U vrijeme dok je Berlin bio Istočni Berlin i samim tim dio Njemačke Demokratske Republike (DDR) taj su klub smatrali najnezavisnijim unutar režima, u suprotnosti sa timovima poput Dinama, kluba povezanog sa tajnom policijom Stasi. Jasno je da su takve price pretjerane I da su s vremenom prerasle u mit ali je sigurno da su u bivšoj njemačkoj državi postojale ekipe koje su vlasti više voljele od nekih drugih.
Priča o Union Berlinu kao klubu buntovnika je mit koji je nastao nakon pada DDR-a. Sve su ekipe pripadale režimu, nisu bili privatni klubovi kakvi su obično bili u ostatku Evrope, klubovi u Istočnoj Njemačkoj pripadali su firmama koje su bile u državnom vlasništvu. Union Berlin je bio povezan sa sindikatima.
Kad je Berlinski zid pao, sve su se ekipe iz bivšeg DDR-a patile da prežive, većina njih još uvijek se bori u nižim kategorijama njemačkog fudbala. To je također bio slučaj s Unionom.
Kada su bili na rubu bankrota, navijači su se udružili kako bi ga spasili. Tako su 2009. godine navijači renovirali stadion. Uzimali su dane godišnjeg odmora da se pridruže izgradnji. Bio je to društveni projekat koji je imao ogroman utjecaj na zajednicu.
Izgradnja stadiona An der Alten Försterei jedan je od danas najraširenijih mitova koji kruže oko Union Berlina, kao i akcija darivanja krvi za spas kluba. U Njemačkoj se plaća ova praksa, navijači su darivali krv, a zatim uplaćivali novac Fudbalskom savezu.
Stadion koji su obnovili kao društveni projekat dosta je specifičan, može primiti 22.000 navijača, ali ima samo 3.600 sjedećih mjesta. Iz tog razloga tamo se neće igrati Liga prvaka. Odlučili su igrati pred što više ljudi i otići na berlinski Olympiastadion.
Union Berlin je 2005. godine ispao u njemačku četvrtu ligu. Tek 2019. godine ostvaren je plasman u Bundesligu. Od tada nižu uspjehe, ovo je treća godina da igraju u Evropi. Za razliku od drugih meteorski brzih uspjeha koje su uglavnom kreirali vlasnici milijarderi, u Union Berlin nije uloženo previše novca. Uspjeh kluba temelji se na dva imena, ono trenera Ursa Fischera i sportskog direktora Olivera Ruhnerta koji je bio prije toga klupski skaut. Zahvaljujući njihovom radu i sportskoj politici, u klub su došli igrači poput Robina Gosensa, Kevina Vollanda i Leonarda Bonuccija.
Talijan Bonucci je lahko mogao otići u Saudijsku Arabiju ili Sjedinjene Države, ali je radije odlučio iskusiti kako je igrati u Njemačkoj. Prije samo nekoliko godina u Berlinu su sanjali o takvim stvarima. Sada im se snovi ostvaruju. U Ligi prvaka su u grupi sa Napolijem i portugalskom Bragom. I sa najvećim od svih klubova u tom takmičenju, madridskim Realom.
Sa kojim igraju večeras na mitskom Santiago Bernabeu stadionu.
