“O pitanju Ukrajine, naše mišljenje je da su obje strane dostigle limite onoga što mogu dobiti ratom. Mislimo da je vrijeme za početak dijaloga o prekidu vatre”, rekao je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan, prema izvještaju Reutersa, nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova Ruske federacije Sergejom Lavrovom na marginama Antalya Diplomacy Foruma (ADF) u petak 1. marta. “To ne znači priznanje okupacije (od strane Rusije), ali o pitanjima suvereniteta i prekida vatre treba razgovarati odvojeno”, dodao je.

Neovisno od toga da li je Fidan upravu glede ratnih ciljeva i/ili postignutog limita, fakat je da se prekid vatre ne može postići bez dijaloga. Kada imamo situaciju kakva je sada između Ukrajine i Ruske federacije što se tiče (nepostojećih) pregovora, u kojoj su obje strane zafarbane u ćošak maksimalističkih zahtjeva (praktično zahtijevajući od suprotne strane bezuslovnu kapitulaciju), potrebno je mnogo diplomatske vještine da se taj jaz pokuša premostiti.

Čak i vrlo površan pogled na dešavanja na planeti dovoljan je da se ustanovi kako postoji ogroman deficit diplomatske vještine, za koji se ne može reći da je ravnomjerno raspoređen po svijetu. Zapravo, početak atrofije diplomatskih refleksa Zapada poklapa se s percipiranom “pobjedom” u Hladnom ratu i obrnuto je proporcionalan imperijalnom hibrisu.

Redukcija diplomatije na sankcije, prijetnje silom, promjene režima ili vojne intervencije, koju su SAD uspostavile kao vlastiti standard, a EUropa na to vazalski šutjela, jeste “unormalila” nigdje kodiran “međunarodni poredak zasnovan na pravilima” i dovela do zaborava vještine (diplomatskog) komuniciranja. Teško je danas na Zapadu naći zvaničnika koji zavređuje da se diplomatom nazove, a da pritom ne nosi i atribut “bivši”.


Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan

Međutim, vještina diplomatije sačuvana je u ostatku svijeta. Ta neravnoteža jasno se vidjela na trećem Antalya Diplomacy Forumu, održanom od 1. od 3. februara. Iako tek treći po redu, ovaj forum etablirao se kao svojevrsni turski brend globalne političko-strateške interakcije.

SAMOIZOLACIJA ZAPADA

Ove je godine na forumu učestvovalo 19 šefova država, više od 52 ministra i oko 60 predstavnika različitih međunarodnih organizacije, ukupno skoro 5.000 učesnika, ne samo političara, diplomata i drugih državnih zvaničnika već i akademika, stručnjaka za sigurnost, novinara poduzetnika, savjetnika, aktivista i studenata iz 148 zemalja.

Neravnoteža koju spomenuh ogleda se u činjenici da je većina učesnika na visokom nivou bila iz ne-zapadnog dijela svijeta. Na forumu su bile zastupljene uglavnom afričke, latinoameričke, azijske i bliskoistočne zemlje. Dok je Zapad bio predstavljen pretežno zemljama srednje i istočne Evrope. Nezainteresovanost Zapada očigledna je i u skoro nikakvom izvještavanju o forumu. Reuters, koji je imao reportere u Antaliji, što je očigledno iz prvog pasusa ovog tekst, nije napisao nijednu vijest o samom forumu dok je izvijestio o određenim susretima koji su se na njemu desili.

Tokom foruma održano je više od 50 panel razgovora na različite teme. Forum je pružio platformu za bilateralne sastanke između predstavnika različitih zemalja. Zvaničnici nekih država čak su potpisali bilateralne sporazume tokom foruma.

Govoreći na otvaranju foruma, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, pokrovitelj foruma, rekao je između ostalog: “Međunarodni poredak zasnovan na pravilima, o kojem svi stalno govore, gubi na težini i značenju i sada nije ništa drugo do slogan. Štaviše, sadašnji međunarodni sistem, kojem nedostaju fundamentalni koncepti poput solidarnosti, pravde i pouzdanosti, ne može ispuniti ni svoje najosnovnije odgovornosti.”

