Nema sumnje da, neposredno i kratkoročno, razlozi koji stoje iza sramotne nesreće nesagledivih razmjera koja je dovela do toga da Hamasova vojska nesmetano preuzme više od 20 izraelskih zajednica u blizini granice s Gazom tog mračnog dana uključuju neugodan vojni i obavještajni neuspjeh. Naravno, oni također uključuju kriminalno zanemarivanje državnih poslova od strane optuženog premijera koji je grozničavo zaokupljen pronalaženjem načina da izbjegne suđenje. A cijena je uništenje egzistencijalnih temelja izraelskog društva i zemlje, stoji u komentaru izraelskog lista Haaretz.

Ali duboke korijene izvedivosti ubojitog napada islamističkih nacionalističkih falangista iz zatvora zvanog Gaza na izraelske građane zapravo treba tražiti u ranijem razdoblju premijerskog mandata Benjamina Netanyahua – prije njegovog suđenja i njegovog savezništva s nacionalističkim kahanistima i udarom na pravosuđe, kada su ga smatrali “primjerenim” i “racionalnim” i “odgovornim”.

To je zato što je, otkako je drugi put preuzeo dužnost premijera 2009. godine, taj isti Netanyahu razvio i unaprijedio destruktivnu, iskrivljenu političku doktrinu koja je smatrala da bi jačanje Hamasa na račun Palestinske uprave bilo dobro za Izrael.

Svrha doktrine bila je ovjekovječiti razdor između Hamasa u Gazi i palestinskih vlasti na Zapadnoj obali. To bi očuvalo diplomatsku paralizu i zauvijek uklonilo "opasnost" pregovora s Palestincima oko podjele Izraela na dvije države - na temelju argumenta da PA ne predstavlja sve Palestince.

Ta je pogrešna strategija pretvorila Hamas iz manje terorističke organizacije u učinkovitu, smrtonosnu vojsku s visoko obučenim, dehumaniziranim jurišnicima, krvožednim ubojicama koji su nemilosrdno ubijali nedužne izraelske civile, uključujući žene, djecu i starije ljude.

Ovo je solidno dokumentirano. Između 2012. i 2018. Netanyahu je Kataru dao odobrenje da prebaci kumulativni iznos od oko milijardu dolara u Gazu, od čega je najmanje polovina stigla do Hamasa, uključujući njegovo vojno krilo. Prema Jerusalem Postu, na privatnom sastanku s članovima svoje stranke Likud 11. marta 2019. godine, Netanyahu je objasnio nepromišljeni korak na slijedeći način: Prenos novca dio je strategije podjele Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali. Svako ko se protivi uspostavi palestinske države mora podržati prijenos novca iz Katara u Hamas. Na taj ćemo način osujetiti uspostavu palestinske države (kao što je objavljeno u knjizi bivšeg člana vlade Haima Ramona na hebrejskom jeziku "Neged Haruach", str. 417).

U intervjuu za web stranicu vijesti Ynet 5. maja 2019. godine, Netanyahuov suradnik Gershon Hacohen, general-major u rezervi, rekao je: “Moramo reći istinu. Netanyahuova strategija je spriječiti opciju dvije države, pa Hamas pretvara u svog najbližeg partnera. Otvoreno, Hamas je neprijatelj. Prikriveno, to je saveznik.”

U tweetu od 20. maja 2019. godine, Channel 13 citirao je egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka koji je rekao: “Netanyahu nije zainteresiran za rješenje s dvije države. Umjesto toga, on želi odvojiti Gazu od Zapadne obale, kao što mi je rekao krajem 2010.“ Mubarak je to rekao u intervjuu za kuvajtski dnevnik Al-Anba.

Vrijedi se zadržati na užasavajućem značaju ovih primjedbi. Sam izraelski premijer svjesno je i proračunato uzgajao jednog od najogorčenijih i najfanatičnijih neprijatelja Izraela, neprijatelja čiji je deklarirani cilj uništiti zemlju. I učinio je to kako bi spriječio horor-scenario s njegovog stajališta povratka na izraelsko-palestinske pregovore. Netanyahu se bezobzirno kockao životima Izraelaca, a zapravo je prošle subote više od 1000 njih platilo cijenu tog bezumnog kockanja svojim životima.

“Ova vlada ima krv, rijeke krvi, na svojim rukama”, opravdano je napisala Iris Leal u Haaretzu prošle sedmice, (8. oktobra). Ali treba priznati i jasno i eksplicitno reći da je, s izraelske strane, osoba koja snosi temeljnu odgovornost za ubistvo više od hiljadu Izraelaca od strane Hamasa, Benjamin Netanyahu – njegov prikriveni saveznik, kako je rekao Cohen, ali i učinkovit i bitan za palestinsku vjersku nacionalističku terorističku organizaciju, barem između 2012. i 2019.

Zahvaljujući usmjeravanju miliona katarskih dolara u Gazu, uz Netanyuhuovo ponavljano odobravanje kao dio namjerne i zlonamjerne politike koja nije imala za cilj ništa drugo nego pokopati dvodržavno rješenje, Hamas je stekao neumjerene vojne sposobnosti u relativno kratkom vremenu. I to je rezultiralo sadašnjom situacijom koja je odnijela živote oko 1000 Izraelaca.

S prestankom neprijateljstava, kada do njega dođe, može se nadati da će se sazvati državna istražna komisija koja će istražiti događaje oko masakra u Simhat Toru – pokolja bez presedana nad Jevrejima u vlastitoj zemlji. Jedno od glavnih pitanja koje bi komisija trebala istražiti je Netanyahuova dugoročna politika jačanja Hamasa.