Prije godinu na stranicama Stava objavili smo razgovore s ekonomistima o eventualnim posljedicama pandemije na ekonomiju. Bilo je tada izrazito pesimističnih očekivanja, ali i onih umjerenih. Nasreću, danas smo svjedoci da se nisu ostvarili oni izrazito pesimistični scenariji. Jedan od onih koji je bio umjeren u svojim očekivanjima jeste i profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Adnan Efendić.
STAV: Prošle godine, nekako u ovo vrijeme, razgovarali smo o posljedicama pandemije na ekonomiju. Kada se osvrnete na proteklu godinu, je li stanje gore ili bolje od onoga što se očekivalo?
EFENDIĆ: Prošla godina bila je godina ekonomske neizvjesnosti, koju je obilježio početak pandemije već krajem prvog kvartala. Predviđanja u tom razdoblju sigurno da nisu mogla biti optimistična, što se potvrdilo u nastavku godine, ali ako išta ima utješno, preliminarni indikatori sugeriraju da ekonomski pad vjerovatno neće biti zabilježen u onoj mjeri kako su predviđale neke pesimistične prognoze. Ekonomski sektor uspio se djelimično konsolidirati i prilagoditi, dio antikrizne podrške nastojale su osigurati državne vlade zemalja, tako da je stagnacija manja nego što su se mnogi pribojavali. Ali da je pandemija prouzročila negativan zaokret u globalnoj ekonomiji, uključujući i bosanskohercegovačku, u to nema sumnje.
STAV: Ekonomska kriza izazvana pandemijom virusa korona specifična je po tome što uzrok krize nije u ekonomskom sistemu i kao takva zahtijeva drugačiju reakciju. Koliko su odgovori vlada na ekonomske posljedice krize dali rezultate u smislu stabilizacije ekonomija?
EFENDIĆ: U pravu ste kada kažete da je riječ o uzroku krize koji dolazi izvan ekonomskog sistema, ali ipak je dovoljno snažan da zbog specifičnosti sučeljavanja društva s pandemijom vodi stagnaciji ekonomske aktivnosti. Ovakve krize dodatno su izazovne jer se ekonomskim politikama nastoje otkloniti efekti nečega čiji su uzroci prilično van dometa ekonomskih instrumenata. Vlade diljem svijeta koristile su širok spektar antikriznih politika i mjera, kako onih finansijske prirode, tako i drugih stimulativnih paketa. Teško je procijeniti koliko su ove aktivnosti vodile poboljšanjima u vrijeme stagniranja ekonomskih aktivnosti, to je sigurno nešto što će ekonomska struka u budućem periodu istraživati. Ipak, vjerujem da bi, bez ekspanzivnih politika vlada, ekonomije bilježile lošije rezultate kada su u pitanju proizvodnja i zaposlenost.
STAV: Trenutno ne možemo govoriti o egzaktnim podacima, o konkretnim ekonomskim indikatorima koji bi nam dali cjelovitu sliku naše ekonomije i njene reakcije na pandemiju, međutim, prema Vašem subjektivnom osjećaju, da li je stanje loše onoliko koliko se predviđalo tokom godine?
EFENDIĆ: Imali smo priliku vidjeti i čuti različite prognoze koje su bile konzistentne u predviđanju negativnih utjecaja pandemije na ekonomiju Bosne i Hercegovine i s krajnjim efektom koji bi mogao izazvati ekonomski pad u 2020. godini. Nema sumnje da će se to i desiti, a jedino što još precizno ne znamo jeste koliko će zaista iznositi ekonomski pad kao ni to koliko će se dugo ovaj negativan predznak zadržati. Ono što sada zabrinjava jeste da i početak 2021. godine obilježavaju dodatna stega i prijetnja pandemije. Opće ekonomsko stanje čini se da ipak odgovara umjerenijim prognozama u odnosu na one koje su predviđale velike kolapse ekonomije u početnoj godini pandemije.
STAV: Prvi val krize prošle godine bio je obilježen panikom, zahtjevima za državnom pomoći, ali su sredinom ljeta privrednici nekako “utihnuli”, je li se privreda prilagodila novim uvjetima? Mislite li da je prilagođavanje u trenutnim okolnostima možda i jedini način da se opstane na tržištu?
EFENDIĆ: Privrednici su pokazali zavidnu dinamiku prilagođavanja pandemijskom stanju, koja varira od sektora do sektora ekonomije, ali sigurno da nisu posustali u očuvanju svojih biznisa i, ono što bih istakao, u mnogo slučajeva pokazali su društvenu odgovornost kada je u pitanju očuvanje radnih mjesta. Dugoročno gledano, prilagođavanje novim okolnostima, koje vjerovatno neće nestati preko noći, bitna je strategija uspjeha svakog poslovnog subjekta, pa i pojedinca. Mislim da naši privrednici vrlo često pokazuju snagu, istrajnost, upornost, kreativnost i da im treba na tome odati priznanje, ali i pomoći kad god je to moguće. Svaki bosanskohercegovački privrednik koji u trenutnim okolnostima uspije organizirati redovno poslovanje i sačuvati radna mjesta zaslužuje medalju od ovog društva.
