"Bugarski voz" je jedan od najpoznatijih simbola manipulacijom izbornim procesom. Zadnjih godina politička scena u Bugarskoj je jedna od najnestabilnijih u Europi, a možda i u svijetu. Naime, bugarski građani su iskusili šest izbora u dvije godine što je dovelo do historijski niskog nivoa povjerenja građana u polariziranu političku scenu.

Bugarski poslanici u srijedu su jednoglasno odobrili ostavku premijera i člana Nastavljamo promjene Nikolaja Denkova i njegove vlade, što je dio sporazuma o podjeli vlasti između dvije glavne političke stranke nakon izbora prošle godine.

U okviru planirane “rotacije” koalicione vlade Denkov je u utorak podnio ostavku, a očekuje se da će sljedeći premijer biti Marija Gabrijel iz GERB-a. Sporazum je postignut početkom juna prošle godine čime je okončana 30-mjesečna politička kriza.

Politička transformacija se odvija dok dva bloka koalicije – GERB i UDF s jedne strane i Nastavljamo promjene i Demokratska Bugarska s druge – doživljavaju napetost, povećavajući spekulacije da klimava vlada neće izdržati.

Desničarski GERB, dominantna snaga u Bugarskoj od 2008. godine, ali sa reputacijom narušenom optužbama za korupciju, odbio je 21. februara novi sporazum sa svojim koalicionim partnerima i u procesu je da ponudi vlastiti set uslova.

Denkov je stupio na mjesto premijera prošlog juna kada su čelnici GERB-a i Nastavljamo promjene odlučili da se ne ističu, kao znak svoje volje za saradnju.

Denkov, koji je ranije bio profesor hemije i ministar obrazovanja 2017. i od 2021. do 2022., dao je prioritet ulazak u Šengen i eurozonu kao najveće ciljeve za Bugarsku.

Njegova nasljednica, Marija Gabrijel, vratila se u lokalnu politiku prošle godine kao prijeko potrebno svježe lice GERB-a nakon što je bila članica Europskog parlamenta (2009-2017) i kao potpredsjednica Europske narodne stranke desnog centra EPP grupa (2014-2017). Od juna je potpredsjednica premijera i ministrica vanjskih poslova, na kojoj bi GERB želio da ostane.

"Uprkos ovom okruženju dezinformacija, sabotaže, napada i provokacija, spremni smo da krenemo naprijed na implementaciji prioriteta postavljenih u našem programu upravljanja s premijerkom Marijom Gabrijelom", rekao je Denkov u parlamentu u srijedu.

Gabrijel će vjerovatno vladati do kraja godine, a Denkov će se potom vratiti 2025.

Istraživanje Alpha Research-a, objavljeno 6. marta, kaže da 40 posto ispitanika odobrava strategiju rotacije, 27 posto je za vanredne izbore, a 16 posto nije sigurno. Ali 52,9 odsto njih reklo je da ne odobrava aktuelnu vladu, a samo 23,6 visoko ocjenjuje Denkovo ​​nasljeđe.

Političar sa najvećim rejtingom je bivši premijer i moćnik GERB-a Bojko Borisov. Njega odobrava 21,6 posto ispitanika, a slijedi ga Hristo Ivanov iz Demokratske Bugarske.

Denkov je u utorak poželio dobrodošlicu bjeloruskoj aktivistkinji Sviatlani Tsikhanouskaya. Na predavanju na Univerzitetu u Sofiji, ona je opisala da je njena posjeta „premošćavanje“ između opozicije u Bjelorusiji i Bugarskoj. Tsikhanouskaya je takođe rekla da Bugarsku vidi kao potencijalni "glas za Bjelorusiju na europskoj sceni". Denkov se 26. februara u Kijevu sastao i s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Pritisak raste od strane opozicije

Kako se neizvjesnost nadvija nad vladom, opozicione stranke počele su jačati svoje centralno biračko tijelo. Kornelija Ninova, iz promoskovske Bugarske socijalističke partije, je 6. marta opisala koaliciju kao „začetu u grijehu“, jer navodno legitimizuje GERB-ovo okaljano nasljeđe.

Proruski ekstremno desničarski Revival otputovao je u Moskvu da se sastane sa predstavnicima vladajuće Jedinstvene Rusije 19. februara, a zatim je 27. februara potpisao sporazum o partnerstvu sa strankom istog imena i političke pripadnosti u Moldaviji.

