Šire implikacije iranskog udara na Izrael 14. aprila, pokrenutog kao odgovor na izraelsko razaranje iranskog konzulata u Damasku četrnaest dana ranije, pri čemu je poginulo nekoliko iranskih visokih oficira, kao i očito slabašan izraelski protuudar na iranske instalacije u pokrajini Isfahan, u kojoj se nalazi dio iranskih nuklearnih kapaciteta, predstavljaju prekretnicu koja je svijet dovela na prijelomnu tačku.

Izbor je sljedeći: ili će svijet iskoristiti ovu dinamiku da promijeni paradigmu odnosa u Zapadnoj Aziji donošenjem rješenja na bazi priznavanja Palestine i razvoja čitave regije, ili će ući u spiralu možda i nuklearnog rata. Ili opće Dobro, bazirano na pravdi ili opće Zlo, bazirano na pravu jačega. Iranski udar pokazao je da Izrael, niti uz pomoć saveznika, SAD-a, Britanije, Francuske i Jordana nije u stanju spriječiti udare na svome tlu te da je uspostavljen drugačiji odnos snaga u regiji, sa širim međunarodnim implikacijama.

Pravo jačega Izraela kopni i za opstanak te države ona mora promijeniti svoje ponašanje i zaboraviti aroganciju. SAD su vetom u Vijeću sigurnosti pokušale spriječiti prijem Palestine u punopravno članstvo u Ujedinjenim nacijama, nakon čega je Kongres u stalnoj promociji rata gdje god je to moguće (osim na teritoriji SAD-a) izglasao novih 30 milijardi dolara iz budžetskog deficita za izraelsku ratnu mašineriju. No, glasanje u Vijeću sigurnosti pokazalo je da ih u tome više niti saveznici (Britanija koja je uz Švicarsku bila suzdržana) ne slijede. Čak 12 od 15 članica (od čega tri stalne) Vijeća sigurnosti glasale su za prijem Palestine u članstvo UN-a. Zašto SAD i dalje tvrdoglavo podržavaju svog odmetnutog saveznika, svoje zločesto i teškom kriminalu sklono derište, pitanje je koje će se sve više nametati iznutra, od glasača, od samih Amerikanaca, kao što je i glasanje za novi ratni budžetski deficit u Kongresu pokazalo.

Izrael nije postigao niti jedan ratni cilj. Hamas je oslabljen, ali nije uništen, reputacija cionističkog entiteta je trajno i snažno oslabila. Njegovi odbrambeni i napadački kapaciteti su razotkriveni kao velika šarena laža. Nakon iranskih udara dronovima, raketama i krstarećim raketama pokazana je sva slabost navodno neprobojne Željezne kupole, sistema protuzračne odbrane kao i brze reakcije, sa već od Hamasove inkurzije 7. oktobra prošle godine trajno uništene reputacije obavještajnih službi kao i armije (IDF) čiji su se “neuništivi” tenkovi pokazali neefikasnima, a sva se vojna djelovanja svela na neselektivna ubijanja, od djece do humanitarnih radnika i novinara, i razaranja, od bolnica do škola i vjerskih objekata.

Scott Ritter, koji je bio UN-ov inspektor za nuklearno oružje naglasio je u svojoj seriji članaka pod nazivom “Missiles of April” da je iranski napad bio osmišljen da primarno mapira izraelske radare i protuzračnu odbranu oko baza ratne avijacije u pustinji Negev kao i protuzračne kapacitete njegovih saveznika, bez kojih bi znatno veći broj iranskih projektila pogodio ciljeve. Devet je iranskih raketa probilo tu “neprobojnu odbranu” i oštetilo baze. Ritter piše da je čitav mit o američkom sistemu odbrane od balističkih raketa time srušen. I to je možda jedan od najvažnijih ishoda, posebno za američke saveznike u Evropi. Dakle, ako mogu Iranci, mogu i drugi. Nema mjesta u svijetu, piše Ritter gdje ti mitski sistemi mogu činiti ono za što su projektirani i preskupo plaćeni, a čak niti za odbranu američkih brodova u Pacifiku.

Kina, Indija i ostakli veliki igrači sa zanimanjem su ispratili ishode ove iranske akcije i proučavaju njihove strateške implikacije. Zbog toga, Douglas Macgregor, američki vojni ekspert smatra da tek sada postoji realna opasnost da Izrael upotrijebi nuklearno oružje u željenom ratu s Iranom. Šta to znači, ne treba obrazlagati.

Dakle, vojni eksperti naglašavaju da je iranski odgovor na napad Izraela na njegovu suverenu teritoriju po Bečkoj konvenciji pokazao da Iran ili bilo ko drugi s istim ili većim kapacitetima može prodrijeti kroz tzv. Željeznu kupolu cionističkog entiteta, čak i uz obilatu pomoć američke, britanske i francuske vojske, pa čak i kukavnog Jordana. I to nakon što je Iran dao upozorenje o napadu Izraelu, SAD-u i svojim saveznicima 72 sata ranije! Zato nije bilo žrtava. Iran je, nakon upotrebe dronova za pozicioniranje radarskih sistema, ispaljivanja krstarećih raketa za identifikaciju pozicija protuzračne odbrane (koja je aktivirana da sruši te projektile), izveo napad balističkim raketama da pogodi ono što je želio – dvije baze ratne avijacije u Negevu i protuzračne odbrane, precizira Scott Ritter. Izrael je odgovorio, ali kako? Baš u skladu s promjenom odnosa snaga i slabljenjem prava jačega.

U intervjuu za NBC News 19. aprila, na dan izraelskog odgovora, iranski šef diplomatije Hossein Amir-Abdollahian minimizirao je napad dronovima, ne nazvavši ga udarom, već više bacanjem igračaka. Indicirao je da će Iran odgovoriti samo na značajan, ozbiljan napad iz Izraela. Amir-Abollahian naglasio je da je napad koji je njegova zemlja izvršila na Izrael upozorenje. “Mogli smo gađati i pogoditi Haifu i Tel Aviv ili izraelske luke, rekao je, ali naše su crvene linije bili civili. Jedina svrha napada bila je vojna”, zaključio je. Izraelski odgovor bio je slabašan. Slijedi li nuklearni napad kako upozorava Macgregor ili u cionističkom entitetu kojim vladaju banditi i ubojice ipak još ima razuma?

Dakle, s povratkom na početnu dilemu – ili rat ili mir, ili opće uništenje ili razvoj svih, aktualna je globalna debata. Ona se, prije svih, odnosi na Zapad, na SAD i Evropu, koji i dalje odbijaju priznati Palestinu ili joj omogućiti prijem u UN, i dalje podržavaju Izrael u njegovim zločinima agresije i genocida, ne samo u Gazi već i na Zapadnoj obali i u Istočnom Kudsu, podalje od pažnje svjetske javnosti.

Ostatak svijeta već se opredijelio. Prvenstveno moralno. Početak promjene paradigme može se reflektirati u zajedničkom, međunarodnom naporu za ponovnu izgradnju Gaze kao dijela priznate palestinske države, nešto slično promjeni paradigme nakon Drugog svjetskog rata. Kako reče jedan mudrac – sadržaj politike jeste metoda kojom se ona vodi.