Glavnu temu ADF-a “Postavljanje diplomatije u prvi plan u periodu krize“ naglasio je riječima: “Samo trebamo dati šansu i otvoriti prostor za diplomatiju. Samo trebamo prestati tražiti maksimalističke ciljeve. Kao što uvijek kažem, ne možete se rukovati stisnutim pesnicama. Napredak se može postići diplomatijom i dijalogom sve dok postoji dobra vjera, volja i odlučnost. Naravno, ne govorim o romantizmu odvojenom od stvarnosti dok sve ovo pričam.”

Da je turska diplomatija sposobna da otvori zatvorene pesnice pokazano je upravo na drugom Antalya Diplomacy Forumu 2020. godine (prošle godine je bio preskočen zbog zemljotresa). Tada je tadašnji ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu, inače vizionarski kreator ADF-a, uspio da posjedne za isti sto ministre vanjskih poslova Rusije i Ukrajine Sergeja Lavrova i Dmytra Kulebu, prvi put nakon početka ruske agresije.

Nekoliko sedmica poslije toga Ukrajina je parafirala – sada bez ikakve dvojbe to znamo, po svjedočenjima s više strana – ozbiljan mirovni prijedlog, koji je imao potencijal da dovede do pregovora kojima bi taj rat bio okončan, a koji je na intervenciju SAD-a i kurira Borisa Johnsona torpediran. O posljedicama ne vrijedi govoriti.

Uspjeh od prije dvije godine nije mogao biti ponovljen, barem ne na ovogodišnjem ADF-u. Do sastanka inoministara Ukrajine i Rusije nije moglo doći. Ukrajina je na ADF poslala pomoćnika ministra. Teško je izbjeći utisak da je tome razlog bio da se mogućnost sastanka eskivira.

SANKCIJE ZA JUŽNU AFRIKU

Iako pod sjenkom “međunarodnog sistema koji ne može ispuniti čak ni svoje minimalne odgovornosti”, odnosno nedovršenog rata u Ukrajini i izraelskog genocidnog iživljavanja u Gazi, tema koje su se spominjale u skoro svakom panel razgovoru, što zbog sastava učesnika, što zbog već opipljive multipolarnosti, forum se posebno fokusirao na Afriku i Bliski istok, a u dobrom mjeri i na Balkan.

Ukratko, ako je moguće ukratko, Okan Müderrisoğlu u dnevniku Sabah sumira: “Potraga za modelom garancija za mir i sigurnost na Bliskom istoku, Kontakt grupa za Gazu, Rješavanje razlika za pravičan međunarodni poredak, Inovativno posredovanje u vrijeme krize, Otkrivanje afričkog potencijala, rizika i mogućnosti na Balkanu, Svemir Diplomatija: nove mogućnosti Otkrivanje, rezonovanje i iznošenje ideja među naslovima su u Novim izazovima u borbi protiv terorizma... Ukratko... Kao što je ministar Fidan istakao, način na koji se obavlja diplomatija, njeni akteri i alati se mijenjaju.”

“Razumijevanje Globalnog juga” bio je panel koji se meni veoma dopao. Tome je prije svega doprinijela ministrica Južne Afrike za međunarodne odnose Naledi Pandor – lice koje je postalo simbol procesa protiv Izraela za genocid u Gazi. Nažalost, na tom panelu moglo se čuti po prvi put da Sjedinjene Američke Države spremaju sankcije protiv Južne Afrike – tako omiljen (ne)diplomatski alat State Departmenta.


Jeffrey Sachs

Na istom panelu učestvovao je i profesor Jeffrey Sachs, koji je elokventno objasnio praktično nepostojanje američke diplomatija: “SAD trenutno gleda na svaki drugi dio svijeta kao na prijetnju jer je prijetnja američkoj slici hegemonije”, a podsjetio je i na (samo)izolaciju američke političke elite: “Mi smo zaista u multipolarnom svijetu iako u Washingtonu to ne razumiju jer ne izlaze dovoljno, razgovaraju sami sa sobom, finansiraju se od vojnoindustrijskog kompleksa, oni vjeruju svojim naslovima koje plaćaju, kao da žive u balonu.” Taj panel možete vidjeti ovdje, a većinu onoga što vas zanima možete pronaći ovdje.

Godina u koju smo zagazili bit će teška, odnosno ono to već jeste. Diplomatija i promoviranje diplomatije u svim mogućim smjerovima i sa što više sudionika. Antalya Diplomacy Forum upravo služi tome. Tri dana predstavnici 148 zemlje otvarali su pesnice radi rukovanja. To je velika većina planete, činjenica koja se ne smije zaboraviti. Svijet je veći od pet.