Možda činjenica da se tek drugi put u povijesti Svjetsko prvenstvo održava na tlu Azije izbaci na površinu neku azijsku selekciju kao iznenađenje turnira. Nije da nema materijala za to ako sudimo samo prema prvom kolu grupne faze turnira u Kataru.
Dva favorita za osvajanje turnira, Argentina i Njemačka, izgubila su u prvom kolu od azijskih selekcija, Saudijske Arabije i Japana, dok je treća azijska selekcija Južna Koreja remizirala sa Urugvajem, a Iran i Katar su izgubili. Tako su azijske selekcije odigrale najuspješnije prvo kolo u novijoj povijesti osvojivši ukupno sedam bodova.
Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. azijske selekcije osvojile su bod manje nego u Kataru, u Brazilu 2014. na kontu su imale samo dva boda, dok su 2010. u Južnoafričkoj Republici imale šest bodova na kraju prvog kola, a u Njemačkoj 2006. četiri. Na prvom SP-u na tlu Azije, u Japanu i Južnoj Koreji, reprezentacije s ovog kontinenta osvojile su 4 boda, ali je na tom SP-u jedan od domaćina, Južna Koreja, osvojio treće mjesto. U Francuskoj 1998. i Italiji 1990. Azijske selekcije nisu osvojile nijedan bod, a 1994. godine u SAD-u samo jedan.
Ako se gledaju samo rezultati u prvom kolu grupne faze, može se zaključiti da je uspon azijskog nogometa počeo otprilike od trenutka kada je prvi SP održan na azijskom kontinentu. Drugačije rečeno, azijske reprezentacije imale su bolje rezultate kada su svjetska prvenstva održavana izvan Evrope i Amerike.
Bez obzira na napredak u pogledu rezultata azijskih nogometnih selekcija, činjenica je da azijskim selekcijama i dalje fali kvalitetnih fudbalera. U prilog tome idu i podaci o vrijednosti reprezentacija, odnosno pojedinaca na fudbalskom tržištu. Među 10 najvrijednijih, odnosno najskupljih reprezentacija na SP-u u Kataru, nema nijedna iz Azije.
Najskuplji tim je reprezentacija Engleske, čiji igrači vrijede ukupno 1,26 milijardi eura, prema podacima sa stranice Transfermarkt. Ova brojka je vrijedna bruto domaćeg proizvoda male zemlje kao što su Sejšeli. Ako bismo hipotetički zbrojili cijene fudbalera Argentine i Španije, na primjer, ta bi suma mogla pokriti ukupan budžet UNESCO-a za godinu dana, oko 1,5 milijardi dolara. Azijske selekcije su daleko od toga, kao i afričke, ali iz ciklusa u ciklus rezultati su sve bolji.
