Elmedin Dino Konaković, po ko zna koji put je dokazao da mu je politički plafon nivo kantonalnog šerifa te da od njega nikada neće biti stvarnog državnika. Konaković je svoje skromne kapacitete pokazao baš na problemu "Otvorenog Balkana", političkom pitanju koje danas služi kao svojevrsna vododijelnica na kojoj se bošnjački politički tok dijeli na legitimnu prodržavnu političku struju, koja ne podržava ovu velikosrpsku obmanu, te kojekakve političke ponornice koje podržavaju "Otvoreni Balkan".

Gostujući u emisiji "Dan uživo" televizije N1 i upitan da prokomentariše različite stavove po pitanju "Otvorenog Balkana" te izjavu Željka Komšića koja daje prednost "Berlinskom procesu" nad "Otvorenim Balkanom" Elmedin Dino Konaković je pokušao da istovremeno zadrži paravan lidera autentične bošnjačke stranke, ali i ugodi političkim partnerima koji podržavaju "Otvoreni Balkan" tj. "Srpski svet". Ovo Konakovićevo neuspješno kormilarenje i veslanje u mjestu je dovelo do toga da se uživo i pred kamerama nasuče na stijenu političke vododijelnice "Otvorenog Balkana" te demonstrira čitavoj javnosti da je ne samo loš kapetan već i obična populistička naplavina koju nosi politička stihija.

Pokazalo se da Konaković ne razumije političke kontekste i koncepte jer umjesto da, kao navodno autentični bošnjački lider, tretira "Otvoreni Balkan" kao ideju čija je svrha zadovoljenje političke ambicije, pretenzije te prestiž Beograda i Tirane, Konaković je nabadao o ekonomskim parametrima te čak izjavio da bi krajnju riječ o tome trebali dati ekonomisti, a ne političari, iako je "Otvoreni Balkan" prije svega čisto političko pitanje.

U pokušaju da ostane "nesvrstan" Konaković je bulaznio o "političko-ekonomskim" argumentima te izjavio kako mu je teško da se opredijeli ne samo između prihvatanja ili odbijanja "Otvorenog Balkana" već i između "Berlinskog procesa" i "Otvorenog Balkana" čime je posvjedočio da uopšte ne razumije problematiku niti jednog, niti drugog procesa.

Ipak, sama činjenica da je Konaković pet minuta govorio, a da ništa nije rekao te da se nije čvrsto izjasnio po ovom važnom pitanju već se umjesto toga gađao floskulama, općim mjestima i eufemizmima, mnogo toga govori. Konakovićevo uvijanje i jeguljanje pred kamerama potvrđuje ne samo da Konaković apsolutno ne razumije opasnost ideje "Otvorenog Balkana", te da ju je stoga spreman glupavo prihvatiti, već i da je dovoljno politički lukav da shvata da nije politički profitabilno to javno priznati i obznaniti. Barem ne sada.

Takve proglase i šokove Konaković čuva za trenutak kada i ako, ne daj Bože, dođe na vlast.