U devet sati hladnog decembarskog jutra, Kerstin Boughalem, 50, već je na svom radnom mjestu na vratima evangelističke župe Rixdorf, usred berlinske multikulturalne četvrti Neukölln. Njezin je zadatak kontrolirati pristup objektima koje je župa ustupila Tafelu, banci hrane za ljude bez sredstava osnovanoj prije 30 godina koja preživljava zahvaljujući donacijama supermarketa i svojoj vojsci volontera. Kad stigne kamion s hranom, pustit će korisnike da prođu u grupama od po deset, koji se skupljaju s kolicima na pločniku, još uvijek s mrljama snijega. Većina su redoviti posjetitelji i znaju kako to radi; živo razgovaraju i opuštaju se.

Boughalem ima mnogo toga zajedničkog s nekima od njih. Ona je primateljica takozvanog građanskog dohotka (bürgergeld, na njemačkom doslovno građanski novac), naknade koju primaju oni koji su iscrpljeni nezaposlenošću i nemaju drugih sredstava za život. Mogla bi biti s druge strane linije, ali je na strani onih koji joj pomažu svojim vremenom. "Ja volontiram", kaže ona s tračkom ponosa. “Naravno da bih htjela raditi i imati više prihoda, ali to mi je nemoguće”, jada se. Pokušala je. S poslovima s punim radnim vremenom, ali i s nekim mini poslovima, jer su u Njemačkoj poznati poslovi s nekoliko sati koji se ne plaćaju. Nijedan nije bio održiv. Jedno od njezino troje djece je invalidno i svako toliko mora s njom u bolnicu, piše El Pais u reportaži iz Berlina

Podgrijana konzervativnom opozicijom, u Njemačkoj se ponovo pokrenula rasprava o tome isplati li se raditi, je li ugodnije živjeti od subvencija nego imati posao s minimalnom plaćom koja daje isto ili malo više od bürgergeld. To je najvažnija društvena reforma za kancelara Olafa Scholza. “Ko želi rano ustati i bez ikakvog napora dobiti novac od države?”, pitali su čelnik CDU-a Friedrich Merz i  glavni sekretar Carsten Linnemann na televiziji i u tabloidima poput Bilda. Najavljeno povećanje naknade od 12 posto od 1. januara dalo im je savršenu izliku za novo pokretanje polemike. “Koji zaposlenik prima takvo povećanje plaće?”, upitao je Merz.

Boughalem, Njemicu koja je uzela prezime svog bivšeg supruga turskog porijekla, smeta rasprava, iako priznaje da možda postoje slučajevi ljudi koji radije žive bez rada. Motivirana je, uvjerava, i obučena, ima dvije diplome. Međutim, sada već više od desetljeća živi od socijalne pomoći; Ove godine ona ima svojih 502 eura plus oko 400 eura od kćeri. S tih 900 eura mjesečno održava kuću. Ide joj vrlo teško, posebno posljednjih mjeseci, zbog inflacije koja je pogodila cijene hrane i cijene energije. Posljednji račun za struju: “211 eura”, ističe.

Njemačka trpi vrlo visoku inflaciju od ruske invazije na Ukrajinu - sada je umjerena na 3,2%, ali je premašila 10% krajem prošle godine pa je povećana pomoć građanima. Korisnik bez porodičnih obaveza će ići sa zarade od 502 eura mjesečno na 563 eura. Nekima je i tih 12% povećanja previše. Merz je predložio da se to ne primjenjuje i tako spasi i pomogne zatvoriti budžetski jaz koji zahvata njemačke javne finansije. “Povećanje je pretjerano ako se uzme u obzir da oni koji ga primaju trebaju imati poticaj uključiti se na tržište rada”, inzistirao je čelnik demokršćana.

Konzervativni mediji također su potakli ideju da u kuću porodice koja živi od bürgergelda ulazi isti prihod kao da jedan od roditelja radi za minimalnu plaću. U nedavnoj anketi, 64% Nijemaca strahuje da bi ih socijalne naknade mogle obeshrabriti da rade. U anketi koju je provela Forsa za magazin Stern, vidi se da su birači krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD) i demokršćana iz CDU-a najkritičniji prema povećanju naknada. Njih 85% u prvom slučaju i 78% u drugom slučaju smatra da se primateljima više neće isplatiti tražiti posao.

“Bilo koji posao – bez obzira na prihode – podrazumijeva veći raspoloživi dohodak od nepostojanja posla i ovisnosti isključivo o bürgergeldu”, uzvraća Holger Schäfer, ekonomista specijaliziran za tržište rada na Njemačkom institutu za ekonomiju u Kölnu, blizak poslodavcima. Stručnjak priznaje da, "u načelu, svaki režim socijalne pomoći uključuje određenu destimulaciju za rad". Jedan od nedostataka - koji se razmatra u propisima bürgergelda, ali i njegovog prethodnika, kontroverznog Hartza IV - je mogućnost rada nekoliko sati sedmično bez gubitka beneficija i povećanja prihoda. Kako je osmišljeno, kaže on, "potiče rad s nepunim radnim vremenom, ali obeshrabruje prihvaćanje poslova s punim radnim vremenom."

Javna televizija pokušala je pokazati da su izjave poput one čelnika demokršćana koji je rekao da se “ljudi neće vratiti na posao jer će računati da će na kraju godine s transferima od države dobiti više nego ako rade na jednostavnom poslu” zapravo lažne. Čak i nakon povećanja od 1. januara, program Monitor je uz pomoć Instituta za ekonomske i društvene nauke (WSI) Fondacije Hansa Böcklera, bliskog sindikatima, izračunao da osoba bez porodičnih obaveza u prosjeku dobije 532 eura više ako radi puno radno vrijeme za minimalnu plaću, dok porodice s troje djece dobivaju između 429 i 771 eura više, ovisno o dobi maloljetnika.

Ključno je da osobe s niskim primanjima uz veće porezne olakšice na ostvareni dohodak imaju pravo i na dodatne beneficije, poput stambenog doplatka ili dječjeg doplatka. "U svim simulacijama dobivate više novca ako radite, a ponekad je razlika vrlo jasna", rekla je za program Bettina Kohlrausch, direktorica WSI-ja. Razlika između oba režima bila je minimalna. Otkako je minimalna plaća uvedena 2015. godine, ona je početkom 2024. godine s 8,50 eura prešla na planiranih 12,41 eura, što je povećanje od 46%. U istom razdoblju prihodi građana porasli su za 41,4% u slučaju samaca.

Socijalna pomoć bila je jedna od točaka trvenja između triju stranaka Vladine koalicije - socijaldemokrata, zelenih i liberala - koje su sredinom decembra napokon uspjele dogovoriti rezove za budžet za 2024. godinu bez diranja naknada. Liberali iz FDP-a tražili su smanjenje socijalne potrošnje, nešto što je stranka kancelara Olafa Scholza glatko odbila učiniti. Generalni sekretar liberala, Bijan Djir-Sarai, složio se s konzervativnom opozicijom da zaustavi povećanje bürgergelda. “Jasno je da socijalna država u Njemačkoj košta previše novca. Jedan od svaka tri eura koje Vlada potroši izdvaja se za socijalna davanja. To više nije moguće”, rekao je u nedavnom intervjuu za novine Bild.