U životu svake političke stranke postoje usponi i padovi, pobjede i porazi. Dakako, nisu sve stranke u mogućnosti biti na vlasti, ali su u stanju pred sebe postaviti određene ciljeve koji su u skladu s njihovim programom i aktivnostima. Međutim, rijetke su one stranke koje su same sebi svrha, odnosno koje postoje samo na papiru. Jedna od njih jeste SDA Hrvatske (SDAH), stranka važna u prošlosti Bošnjaka u Hrvatskoj, ali stranka sramotne sadašnjosti i stranka ništavne budućnosti.

SDAH je do sada sudjelovala na svakim parlamentarnim izborima sa svojim kandidatom, a 2003. i 2007. je i pobijedila kada je Šemso Tanković ušao u Hrvatski sabor i postao predstavnik u ime bošnjačke nacionalne manjine. Međutim, zanimljivo je kako je svaki izborni ciklus SDAH do 2020. godine bilježila pad broja glasova. 2003. osvojila je 2.711 glasova, 2007. – 1.348 glasova, 2011. – 1.077 gla[1]sova, 2015. – 711 glasova, 2016. – 618 gla[1]sova i tek 2020. zaustavlja se trend pada s 1.152 glasa. Dakle, četiri izborna ciklusa zaredom SDAH zabilježila je pad broja glasova, a zasigurno bi se pad nastavio i 2020. da u dogovoru s albanskom kandidatkinjom Erminom Lekaj Prljaskaj nisu kandidirali mladog pravnika Bermina Meškića, kojeg su samo tri mjeseca nakon izbora isključili iz rada stranke i javno se od njega ogradili.

Entuzijastični Meškić napravio je dobar rezultat i nadao se da će nešto uspjeti promijeniti i reformirati u toj posrnuloj stranci, ali je bio žrtvovan i potom niskim udarcem izbačen iz sitnošićardžijske zone vodstva ove stranke. Pored parlamentarnih, važni su i lokalni izbori, a na posljednjima, održanim 2017. godine, SDAH dobila je samo jednog županijskog vijećnika koji je godinu dana kasnije izbačen iz stranke, a još je ostvarila tek jedno gradsko vijećničko mjesto.

Posebno su porazni rezultati u Zagrebu, u kojem SDAH godinama ne može ostvariti niti minimalnu podršku iako je riječ o gradu s daleko najvećim brojem Bošnjaka (više od 8.000).

Za SDAH stvari su krenule nizbrdo nakon što ju je preuzeo Mirsad Srebreniković, pravnik rođen u Olovu 1949. godine. Srebreniković stranku preuzima nakon poraza na izborima 2011. godine, a odmah nastaje raskol dviju frakcija, jedne predvođene Šemsom Tankovićem, a druge Mirsadom Srebrenikovićem. Naposljetku, Srebreniković u krajnje nerazjašnjenim okolnostima, onako kako će to raditi i u godinama koje slijede, preuzima SDAH od Tankovića.

Umjesto konsolidacije i pojačane aktivnosti, Srebreniković se usmjerava na ostvarenja iz domena ličnih koristi i probitaka. Utočište pronalazi kod nedavno preminulog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića te biva uhljebljen u Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, gdje ostaje do mirovine. Zanimljivo je kako je Srebreniković ostajao na radnom mjestu i nakon svoje 65. godine, zbog čega je Zavod plaćao penale. Član je mnogih gradskih komisija u koje ga postavlja Milan Bandić, a zadnji podatak zabilježen je 4. februara ove godine, kada je bio član Povjerenstva za dodjelu stipendija Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe sa invaliditetom.

Srebreniković je bio i na listi Bandićeve stranke na lokalnim izborima 2013. godine, kada nije uspio proći u Gradsku skupštinu. Zanimljivo je kako Statut SDAH kandidiranje na listama bilo koje druge stranke automatski kvalificira izbacivanjem člana koji se kandidirao, ali to nije vrijedilo i za Srebrenikovića. Posve je degradirajuće i nečuveno bilo da predsjednik jedne stranke bude kandidat na listi predsjednika druge stranke. Nakon izbora, iako nije izabran direktno, Srebreniković postaje zastupnik u Gradskoj skupštini kada zamjenjuje Sandru Švaljek. Niti jedno njegovo javljanje ili govor nisu zabilježeni tokom zastupničkog mandata.

K tome, u 10 godina vođenja SDAH nikada nije zabilježen niti jedan javni nastup ili izjava Mirsada Srebrenikovića u kojem je promovirao vlastitu stranku, a kamoli da je progovorio u ime bošnjačke nacionalne manjine. Ipak, nailazimo na rijetke te sramežljive i tihe izjave ispod stranačkih zastava i slogana “Zajedno 365 dana u godini” u Klubu Milana Bandića.

