U zanimljivoj historiji ljudskog bića mnoštvo je slučajeva kada je otkriveno nešto važno dok se tragalo za nečim potpuno drugačijim. Barem u arheologiji je to konstanta. Rimske katakombe u Aleksandriji otkrivene su u potrazi za magarcem koji je pao u provaliju, veliku rutu Chauvet u Francuskoj otkrili su dječaci koji su tražili svog psa, a Göbekli Tepe pronašao je pastir koji je pratio svoje ovce.

Možda mislimo da je sve oko nas ništa više od unaprijed smišljenog kozmičkog plana ili možda radije vjerujemo u slobodnu volju. Slučajnosti postoje oduvijek, događaju se dovoljno često da imaju svoje ime, na engleskom je ono serendipity. Odnosno ona dobra ili vrijedna otkrića koja se dogode kad ste tražili nešto drugo. Neologizam je skovao Horace Walpole 1754. godine, temeljen na tradicionalnoj perzijskoj priči (The Three Princes of Serendip) u kojoj su protagonisti, prinčevi otoka Serendip (drevni perzijski naziv za Cejlon, odnosno današnju Šri Lanku) rješavali probleme nevjerojatnim slučajnostima.

Iako su slučajnosti općenito više povezane s područjem istraživanja i tehnologije, također je bilo nevjerojatnih podudarnosti u području književnosti, u nekim slučajevima toliko čudnih da se čine poput magije. Evo nekih od najvažnijih slučajnosti, onoga što se u engleskom jeziku naziva serendipity. Najpoznatija slučajnost u historiji dogodila se u kadi, prema legendi. Arhimed je otkrio da svako tijelo uronjeno u tekućinu doživi vertikalni i prema gore potisak jednak težini tekućine istisnute tokom kupanja (pa je go trčao ulicama vičući 'Eureka').

Godine 1922. Alexander Fleming je analizirao kulturu bakterija kada je jedna od ploča postala kontaminirana gljivicama. Tako je kasnije otkrio da oko te gljivice ne rastu bakterije i zaključio da postoji nešto što ih ubija. Slučajnost koja je dovela do otkrića penicilina.

Pronalazak X zraka dugujemo fizičaru Wilhelmu Conradu Roentgenu, koji je 1895. godine izvodio pokuse s elektronima u vakuumskim cijevima i električnom generatoru. Zatim je opazio snop svjetlosti koji je mogao proći kroz materiju: tako je otkrio X-zrake.

Godine 1886., farmaceut John S. Pemberton, koji je u to vrijeme radio u Jacobs Pharmaceuticals u Atlanti, istraživao je sirup za poboljšanje probavnih problema, kada ga je pomiješao s gaziranom vodom i otkrio da ima fantastičan okus. Nije dugo trebalo da se pojavi na tržištu, iako formula ostaje tajna. Neki su istraživači otkrili da sadrži kristale šećera, karamelu, kofein, fosfornu kiselinu, gaziranu vodu, ekstrakt oraha kole, ekstrakt voća, mješavine, vaniliju i glicerol, ali i jošp neštio što je do sada ostalo tajna.

Albert Hoffman, farmaceut u Sandozu, otkrio je LSD probavši ga (slučajno) i doživjevši svoj prvi trip, koji će kasnije opisati: "U pospanom stanju, zatvorenih očiju (dnevno svjetlo mi se činilo posebno blistavim), počeo sam opažati neprekinuti tok fantastičnih slika i kaleidoskopsku igru extrao običnih boja i oblika.“

Godine 1893. Charles Goodyear slučajno je otkrio vulkaniziranu gumu za automobilske gume kada je ispustio posudu sa sumporom i gumom na peć.

Viagra je slična priča kao i s penicilinom: 1985. Pfizer je radio na lijeku koji bi mogao liječiti visoki krvni tlak i anginu. Tokom kliničkih ispitivanja uočili su da ako se doza poveća, proizvedu se neke čudne nuspojave, među kojima je i ona koju svi znamo. Bez sumnje, najljepša slučajnost od svih, budući da se pojavila u snu. Kad je Niels Bohr neko vrijeme radio na konfiguraciji atoma, sanjao je o njegovom mogućem modelu. Kad se probudio, palo mu je na pamet da to nacrta na komadu papira, ne dajući tome pretjeranu važnost. Ubrzo se vratio papiru i shvatio da je u snu pronašao pravu strukturu atoma.

Postoje i književne slučajnosti. Uglavnom, to su priče koje su napisane mnogo prije nego što se dogode posebno upečatljivi događaji koji se na zastrašujuće čudan način poklapaju s njima. Tada se svi sjete one knjige koja je napisana prije 20 godina i koja kao da je prepričavala katastrofu koja se upravo dogodila.

Knjiga Morgana Robertsona govori o brodolomu broda nazvanog Titan, iako je napisana 1898. godine, dakle 14 godina prije potonuća Titanica. Podudarnosti su brojne i različite, u knjizi se Titan također sudara sa santom leda, dimenzije brodova su nevjerojatno slične, a kapetanovo prezime u stvarnoj i izmišljenoj historiji bilo je Smith.

Jonathan Swift opisao je u Gulliverovim putovanjima (1762.) dva navodna prirodna satelita Marsa. Voltaire je to također učinio, u Micromegasu, koji se smatra jednom od prvih SF priča ikada. Otkriće dva Marsova satelita (Phobos i Deimos) dogodilo se nakon priča: 1877.

Morgan Robertson ponovo. U svojoj knjizi His Beyond the Spectrum, pripovijeda o hipotetskom ratu između Japana i Sjedinjenih Država, a povrh toga spominje napad letećeg stroja na Pearl Harbor. Napisao ju je 1914. godinu dana prije nego što je umro od predoziranja.

A najstrašniju slučajnost dugujemo Edgaru Allanu Poeu. Američki pisac napisao je 1838. godine The Narrative of Arthur Gordon Pym, gdje je ispričao priču o četvero ljudi koji su nakon brodoloma završili u čamcu bez hrane i morali su lutrijom odrediti ko će biti ubijen kako bi poslužio kao hrana za ostale. Odabranik je dečko iz kolibe po imenu Richard Parker. A 46 godina kasnije, brod Mignonette doživio je brodolom s četiri člana posade i ostao plutati gotovo 20 dana bez vode i hrane. Brodolomci su morali ubiti jednu osobu kako bi poslužio kao hrana ostalima. Bio je to 17-godišnji momak imena Richard Parker.

Posljednja nas slučajnsot itekako dotiče. U 1980-ima, Dean Koontz napisao je horor roman pod nazivom Eyes of Darkness, u kojem smrtonosni virus razvijen u kineskom laboratoriju bude oslobođen i sije teror 2020. Njegovo ime? Wuhan-400.