Nečuveno je i nevjerovatno samo po sebi da Hrvati, koji su 1993. godine granatirali i srušili Stari most u Mostaru, i sve to uredno snimali, danas taj isti most proglašavaju “hrvatskom kulturnom baštinom”. Ali nemojmo se zavaravati misleći da je to samo još jedna ludost i bezobrazluk Željane Zovko, hrvatske zastupnice u Evropskom parlamentu. Istina, od nje je svijet navikao na svakakve gluposti. No, nema ništa ni glupo ni bezazleno u njenom predstavljanju “nematerijalne i materijalne baštine Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine” u Evropskom parlamentu, gdje je Stari most u Mostaru nazvan “hrvatskom kulturnom baštinom”, što se može vidjeti i na vizualu u kojem se, pored dubrovačkih zidina, nalazi i fotografija Starog mosta u Mostaru, ali se nigdje ne spominje kulturna baština Bosne i Hercegovine, nego samo kulturna baština Hrvatske.
Njena prezentacija u Evropskom parlamentu zapravo je druga faza pokušaja otimanja i prisvajanja bosanskohercegovačke kulturne baštine, posebice Starog mosta. Prvi korak u toj “agresiji” napravila je nauka. Podsjetimo, u Stavu je prošle godine objavljen tekst o promociji monografije Stari mostovi i utvrde Mostara (The Old Bridges and Fortifications of Mostar), koju zajednički potpisuju prof. dr. Ante Milošević i prof. dr. Željko Peković. Knjiga je dvojezično izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku objavljeno od izdavača CORE d. o. o. iz Dubrovnika i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita u februaru 2022. godine. Oba autora bila su uključena u pojedinim fazama obnove Starog mosta. Da li baš u onoj mjeri kako je to opisano u knjizi, otvoreno je pitanje za ozbiljnije diskusije.
U toj knjizi oni veličaju ulogu Hrvata u obnovi Starog mosta, koji su upravo Hrvati srušili, izbjegavajući navesti zasluge Bošnjaka, izbjegavajući navesti imena bilo koga drugog osim Hrvata u tom poduhvatu. Po njihovom mišljenju, Stari most “srušen je u ratnim sukobima 9. novembra 1993. godine”, ali ne spominju presude Međunarodnog suda pravde u Hagu koji je donio jasnu presudu o tome ko je i zašto srušio Most. U toj knjizi autori “natežu” historijske činjenice pokušavajući dokazati, na osnovu svojih arheoloških nalaza načinjenih tokom obnove Mosta, postojanje utvrđenja i graditeljske aktivnosti u stoljećima koja prethode izgradnji Starog mosta.
Ova knjiga uklapa se u projekte stvaranja Herceg-Bosne po Tuđmanovim zamislima koji je još početkom devedesetih godina prošloga stoljeća instruirao svoje sljedbenike da se na područjima zamišljene teritorije Herceg-Bosne, gdje su Hrvati većina, pozivaju na brojnost, a u onim gdje to nisu na historijske izvore i povijesna prava Hrvata. Zapravo, između redova, kao da nam poručuju: Da ga nismo srušili, nikada ne bismo otkrili svoje povijesno pravo na njega.
Upravo taj projekt nastavlja Željana Zovko u Evropskom parlamentu lažnim predstavljanjem bosanskohercegovačke kulturne baštine hrvatskom.
