Nikola Prce, čovjek koji je odabrao BiH u vrijeme kada to uopće nije bilo popularno, i nije se pokajao

Poslije 16 godina u rukometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, više od 445 postignutih golova u dresu Bosne i Hercegovine, 120 utakmica i s 41 godinom na leđima, Nikola Prce, za mnoge simbol naše rukometne reprezentacije, završio je reprezentativnu karijeru. Sada je kandidat za selektora reprezentacije BiH.

Rukomet je počeo igrati u osnovnoj školi. To je, priča nam, bilo vrijeme kada su svi dečki htjeli nešto igrati – nogomet, košarku ili rukomet. Kao i svakom djetetu, sport broj jedan bio mu je nogomet koji se igra na ulici, s prijateljima. Za Nikolu je to bio prvi sport s kojim se susreo i prvi koji je počeo trenirati. Poslije se počeo zanimati za košarku i rukomet. Jedno je vrijeme uporedo trenirao oba sporta.

“To je bio zanimljiv period života. Rukomet je presudio. U to vrijeme, a to je bilo 1993. ili 1994 – više se i ne sjećam, davno je to bilo – imali smo neka školska takmičenja u rukometu, nešto se igralo. Kad ste dijete, volite ta školska natjecanja. Bila je tu neka draž koja je mene privukla, kad igrate nešto pred svojim vršnjacima pa pobijedite. Tada je rukomet presudio da se njemu malo ozbiljnije posvetim nego ostalim sportovima”, priča Prce.

Već poslije rata počeo se ozbiljnije vraćati rukomet na neke normalne staze, počela se igrati liga, zapravo, tada su se igrale tri lige u Bosni i Hercegovini, a u Čapljini je Dragan Suton Tela osnovao rukometni klub.

“Bilo na je 15-20 djece i malo starijih, počeli smo malo zaozbiljnije igrati, počela je ta liga, ti kupovi. Tako sam ja zagrizao. U tom sam vremenu ostavio košarku i sve ostalo i posvetio se rukometu. Evo, do dana današnjeg igram taj sport i meni je stvarno drago, mislim da nisam napravio grešku jer to je sport u kojem sam nekako sam sebe našao i dobro mi je u svemu tome”, govori Prce.

Nakon nekoliko godina provedenih u Zagrebu, Prce se otisnuo u Španiju, kao još prilično mlad. Ostao je, ipak, u kontaktu s hrvatskom seniorskom rukometnom reprezentacijom. Uvijek je bio na spisku selektora, užem ili širem, na okupljanjima reprezentacije.

“Ali 2006. godine došao je taj poziv Bosne i Hercegovine, tada je bio Vojislav Rađa selektor. Bila je grupa s Nizozemskom, Italijom i Grčkom ja mislim. To je bio trenutak gdje sam ja malo razmišljao, to su bila vremena kada nije bilo lako igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine ni Hrvatu ni Srbinu, ne zato što je to loše nego zbog osude okruženja u kojem živite. Bilo je to da-ne, da-ne. U to vrijeme igrao sam u Ljubuškom, u 'Izviđaču' i onda sam rekao ‘ma idem’. Znate, to je neka promjena gdje vam jedni govore ‘ma ne’, drugi ‘što da ne’. U tom trenutku nije bilo lako odlučiti. Ali nisam se nikad pokajao, meni je bilo od prvog dana super, i 16 godina nakon toga mislim da je to bila jako dobra odluka za mene”, priča Nikola Prce.

One izuzetno sretne trenutke, momente slatkog uspjeha rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine počela je doživljavati tek 2014. godine, prvim plasmanom na veliko takmičenje – na Svjetsko prvenstvo u Kataru 2015.

Nikola Prce taj trenutak, kada smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo, smatra najljepšim trenutkom u svojoj šesnaest godina dugoj reprezentativnoj karijeri.

“Nekako je najljepše to prvo veliko takmičenje, taj osjećaj dragosti, euforije. Igrali smo protiv jednog super jakog Islanda, niko nam nije davao nikakve šanse. To mi je najdraža utakmica. Bilo je neriješeno u gostima, a mi smo kući dobili jedan razlike. Niko nam nije davao nikakve šanse jer je Island u tom trenutku bio među pet najboljih ekipa na svijetu. Kasnije je bio i odlazak na Evropsko prvenstvo, prvo pa drugo, ali odlazak na Svjetsko prvenstvo preko Islanda, to je bio šok za sve, a posebno za nas. Baš je bila neviđena euforija”, prisjeća se Prce, koji je u dvomeču protiv Islanda postigao 18 golova.

Najteži trenutak za njega jeste poraz od Mađarske u Skenderiji.

“Imali smo dobar rezultat, u Mađarskoj smo izgubili dva razlike protiv reprezentacije koja je tada bila baš sa superzvijezdama, a mi smo tada još bili reprezentacija u stvaranju. Nikada nisam vidio puniju dvoranu, sve je bilo krcato, nisi mogao da vidiš stepenice kuda ljudi hodaju. To je bila najbolja atmosfera u kojoj sam igrao, to je ono što jednom doživiš u životu. Stvarno nas suci nisu mazili u obje te utakmice, pogotovo kući. Nesretno je što smo ispali na način da su nas izbacili, što je bio prekid utakmice. Od početka utakmice atmosfera je bila nabrijana, svi su vjerovali da možemo, ali cijelu utakmicu su nam suci malo čudno sudili, da ne kažem potkradali nas. Sve je to iziritiralo publiku i došlo je do prekida”, govori Nikola.

Nikola je tokom šesnaest godina igranja za reprezentaciju postao njenim simbolom, ali i simbolom rukometa u Bosni i Hercegovini. Zadovoljan je time što navijači istinski vole rukometnu reprezentaciju, pa i njega samog. Vjeruje da je to zato što su uvijek dostupni ljudima.

Već nekoliko godina igra u kosovskoj Besi Famgas, tu je počeo pomalo ulaziti u trenerske vode, kao najiskusniji rukometaš, i trener je u klubu. U budućnosti može sebe zamisliti kao trenera, to mu je nekako najprivlačnije i nešto što mu možda najviše leži u ovom trenutku.

Kako je rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine u ponedjeljak je ostala bez selektora, nakon što je sporazumno raskinut ugovor sa Irfanom Smajlagićem, u igri je nekoliko imena, a među njima je i Nikola Prce.

RSBiH neće raspisivati konkurs, ali će razmotriti širu listu kandidata i obaviti razgovor sa više trenera, kako bi saslušali i vidjeli njihove planove. Osim Prcea, kandidati za selektorsku poziciju su i Damir Doborac, Toni Čolina, Žarko Pejović, Kasim Kamenica i Dragan Marković (odveo našu reprezentaciju na SP u Katar).