D u stranci diktatura, dokazuje posljednja objava na web-stranici koja je izvještaj s Predsjedništva na kojem je odlučeno: “1. Ovlašćuju se predsjednici ogranaka da vode pregovore s predstavnicima stranaka. Ovlaštenja za pregovore će navedenim izdati Predsjednik Stranke. 2. O toku pregovora predsjednici ogranaka će informirati središnjicu odnosno predsjednika. 3. U finalizaciju pregovora, a prije potpisa dogovorenog uključuje se predsjednik Stranke.”

To znači da predsjednik odlučuje prije, za vrijeme i nakon postizanja sporazuma. A to je poprilično jasno naglašeno. S druge strane, nije navedeno koji su to kriteriji za koaliciju? S kime će se uopće pregovarati? Sa strankama ljevice? Desnice? Centra? Ko će biti kandidati i zašto? Ništa nije navedeno osim da predsjednik odlučuje o apsolutno svemu. Dakako, upitno je hoće li uopće iko i razgovarati sa strankom koja je toliko kontaminirana da bilo kakva saradnja s njom ne samo da ne donosi benefite već sa sobom donosi veliku kontroverzu i revolt među Bošnjacima.

Trenutno ne postoji registar članstva, a u Programu rada, koji se ponavlja iz godine u godinu, stoji da je potrebno povećati broj članova. Da je SDAH stranka bez budućnosti, dokazuje posljednja fotografija sa zadnje sjednice Predsjedništva, na kojoj nema niti jedne osobe mlađe od 40 godina, a vidljive su tek dvije žene među dvadesetak muškaraca. Pored toga, obrazovna struktura stranačkih tijela pokazuje da u istima nema više od pet visokoobrazovanih osoba, što je poražavajuće za stranku koja je nekoć okupljala intelektualce, umjetnike i akademike. Kroz SDAH su nekada prolazili perspektivni kadrovi za koje su Bošnjaci smatrali da ih mogu predstavljati na nacionalnoj razini. Zajedničko gotovo svakom od njih jeste da ih je iz stranke izbacio Mirsad Srebreniković.

Naprimjer, 2016. godine tadašnji predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba i savjetnik gradonačelnika Harun Omerbašić ulazi u sukob sa Srebrenikovićem jer ga isti sprečava da bude kandidat na parlamentarnim izborima. Odmah nakon održavanja izbora na kojima je Srebreniković doživio potop, Omerbašić biva isključen iz svih stranačkih tijela i naposljetku iz stranke.

Godine 2018. tadašnji glavni sekretar stranke Armin Hodžić ulazi u sukob sa Srebrenikovićem jer ga isti onemogućava da postane predsjednik SDAH nakon legalno održane Skupštine stranke. Hodžić nakon duge sudske bitke biva izbačen iz stranke. Bermin Meškić, koji je SDAH donio najbolji rezultat na izborima još od 2007. godine, tri mjeseca nakon izbora biva izbačen iz stranke, a Meškić se na Facebooku javno obrušava na SDAH, ustvrdivši da je bio nasamaren od strane vrha SDAH.

Dakle, sve što je vrijedilo, ako je ikada bilo u SDAH, izbačeno je. Što je aktivnost nekog člana bila veća, tako se povećavala mogućnost njegovog izbacivanja iz stranke. Jedini politički razlog postojanja SDAH trenutno jeste saradnja s Erminom Lekaj Prljaskaj, Albankom koja u Saboru predstavlja Bošnjake. Srebreniković je razvio za obje strane koristan model saradnje s Lekaj Prljaskaj tako što na izborima uspješno podijeli bošnjačke glasove, a ona mu zauzvrat omogućava sinekure za njegove jatake. Na posljednjim izborima odvio se idealan scenarij za Srebrenikovića – bošnjački glasovi su razbijeni, kampanja je prošla u međubošnjačkim sukobljavanjima, a Lekaj Prljaskaj, koja je prošlih godina bila dio Kluba Milana Bandića, uvjerljivo je pobijedila.

Koliko je SDAH aktivna, pokazuje da im je posljednja objava na Facebooku iz septembra 2020. godine, a prije toga iz marta iste godine. Ukratko, stranka koju već deset godina vodi 72-godišnji autokratski predsjednik, a koja politički ne postoji izuzev saradnje s Lekaj Prljaskaj, nema baš nikakve budućnosti.