U Evropi je broj ptica opao u prosjeku za 25% u posljednjih 40 godina, a broj se penje na 60% u slučaju vrsta povezanih s poljoprivrednim zemljištem. Intenzivna proizvodnja hrane prvenstveno je odgovorna za toliki gubitak bioraznolikosti, zbog monokultura i masovne upotrebe pesticida i gnojiva koja ubijaju kukce i biljke, što je temelj za hranjenje i sklonište ptica, kaže opsežna studija objavljena u naučnom časopisu PNAS.
Ali to nije jedina prepreka koju ptice moraju savladati. Klimatske promjene su na drugom mjestu i uzrokuju gubitak prosječno 40% ptica iz hladnih okruženja i 18% onih koje žive u toplim područjima. Urbanizacija, treći analizirani faktor, eliminirala je 28% ptica iz urbanih sredina. Istraživači su došli do ovih zaključaka nakon analize podataka prikupljenih tokom 37 godina (od 1980. do 2016.) koji se odnose na 178 uobičajenih vrsta ptica, promatranih na 20.000 različitih mjesta u 28 evropskih zemalja. Studija je povezala stanje ptica u poljoprivrednim, urbanim, šumskim, toplim i hladnim okruženjima sa uslovima u kojima pate od ljudskih aktivnosti i klimatskih promjena.
Da bi to učinili, autori su ispitali podatke koje svake godine prikuplja mreža koordiniranih volontera u svakoj zemlji, koji je dio Panevropskog programa praćenja ptica (PECBMS), čiji je cilj koristiti ova stvorenja kao pokazatelje općeg prirodnog stanja, jer su vrlo osjetljivi na promjene okoliša i lako ih je uočiti.
Istraživači su potvrdili da se u svakoj zemlji broj ptica smanjio na drugačiji način, ovisno o njihovoj poljoprivrednoj praksi. Zapadnoevropske regije, gdje su parcele s usjevima često velike i gdje se intenzivno koriste pesticidi, među najteže su pogođenima. Međutim, u istočnim zemljama situacija je bolja. "To također ima veze sa ekonomskom situacijom nacija, navodnjavani hektar u Nizozemskoj, zemlji visoke kupovne moći, nije isti kao u Rumuniji, gdje su resursi oskudni“, navodi se kao primjer.
Unatoč tim posebnostima po zemljama, problem je "globalan", upozorava Stanislas Rigal, istraživač sa Univerziteta u Montpellieru i glavni autor studije. “Štetni učinci velikih usjeva, gnojiva i pesticida šire se Evropom”, precizirao je u saopćenju za javnost. Rješenje je u proizvodnji hrane na održiviji način i kontinuiranom istraživanju jer postojeće informacije u Evropi o korištenim hemikalijama nisu potpune.
Štetan uticaj tih tvari na kukce i druge beskičmenjake dodatno komplicira situaciju, stoji u studiji. One su "ključne" vrste tokom razdoblja reprodukcije 143 od 173 analizirane vrste ptica, pa bi to moglo uticati na njihov reproduktivni uspjeh modificiranjem ponašanja roditelja i preživljavanja ptića kojima su potrebni proteini. Osim toga, učinak koji može proizvesti hranjenje kontaminiranim sjemenkama i "otrovne tvari se nakupljaju u njihovim tijelima i mogu čak uzrokovati smrt", stoji u studiji.
Ptice ne nestaju samo na poljoprivrednim površinama, broj tipičnih šumskih vrsta (veliki djetlić, sjenice, crvendaći...) smanjio se u prosjeku za 18%. Ovaj zaključak je u suprotnosti s povećanjem površine pod šumama u Evropi za 9% u posljednjih 30 godina, prema izvještaju Forest Europe. Ako ima više drveća, više vegetacije, šta se događa? "Šume su manje kvalitetne, izgubile su stoljetna stabla, a fauna i flora su pojednostavljene", odgovara studija. U skandinavskim zemljama ima šuma koje se vode kao farme slične konvencionalnim poljoprivrednim gazdinstvima. “Mnogo drveća je posađeno, ali ništa više od toga, a ptice i druge vrste nemaju gdje naći utočište [kao što se događa u monokulturama] i sve ih je manje.”
Scenario se, međutim, mijenja u južnoj Evropi gdje se broj tipičnih šumskih ptica povećao. Sredozemni bazen je još jedan poseban slučaj. Reljef, brdovitiji i oštriji nego u područjima srednje Evrope ili atlantskog pojasa, omogućio je da se, "barem u pojedinim dijelovima", održi tradicionalni poljoprivredni krajolik, u mozaiku, sa tradicionalnim i porodičnim poljodjelstvom koje usporava smanjenje broja ptica, koje se događa na velikim, otvorenim i kontinuiranim kultiviranim površinama.
