Gigantske demonstracije prošlog petka u Bagdadu u znak podrške palestinskom narodu do sada su najjasniji primjer osjećaja tzv. arapske ulice. Ti su protesti bili rijedak primjer jedinstva šiija i sunita. Šiitske milicije Iraka, libanski Hezbolah, Hutiji iz Jemena i sirijska vlada čine, s Iranom, takozvanu osovinu otpora protiv Izraela.
To je jedan od razloga zašto bi otvaranje drugog fronta na sjeveru – odnosno južnom Libanu – bio bi ozbiljan problem za izraelsku vojsku. Godine 2006. loše je završilo ono što Izraelci nazivaju drugim libanskim ratom, iako Hamas nije bio ono što je danas. Hezbolah također nije imao veliko ratno iskustvo koje sada ima zahvaljujući Siriji.
U tom smislu, razmjena vatre u južnom Libanu i na Golanskoj visoravni (teritorija koju je Izrael okupirao 1967.) pojavljuju se kao upozorenja. Izrael je prošle sedmice izveo jedan od svojih periodičnih napada na Siriju – usmjeren na Hezbolah – bombardirajući piste međunarodnih aerodroma u Damasku i Halepu, rutinski i bez posljedica.
Dan prije tog napada iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir Abdolahian posjetio je Damask, a nekoliko dana kasnije i Bejrut, gdje je u subotu od koordinatora Ujedinjenih naroda za bliskoistočni mirovni proces zatražio da istraži korištenje bijelog fosfora, zabranjenog u civilnim sredinama i da se otvore humanitarni koridori.
Kolektivno kažnjavanje stanovnika Gaze je "neprihvatljivo", rekao je. A u nedjelju je Abdolahian telefonom zatražio od svog kineskog kolege Wang Yija da intervenira pred Vijećem sigurnosti UN-a. Wang Yi je tražio najkompliciraniju stvar: zajednički stav islamskih zemalja o palestinskom pitanju.
No, najzanimljivije je to što su prošle srijede, također telefonom, razgovarali iranski predsjednik Ebrahim Raisi i moćni prijestolonasljednik Saudijske Arabije Mohamed bin Salman. Bilo je to prvi put od ponovne uspostave diplomatskih odnosa prošlog marta, upravo uz posredovanje Kine. Ako se Saudijci boje nuklearnog Irana – koji bi povećao opasnost od “šiitskog polumjeseca” u regiji – a Iranci strahuju od istih atomskih aspiracija Saudijske Arabije, ništa manje nije istina da je Teheran već bio itekako svjestan planove Washingtona da konsolidira i ozvaniči odnos između Saudijske Arabije i Izraela.
U tom smislu, ostaje u polju dvojbe je li Iran promovirao ili ovlastio Hamas da napadne Izrael na sastanku održanom u Bejrutu 2. oktobra. Odgovor bi mogao ležati u odnosima snaga unutar iranskog režima. Ali u svakom slučaju, to je ministru Abdolahianu omogućilo da kaže i ponovi, u Bejrutu i jučer u Kataru, gdje boravi broj dva Hamasa, Ismail Haniye, da nema jgarancija da sukob neće izmaći kontroli. Drugim riječima, “ruke svih strana u regiji su na obaraču”, rekao je.
