Kada je nakon pada Srebrenice, petodnevnog horora i pješačenja kroz šume noseći brata Hasiba, koji je u međuvremenu preselio, Hasan Hasanović stigao u Nezuk, prva osoba koja mu je prišla bila je nena Fata Salihović.
U općem haosu dok su pristizali iznemogli i uplakani muškarci i donošeni ranjenici, ona je dijelila hranu onima koji su uspjeli preći put smrti u julu 1995. godine. Mnogi, istraumirani doživljenim, nisu mogli ni progutati zalogaj, iako danima nisu jeli, a ova je nena za svakog od njih imala riječi utjehe.
Hasanović se od 16. jula 1995. godine, kada se domogao Nezuka, raspitivao o Salihović.
˝U Nezuku su nas dočekali svi i pomagali su koliko su mogli da nam olakšaju glad, bol, iscrpljenost i da nam previju rane. Majka koja je tada išla do svakog pojedinca prišla je i meni sa šakom hurmi i hljebom. Sjela je pored mene i mog rahmetli brata. Upitala me tiho:˝Sine, je li to tvoj brat, jesi li gladan, treba li ti bilo šta˝, naveo je Hasanović.
Kaže da je samo šutio, jer nije mogao progovoriti.
˝Pogledao sam je, zagrlio i rekao:´Hvala, ne treba ništa´, ali ipak sam uzeo hurmu koju jedva pojedoh sjedeći pored ubijenog brata Hasiba˝.
Hasanović navodi i da je ovu ženu godinama poslije tražio da joj se zahvali. Raspitivao se o dobroj ženi koja je hranila preživjele žrtve Genocida i pitao je o njoj svakog za koga je pretpostavljao da bi mogao znati gdje je ona sada. Međutim, proteklih dana prijatelji su ga odveli do njenog mezara, jer je Salihović preselila na bolji svijet 2009. godine.
˝Napokon, našao sam je nakon 27 godina i jedino što sam mogao, to je da sam dovom molio Allaha da joj olakša boravak u Berzehu i na Sudnji dan da je uvede u Dženet, zajedno sa našim šehidima ako Bog da˝, naveo je Hasanović u dirljivom statusu na Facebooku.
Potresnu priču o Hasanoviću i smrti njegove dvojice braće, koja je obišla cijeli svijet, možete pročitati OVDJE, u tekstu objavljenom u ˝Stavu˝ 6. jula 2017. godine.
