su zbog vojne podrške predsjednika Joea Bidena Izraelu i neselektivnog bombardiranja civila u Gazi od strane Benjamina Netanyahua.
To znači da bi progresivni bok mogao ostati kod kuće u novembru. Pobjednik će vjerovatno biti kandidat kojeg birači manje mrze. Prodemokratski osjećaji možda nemaju puno veze s tim.
Antipopulistički napori u inostranstvu
U Poljskoj Donald Tusk i njegova koalicija pokušavaju vratiti nezavisnost pravosuđa i izbaciti tvrde nacionaliste sa najviših pozicija u birokratiji. Možda će uspjeti jer Tusk ima podršku poljskih glasača i birokratije EU.
Brazilska karantinska strategija oslanja se na pravosuđe, koje je efikasnije od američkih sudova. Bivšem predsjedniku Jairu Bolsonaru i vodećim pristalicama zabranjeno je biranje na dužnosti narednih sedam godina.
Uprkos tome, gornji i donji dom zakonodavnog tijela i dalje su u savezu s Bolsonarom i opiru se svim velikim ekonomskim reformama predsjednika Luiza Inasija Lule da Silve. S tim u vezi, osramoćeni bivši predsjednik i ključni članovi njegove administracije optuženi su za planiranje državnog udara za uklanjanje Lule.
U Izraelu, vjerska desnica zauzima kritično mjesto u vladi ratnog jedinstva. Izgradila je zid protiv progresivnih stranaka - obrnuti karantin. Iako većina Izraelaca mrzi Netanjahua i opisan je kao „najgori vođa u jevrejskoj historiji“, teško će ga se smjeniti.
Demokratija je također pod velikim napadom u zemljama poput Indije, Mađarske i Italije. Strukture moći u ovim zemljama otežavaju karantinsku taktiku, a pred sve tri su decenije borbe. Uvijek je lakše graditi koalicije sa šačicom stranaka prepunih populističkih i sebičnih cinika nego sagraditi veliki šator ljudi koji žele da podržavaju liberalne institucije.
Pobuna masa
Vjerovatno najveća prednost populističkih karantina danas je to što one pružaju malo prostora za disanje prodemokratskim strankama. Kako te stranke koriste ovo pozajmljeno vrijeme moglo bi odrediti sudbinu nacija.
Godine 1930., José Ortega y Gasset, španski filozof, napisao je Pobunu masa, tvrdeći da grčevite krize pogađaju sve “ljude, nacije i civilizacije”.
Pobune probijaju politički status quo dok se obični ljudi suočavaju s političkim autoritetom i savijaju luk historije. U eri nakon Drugog svjetskog rata građani su se zalagali za veću društvenu, političku i pravnu jednakost. Marš na Vašington iz 1963. godine, okupacija Pariza u maju 1968. i pad Berlinskog zida 1989. tri su takva simbolička trenutka.
Te prošle pobune nisu destabilizirale čitava društva jer njihove vođe nisu bili cinični oportunisti koji su koristili bijes za stvaranje nereda. Imali su konkretne ciljeve da stvore pravednija društva. Kao rezultat toga, ovi pokreti su otvorili vrata kreativnim političkim kompromisima.
Poremećaj sjetve
Populistički trgovci žalbama učinili su suprotno, izdubljujući političke stranke koje sada rade protiv ustavnog poretka koji su izabrani da podržavaju. Glavne političke stranke naizgled gube svoj kapacitet da izgrade konsenzus i brane demokratiju od teorija zavjere na društvenim medijima.
Legitimnost liberalizma visi o koncu. Da li će stavljanje populizma u karantin kroz koalicije koje formiraju oslabljene stranke zaprečiti vrata populistima je otvoreno pitanje.
Mnogi populisti su, na kraju krajeva, visoko organizovani, dobro finansirani od klase milijardera i vješti u sijanju nereda. Biće potrebno mnogo više od zakonske barijere da se ojača odbrana. Ali na hrabrim Holanđanima i ostalima je da daju ustraju.