Muftija Dizdarević je početku hutbe istakao važnost prisustva dvojice glavnih imama Medžlisa Zenica, sadašnjeg i bivšeg što "ukazuje na najveći kvalitet i vrijednost Islamske zajednice, a to je kontinuitet i živa realizacija onog poznatog hadisa da je bolje malo dobro, ali kontinuirano i trajno, nego veliko a kratkotrajno."

"S obzirom da su Bošnjaci narod kojim se želi i dalje vladati jasno je da jedini put ka tome srozavanje ili obezvrjeđivanje njihovih institucija koje ih okupljaju, sabiraju i organiziraju u zajedničko djelovanje. Bošnjaci su, uz pomoć drugih, gotovo sve obezvrijedili, ostala nam je još Islamska zajednica i onda su dušmani svoj posao završili. Zbog toga narod koji je odgovoran prema sebi mora razumjeti značaj institucija i sve uraditi da one budu jače i stabilnije, i samim tim naša budućnost izvjesnija."

Monoteizam i moral

On ističe da kroz historiju islama svi Allahovi vjerovjesnici imali dvije temeljne zadaće.

"Prva od njih je da razotkriju širk svoga vremena i razjasne čisti tevhid, istinski monoteizam. Važno je dakle da razumijemo da je širk opasniji od kufra, jer širk mijenja svoje obličje i forme. Širk je miješanje istine sa neistinom, a to je teže prepoznati od same laži. Kada čovjek čuje očiglednu laž on je odmah odbije, ali kada se ona pomiješa sa mrvama istine ljudi je lakše gutaju i prihvataju. Širk se prikazuje na najrazličitijim načinima i licima, a njegovo ključno obilježje je da apsolutizuje relativno i relativizira Apsolutno. Nekada je to božanstvo Zeus, drugi put Amon Ra u Egiptu, treći put lažna božanstva u formi kipova Menata, Lata i Uza. Nekada su to bile ideologije kao ljudske tvorevine komunizma i fašizma i njihovi nosioci. Širk mijenja formu pa su današnja božanstva u formi raznih poznatih ljudi „zvijezda“ i „zvjezdica“ koji se prikazuju većim nego što jesu. Ljudi više nikada neće klečati pred kipovima. To je vrijeme završeno. Danas će prihvatati superiornost rase ili klase, ili će neki moćnu osobu prihvatati kao polubožanstvo. I taj širk treba prepoznati i jasno ga odijeliti od prave vjere", poručuje muftija Dizdarević.

Druga zadaća svih Allahovih poslanika jeste da razotkriju moralne devijacije svog doba.

"Kada društvo ogrezne u grijehu ono nekada dođe u tu fazu da dobro prihvataju za zlo, a zlo kao dobro. Nekada društvo padne i niže pa počne naređivati zlo, a odvraćati od dobra kako to veli Poslanik a.s. Tada ljudi teško prihvataju moralne istine i zadaća poslanika bila je da ih imenuju, da kažu zlu da je zlo. Tako je Lut, a.s., govorio o homoseksualizmu, Šuajb, a.s., o krivom vaganju, a Muhammed, a.s., o podvojenosti društva na Arape i nearape, na muškarce i žene, robove i Gospodare. Zato je na oprosnom hadžu govorio da nema prednost Arap nad nearapom i nearap nad Arapom sem po bogobojaznosti. „I preporučujem vam lijep odnos prema vašim ženama“ govorio je Poslanik. Nije lahko govoriti o moralu u društvu gdje se zlo smatra dobrim."

Podsjećanje na ratni govor hafiza Spahića

Novi glavni imam Sumedin ef. Kobilica i raniji Jakubu ef. Salkica

On ukazuje na neprihvatljivu pojavu da vjerska lica u Izraelu pozivaju i odobravaju silovanje muslimanki te je prisutne podsjetio na historijski govor hafiza Ismeta Spahić nakon što su mu četnici ubili i ženu i dvije kćerke i unuku.

"Činio je to zato što je musliman, a musliman mora braniti istine vjere uvijek i svugdje. Zato je teško govoriti o moralu. Moćnici vole da ulema govori o vjeri kao ibadetu, novotarijama, ali ne voli da govori o društvenim zlima, korupciji, nepotizmu, krađi i lopovluku. Baš zbog toga su svi vjerovjesnici bili proganjani i protjerivani."

Jedna od ključnih uloga Muhammeda, a.s., u kontekstu izazova vremena u kojem živimo je uspostavljanje "institucije kako bi njegova ideja i učenje nastavilo trajati nakon njegovog preseljenja sa ovog svijeta. Zato je prva stvar kada je došao u Medinu bila gradnja džamije kao institucije i Medinske povelje kao dokumenta kojim se uređuju pravila zajedničkog življenja muslimana, Jevreja i drugih u Medini."

 Muftija Dizdarević je pojasnio da se "svi smo danas na džumi, okrenuti prema kibli, a to je religija, a ona traži formu, čvrstinu, okvir što nam nude institucije", i dodao da "bez institucije nema vjere u praksi koju zovemo religija."

Naveo je način kako je ashabe na dan smrt Poslanika, a.s., predvodio Ebu Bekr i reakciju Poslanika na taj događaj.

"Dakle bit islama onakvog kakvog je donio Muhammed, a.s., jeste ne biti masa, gomila i horda, već džemat. A džemat jeste organizacija, red, hijerarhija. Džemat su pravila ponašanja koja nekada mogu biti dobra ili loša, mudra ili nerazumna. Međutim, bolje ti je biti u džematu i instituciji pa makar i ne išlo sve kako treba nego biti sam i biti u pravu ili na istini onako kako je ti vidiš."

"Svaka institucija je ljudska tvorevina, a svaka ljudska tvorevina ima grešaka. To nema sumnje. Ali snaga institucije je u odgovornosti, kontroli i mehanizmima popravljanja. Stoga, čuvajmo sve naše institucije a posebno čuvajmo Islamsku zajednicu, jer ona je majka svih naših institucija. Iz nje je nastao i Preporod i Merhamet i mnoge druge institucije. Zato je Islamska zajednica mati ovom narodu. A mati k'o mati svom djetetu sve halali. Za govor o vjeri treba čisto srce, za govor o društvenim grijesima treba hrabrost, ali za gradnju institucija što je činio Muhammed a.s treba i svojstvo strpljivosti, mudrosti i ustrajnosti. Zato molimo Allaha dž.š. da nam podari čisto srce, hrabrost u govoru i ustrajnost u djelovanju", zaključio je na kraju hutbe muftija Dizdarević.