Na konačne rezultate lokalnih izbora u Mostaru još će se sačekati. Ostalo je izbrojati glasove iz dijaspore, ali i otprilike polovicu već prebrojanih glasova zbog sumnje u greške i mahinacije prilikom prvog brojanja. Tek za desetak dana mogli bismo imati potvrđene zvanične rezultate. Ako opet šta ne ode krivim putem.

Rezultati probosanskih stranaka u Mostaru vjerovatno će biti bolji nego što su bili prije dvije godine na općim izborima na području grada. Zapravo, osvojit će, izgledno je, manje glasova, ali njihov raspored po izbornim područjima takav je da će dobiti više mandata u Gradskom vijeću nego što bi ih imali da su ponovljeni rezultati iz 2018. godine za Kantonalnu skupštinu. Tada su stranke danas okupljene oko dvije probosanske koalicije (Koalicija za Mostar 2020. i Bh. blok Mostar) imale skoro 25.000 glasova. Sad će ih imati nekoliko hiljada manje, ali će zato male stranke koje nisu ušle u Gradsko vijeće, a također bi se mogle nazvati probosanskim, osvojiti znatno više glasova nego na izborima prije dvije godine, vjerovatno približno 3.000, što je četiri put više nego 2018. Ove su stranke na izborima za Gradsko vijeće “odnijele” probosanskim strankama, na osnovu do sada prebrojanih listića, 6,16 posto glasova, dok su ih prohrvatske stranke koje također nisu ušle u Gradsko vijeće osvojile 3,44 posto. Potvrdilo se predviđanje da će glasovi za male stranke otići u Neretvu. Najviše ih je u nju bacila Hadžikadićeva Platforma za progres, koja je osvojila više od hiljadu glasova. Ukupno gledano, sve probosanske stranke za sada imaju 48,2 posto glasova, hrvatske stranke 47,3 posto, a srpske 4,5 posto. Prije dvije godine bilo je nešto drukčije, tada su probosanske osvojile 52 posto, hrvatske 46 posto, a srpske 2 posto. Treba ostaviti i određenu rezervu prema dosadašnjim rezultatima izbora održanih 20. decembra jer je do zaključenja ovog broja Stava prebrojano nešto više od 83 posto glasova s redovnih biračkih mjesta. Moguće je da će glasovi iz dijaspore i još neprebrojani glasovi djelomično promijeniti postojeće procente.

Ipak, većina toga je poznato. Ne dođe li do znatnijih odstupanja u odnosu na dosadašnje brojeve, takozvane probosanske stranke razvrstane u dvije grupacije – Koalicija za Mostar 2020. (SDA, DF, SBB, SBiH, BPS) i Bh. blok Mostar (SDP i NS) imat će većinu u Gradskom vijeću. Od 35 vijećnika, njih 18 neće biti iz HDZ-a niti iz stranaka bliskih ovoj političkoj partiji. Jednostavnije rečeno, probosanske stranke s etnički izmiješanim izbornim listama porazile su one prohrvatske. Koalicija za Mostar 2020. trebala bi imati dvanaest vijećnika, a Bh. blok Mostar šest. HDZ će prema sadašnjim projekcijama imati trinaest mandata, a Hrvatska republikanska stranka tri. Na sve to jedno mjesto u Gradskom vijeću dobit će i srpske stranke okupljene u koaliciju “Ostajte ovdje – zajedno za naš Mostar”.

Budu li sarađivali, probosanske koalicije i stranke unutar njih teorijski će moći izabrati gradonačelnika Mostara. Njega se bira dvotrećinskom većinom izabranih vijećnika u Gradskom vijeću, a ako u dva kruga takvo što ne bude bilo moguće, onda će u trećem krugu glasanja biti dovoljna natpolovična većina. Šta poslije toga? Kako promijeniti Statut, kako usvojiti budžet bez kojeg grad ne može funkcionirati te kako usvajati odluke za koje je postojećim Statutom predviđena dvotrećinska većina? Nije li, stoga, natpolovična većina, ako je i ostvare, kojom se izabira gradonačelnika, samo pirova pobjeda probosanskih stranaka?

Vlast u Mostaru postojećim Statutom definirana je tako da se uz pomoć vitalnog nacionalnog interesa i vladavine pravila dvotrećinske većine za najvažnije odluke sve može blokirati. Može li, dakle, funkcionirati vlast bez HDZ-a, stranke koja je osvojila dvotrećinsku većinu hrvatskih glasova u Mostaru? Odgovor je jednostavan i bio je poznat još i prije izbora. Dakle, najviše što takozvane probosanske stranke mogu učiniti jeste izabrati gradonačelnika. Sve ostalo nemoguće je uraditi bez HDZ-a, koji, znajući raspored snaga i statutarne mogućnosti, ima prostor da utječe i na izbor gradonačelnika čak iako ne bude biran iz njegovih redova.

Također, Mostar se ne može gledati izolirano, izvan trenutne ukupne situacije u Bosni i Hercegovini i svih blokada koje u njoj postoje, uključujući i dvogodišnji zastoj u formiranju nove Vlade FBiH.
Prema informacijama koje su objavili pojedini mediji, unutar Koalicije za Mostar 2020. pojavili su se stanoviti međustranački problemi odmah nakon što je postalo vidljivo koji će vijećnici, odnosno iz kojih stranaka, na osnovu preferencijalnih glasova, vjerovatno ući u Gradsko vijeće. Nesloga u Koaliciji, nejasna slika o tome kako će dvije probosanske grupacije međusobno koalirati i hoće li to uopće činiti, vodi nas u stanje koje najprije odgovara HDZ-u, jer će u budućim pregovorima, do kojih će neminovno doći ako se želi funkcioniranje Gradskog vijeća, ova stranka imati pred sobom razjedinjene političke grupe i partije. One bez jedinstvenog nastupa ne samo što neće biti kadre suprotstaviti se brojčano nadmoćnijoj stranci nego će i, vjerovatno, ulaziti u separatne dogovore s HDZ-om, što nas dovodi u novo stanje neizvjesnosti, kalkulacija, političke trgovine te unutarkoalicijskih pa i unutarbošnjačkih političkih sukoba. To je prostor u koji će uletjeti populisti da šta probaju ušićariti u prestrojavanju za sljedeće opće izbore.

U suštini, Mostarci pred sobom trenutno imaju malo mogućnosti: populizam koji vodi u blokadu i neizvjesnost ili odgovorna politika koja će od dijela javnosti biti nazvana izdajom. Najviše što se može ostvariti u ovom trenutku jeste gradonačelnička pozicija za probosanske stranke, ali kakve to onda ustupke podrazumijeva i ko ih može i smije dati? Da li će za izbor gradonačelnika biti plaćena skupa cijena?