Oni su se sastali sa članovima njemačke krajnje desničarske AFD 3. marta – Dana oslobođenja Bugarske – koji se posljednjih godina pretvorio u događaj koji sve više uključuje ideološke sukobe.

U međuvremenu, Ima takav narod, koji je osnovao zabavljač Slavi Trifonov, koji je bio prvi na izborima u julu 2021., ali je izblijedio nakon pogrešnih odluka, igra sve bliže Revivalu u parlamentu. Obje stranke protestovale su protiv nedavno usvojenog budžeta i 28. februara zatražile od Ustavnog suda da se uključi.

Optuženi tajkun Vasil Bojkov je 29. februara započeo svoj novi politički projekat pod nazivom Centar.

Između Brisela i Moskve

Bugarska historija je izuzetno komplikovana i složena počevši od samog imena naroda preko društveno-političkog razvoja. Ova država i njeni građani su imali izuzetno turbulentnu transformaciju iz Osmanskog carstva u nezavisnu državu kroz brojnih ratova u 20. stoljeću i na kraju unutrašnje borbe protiv muslimanskih manjina pred krah komunističkog režima.

Upravo je Rusija imala presudnu ulogu u sticanju nezavisnosti i širenja Bugarske na isti način kao što je pomagala Srbiju i Crnu Goru protiv Osmanlija i Austro-ugarske.

Bugari se ne mogu se ponositi svojom historijom za vrijeme Drugog svjetskog rata, jer su tada bili saveznici sa nacističkom Njemačkom, a poslije Drugog svjetskog rata saveznici sa SSSR-om. Lustracija i sučavanje sa fašističkim naslijeđem su propuštene prilike koje otežavaju bolju budućnost Bugarske.

Proces demokratizacije Bugarske kao i većine država nekadašnjeg istočnog bloka išao je vrlo otežano zbog demografske erozije, visokog nivoa korupcije, nepotizma i organizovanog kriminala. Ulazak Bugarske i Rumunije u NATO i EU je bila politička odluka zapada da ograniči uticaj Rusije što se jasno pokazalo kroz rusku agresiju na Ukrajinu.

Bugarska je tradicionalno najsiromašnija članica EU koju parališu brojni strukturalni problemi. Ekonomija Bugarske je nefunkcionalna, a organizirani kriminal, tajkuni i njihovi klanovi se nadmeću za resurse, pozicije i upravljanje državom koja svojim zakonima često olakšava korupciju koja je postala društvena norma.

Dominantna politička polariziranost u Bugarskoj je na ličnom nivou između predsjednika Rumena Radeva i predsjednika stranke Građani za evropski razvoj Bugarske (GERB) Bojka Borisova kao dva suprotstavljena koncepta vrijednosti.

Borisov je tokom decenije vladavine uspostavio autoritarni mafijaški model vođenja države kao i Orban u Mađarskoj. Međutim, dodatna kompleksnost stanja se krije u odnosima Borisova sa bivšom njemačkom kancelarkom Merkel kojoj nije smetala kriminalna priroda premijera, dok je predsjednik Radev bliži Putinu.

Međutim i Borisov i Putina imaju dobre odnose. Bugarska godinama više uzima nego što daje u zajedničku EU kasu što je ne sprečava da održava veze sa Moskvom.

Pored navedenog, Borisov je radio na formiranju pandama Višegradskoj grupi (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka) sa čijim liderima koji imaju izraženu nacionalističku i islamofobnu politiku je imao saradnju. Naime, Borisov je čak pokušao napraviti svoju kvadrilateralu odnosno asocijaciju država sa dominantnim pravoslavnim stanovništvom u kojoj bi pored Bugarske bili još Rumunija, Grčka i Srbija.

Geopolitičke promjene nakon odlaska Trampa i Merkelove na relaciji Vašington, Berlin, Moskva i Ankara, rat u Ukrajini, energetska kriza i inflacija su dodatno opteretile bugarsko društvo.
Bugarska spada u grupu članica NATO koje su izuzetno bliske Rusiji i koje stalno balansiraju odnose u cilju postizanja vlastitih interesa. Takav odnose je između ekonomske i vojne prevlasti Zapada i simpatija prema Rusiji sličan kao i u Srbiji i bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska.

Političko nadmetanje se prelilo na energetiku i ekonomiju što je dodatno pokazalo krhkost i ovisnost bugarske države. Sjedenje na dvije stolice Sofije, Beograda i Budimpešte je odraz historijskih okolnosti, složenih geopolitičkih odnosa i unutrašnje strukture.