STAV: Je li zbog pandemije došlo do određenih promjena u poimanju ekonomske teorije i prakse, jeste li primijetili neke promjene koje će u budućnosti imati snažan utjecaj na ekonomiju, na društvo?
EFENDIĆ: Većina kriza u ekonomskoj povijesti vodila je i promjenama u ekonomskoj teoriji, modeliranju ekonomije u kasnijim istraživačkim zahvatima i, u konačnici, novim pristupima u makroekonomskoj praksi. Neminovno je da će se to i sada dogoditi, ustvari, već se događa. Očekujem da će se u poimanju ekonomskog razvoja u budućnosti naći mnogo značajnija uloga zdravstvenog sektora, kao i mnogo jača sprega ekonomije i zdravstva. Iskustvo pandemije uči nas da će kvalitet života, koji se može pratiti i kroz ekonomski razvoj, imati mnogo veći fokus na zdravlje i sektore ekonomije koji omogućavaju da se ono što bolje sačuva ili da se preventivno djeluje.
STAV: Ako izuzmemo zdravstveni sektor i farmaciju, jer logično je da njima posao “cvjeta” u pandemiji, koje sektore privrede primjećujete kao najveće “dobitnike” tokom pandemije?
EFENDIĆ: Na globalnoj ekonomskoj sceni primjećujemo da je farmaceutska industrija sada u ekonomskom fokusu, ali i drugi će vezani sektori, vjerujem, bilježiti pozitivne pomake, a to su svi oni koji proizvode za zdravstveni sistem, a takvih je mnogo. Potreba za online komunikacijom naglasila je dodatnu potražnju proizvoda i usluga iz sektora informacionih tehnologija i, generalno, potrebu jače digitalizacije društva, što je poslovni sektor koji će također bilježiti dosta dobre rezultate. Ostali sektori vjerujem da će varirati od zemlje do zemlje imajući u vidu specifičnosti koje je teško u jednom ovakvom prilogu obuhvatiti.
STAV: Ako posmatrate samo sebe, šta ste naučili tokom pandemije, koliko se Vaš posao promijenio, koliko su se Vaše navike promijenile, šta ste “otkrili” u ovoj neobičnoj situaciji što biste željeli zadržati kada sve ovo prođe?
EFENDIĆ: Mislim da smo svi uvidjeli značaj individualnog zdravlja, sektora koji nas podržava u očuvanju zdravlja, važnost društvene interakcije koja nam često nedostaje, ali i istrajnost i fleksibilnost čovjeka da nalazi modalitete organizacije života u ovakvim okolnostima. Istakao bih da sam pozitivno iznenađen koliko je današnji čovjek uspio svoj život funkcionalno organizirati kada treba i s distance, preko noći, koristeći online alate za komunikaciju, razvijajući jednu novu vrstu društvenog povjerenja i interakcije bez fizičkog kontakta. Mislim da će to biti posebna tema raznovrsnih društvenih istraživanja u budućnosti. Konačno, nadam se da ćemo svjedočiti i izmjenama u pogledu radnih uvjeta, koji će vjerovatno u budućnosti omogućavati više rada s distance kao i fleksibilnije poimanje radnog vremena, a što se u razvijenijim zemljama već počelo uveliko dešavati.
STAV: Nadali smo se da će sve ovo brzo proći i da ćemo se za dva-tri mjeseca vratiti na staro, to važi za svakodnevni život pojedinca, kao i za ekonomiju ne jedne države ili regije nego cijelog svijeta, ali kraj se ne nazire, možemo li se uopće vratiti na staro ili smo možda svjedoci promjena koje su dublje i veće nego što možemo i zamisliti?
EFENDIĆ: Čini mi se da ste u vašem pitanju već dali odgovor, jer vjerujem da se vraćanje na staro teško može desiti. Mnogi parametri, oni ekonomski, ali i drugi društveni, kao i individualni, strukturno se mijenjaju ili su se već promijenili. S novim parametrima ne možemo imati stare modele funkcioniranja. Sve ove promjene ustvari će voditi jednom novom “normalnom” stanju koje će odražavati sva iskustva stečena u ovo teško vrijeme i sve društvene promjene koje će se dešavati u vrijeme pandemije. Na svima je nama da kao pojedinci i društvo činimo sve kako bismo lakše prošli kroz ove izazove, jer ih je, očigledno, nemoguće izbjeći.
