Nekoliko su godina bili mirni, sada su se, nakon što su okončane sve birokratske procedure  u vezi s postavljanjem spomenika pripadnicima Odreda „Bosna“ u sarajevskom Parku „Safeta Isovića“, ponovo oglasili protestirajući protiv odluke o postavljanju tenka kao dijela spomenika. Riječ je, naravno, o nekakvoj „Mreži za izgradnju mira“, kojoj je, čini se, borba protiv ovakvog spomenika glavna medijska djelatnost.

Bune se, što zvanično, što nezvanično, smeta im tenk kao dio spomenika „Vikićevim specijalcima“, koji je osmislio Nebojša Šerić Šoba, pa tako, u jednoj online prepisci, na upit zašto su tako gorljivo protiv tenka, izvjesna „mrežna neimarka odgovara kako temeljem njenog životnog iskustva taj spomenik može stvoriti novu mržnju među narednim naraštajima“.

Stav je nekoliko puta pisao o spomeniku i o tome zašto on treba biti postavljen u parku kod Druge gimnazije kao i o motivima koji tjeraju članove „Mreže mira“ da mu se protive. No, kako su za spomenik konačno izdate sve dozvole, postavit ćemo im nekoliko pitanje kojima treba okončati svaku polemiku s ovom „grantovčadi“.

Umjesto prozivki pojedinačnih imenica, postavit ćemo niz sugestivnih pitanja. Odgovori na neka od njih su sadržana već u samim pitanjima. Na njih se ne mora odgovoriti, a ko god želi i osjeti se nadležnim, slobodno može. Bitno je da se razmisli o njima ne bi li se došlo do zaključka.

- Da li vam je poznato da Sarajevo ima brojne spomenike militantnog karaktera već jako dugo, a neki su u blizini školskih ustanova za djecu, igrališta, dječijih parkova, sportskih terena?

- U blizini Miljacke, iza zgrade Zemaljskog muzeja, nalazi se stari tenk, koji ondje stoji decenijama. Roditelji tu izvode svoju maloljetnu djecu koja se penju i igraju po tom tenku. I tako već godinama. Odmah pokraj tenka nalazi se i top te još nekoliko vojnih rekvizita vezanih za rat i djelimično za razdoblje Opsade Sarajeva. Smeta li to ikome iz Mreže za izgradnju mira i zašto im ne smeta?

- Odmah uz ovu artiljeriju, nalazi se militantni kafić „Tito“. Oko njega i u njemu stoji bezbroj fotografija ljudi s uniformama, naoružanjem, redenicima municije. U kafiću se nalaze izloženi šljemovi, stare puške i mape ofanziva iz Drugog svjetskog (evropskog) rata. Nalaze se slike malodobne djece koja cjelivaju obraze vremešnog Josipa Broza. Da li je zabilježen pojačan utjecaj ovih spomenika na svijest mladih ljudi?

- Da li ikome smeta što su spomenici u slavu partizanske artiljerije odmah pored kulturnih i obrazovnih ustanova kao što su Zemaljski muzej i Historijski muzej BiH, bilo uposlenicima „Mreže“ ili nekom drugom?

- Koliko je Mreža svjesna da širom Bosne i Hercegovine ima bezbroj militantnih spomenika, koji se odnose na razne ratove, a posebno na prethodni, i neki od njih se nalaze blizu škola, ali da iz nekog razloga izostaju reakcije na njih?

- Postoji li svijest o tome da spomenik sarajevskim specijalcima nije u slavu tenka nego u slavu njegovog zarobljavanja, odnosno uništavanja?

- Postoji kultura i sjećanja i kultura zaborava u Bosni i Hercegovini. Da li su organizacije poput Mreže selektivne pri radu u oblasti obje „kulture“ i zbog čega jesu?

- Zar djeca ne bi trebala znati kako izgleda tenk i usput kako se od njega odbraniti, a u sklopu takvog znanja da imaju svijest o tome čime je uništavan njihov grad ne tako davno, gađana njihova škola i ubijana njihova malo starija rodbina?

- Da li godišnje zimsko okupljanje na Igmanu radi obilježavanja partizanskog marša iz 1942. godine, kada se omladina i poneko dijete, oblače u vojne uniforme uz militantne parole, utječe na svijest mladih ljudi, i kako utječe?

- U strogom centru Sarajeva nalazi se poznati spomenik iz Drugog svjetskog (evropskog) rata, takozvana „vječna vatra“. I natpis na njemu (inače pomalo i polupismeno sročen) i njegov naziv i njegova namjena su militantni. Pritom su istaknuti doslovno svima, i djeci i odraslima. Kako li on utječe na svijest mladih, a i starih?

- Imamo i spomenik militantnom atentatoru Gavrilu Principu u centru grada, u sklopu malog muzeja, uz također militantni spomenik Francu Ferdinandu. U muzejčiću su pištolji, vojne mape, uniforme, „uzbudljive“ priče o Prvom svjetskom (evropskom) ratu. U taj muzej dolaze školske ekskurzije s djecom raznih naraštaja. Na koji način ovakve posjete mogu utjecati na svijest mlađih?

A evo i jednog pitanja za „drugu stranu“ u ovom slučaju, za sve inicijatore podizanja tog spomenika:

- Šta se toliko dugo čekalo, zašto se inicijativa za ovakav spomenik nije pokrenula prije barem dvadeset godina?