Ramazan je zasigurno uvijek bio poseban sveti mjesec za sve muslimane. Ali jedno je voljeti i živjeti tu ljubav slobodno i ponosno, a drugo je voljeti plašeći i krijući se. Jer upravo se tako živio ramazan za vrijeme komunizma, odnosno općenito islam kao vjera. Od samog pritiska prema vjerskim službenicima, hapšenja, zabrana, kazni, pa do oduzimanja vakufske imovine te slabljenja Islamske zajednice. Zatvarane su džamije, mektebi, okupljanja u kućama i učenje je bilo zabranjeno, učenje mevluda, teravih-namaz se klanjao uz posebnu dozvolu, djeca u školama su krila da poste i još mnogo toga.
Danas sretni možemo reći da ono što je ostalo iz tih dana jesu samo pojedinci koji zagovaraju „vjeru među četiri zida“ i koji se nadaju, valjda, povratku starim danima komunizma. Njima i danas smetaju iftari na otvorenom ili bogate iftarske sofre. Međutim, uprkos takvim pojedincima, vidljivo da se sveti mjesec muslimana ramazan iz godine u godinu živi sve ljepše i bogatije.
Pogotovo kada su u pitanju djeca ispred kojih je u današnjici mnoštvo izazova koji ih i odvlače od ramazana, namaza, džamija. Iz tog razloga sve više pažnje posvećuje se djeci i omladini kako bi oni što više zavoljeli ramazan i sve čari koje ovaj mjesec nosi. Ne radi se više samo generalno čišćenje pred ramazan u domovima s djecom, već se kuće posebno ukrašavaju donoseći djeci uzbudljivu atmosferu. Tu su i predramazanske aktivnosti u mnogim gradovima širom Bosne i Hercegovine kao što je „Ramazanski vozić“, iščekivanje prvog pucnja topa za iftar i slično.
Pored toga, tu je i veliki trud džemata da privuku što veći broj djece u džamije, posebno na teravih-namaz. S obzirom na to da je teravih-namaz „duži“ namaz, potrebno je djeci dati dodatni razlog za strpljenje za trideset i tri rekata. A gdje će bolji razlog nego slatkiši?! Jer djeci koja još nisu u potpunosti svjesna postojanja Allaha, dž.š., pojmova sevap i grijeh, džennet i džehennem, ljepota samoga islama, treba približiti sve te vrijednosti kroz načine koji će njima biti zanimljivi. Upravo zbog toga, danas je moguće vidjeti i u pojedinim džamijama „slatki kutak“ za djecu, gdje djeca nakon namaza mogu dobiti neki slatkiš.
Sadmir Mustafić, imam džemata Topovi pri medžlisu Livno, jedan je od imama koji u džamiji ima poseban kutak za djecu koja dolaze na namaz. Imam Mustafić je ove godine prvi put organizirao „slatkostol“ i pozvao ljude da na njega ostavljaju slatkiše kako bi se najmlađi članovi džemata mogli počastiti nakon što klanjaju namaz, a posebno teraviju.
„Odavno sam imao želju za tim, samo sam čekao pravo priliku. Nešto slično sam ranije vidio u Kuršumlija džamiji u Maglaju, gdje ima mali frižider za djecu sa sladoledima, sokovima i slično. Mi smo za početak napravili mali stol sa slatkišima, a u međuvremenu sam naručio i posebno police koje će nositi naziv 'džamijski market', gdje će namaz biti valuta za plaćanje cijele godine“, priča Mustafić, ističući da je priču sa stavljanjem djece u fokus kroz ramazane, Bajrame, džamiju i džemat pokrenuo već ranije putem društvenih mreža jer smatra da se djeci ne posvećuje dovoljno pažnje kada je u pitanju vjerski sadržaj.
Kako kaže Mustafić, djecu je potrebno upoznati s vjerom na njima pristupačan način, ali nažalost, danas se to više radi usputno i bez velikog interesiranja. S obzirom na to da je ove godine ramazanski moto Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini „Porodica u Ramazanu – Ramazan u porodici“, efendija Mustafić se odlučio da se cijeli ramazan posveti najvažnijem elementu porodice, odnosno djeci. Tako je i započeo „slatkostol“.
„Izmamiti dječiji osmjeh i radost je nešto posebno. U naš džemat sada dolaze i djeca iz okolnih džemata, ali ne samo radi slatkiša već i zbog toga što znaju, kao i njihovi roditelji, da su djeca u našem džematu dobrodošla. To je veoma važno. Djeca se moraju osjećati lijepo, a zato im treba pažnja. S obzirom na to i da im svaki dan mijenjam slatkiše, svaku noć pohrle da vide šta je to efendija za večeras pripremio i taj osjećaj je neprocjenjiv“, kaže Mustafić dodajući da su, osim djece, zadovoljni i roditelji. Mišljenja je da će uskoro i mnoga djeca dovoditi roditelje u džamiju. Mnoge džematlije su podržale ovaj projekat pa donose razne slatkiše, ali i oni koji su vidjeli putem društvenih mreža. Ističe da ga posebno veseli što su promocijom na društvenim mrežama potakli desetine drugih džemata da urade isto. Smatra da je to bila zapostavljena kategorija koja je danas u mnogim džamijama prepoznata.
„I sam broj djece koja dolaze u džamiju se povećao. Prošle godine sam uručio poklone na kraju ramazana za troje djece koji su dolazili u džamiju. Ove godine sam odlučio djelovati ranije i pozvati njih i njihove roditelje obećavši im iznenađenja slatkostola. Urodilo je plodom. Ovaj ramazan čak na teraviji brojimo dvadesetak mališana, ali ih bude i na namazima koliko im to škola dopušta“, objašnjava imam Mustafić.
Kazujući da namjerava nastaviti ovu aktivnost kroz cijelu godinu, naglašava da ramazan jeste poseban, ali odgajati kao musliman treba i mimo ramazana, posebno djecu koja su naša budućnost. „Ramazan se mora živjeti i ne smijemo ga svesti samo na simbole iftar, top, ukrasi. Svaki roditelj prije svega mora pokazati svome djetetu radost zbog ramazana, a zatim mu ga uljepšati na najkreativnije načine. Dijete se mora sjećati ramazana i žudjeti, s nestrpljenjem iščekivati naredni. Ako to kao roditelji uspijemo, dovoljno je. Naši mališani ne smiju osjetiti teret ramazana, niti grubost i napetost postača da ne bismo stvorili odbojnost. Trudimo se da im ga uljepšamo u duhu naše vjere nadajući se da će oni biti oni koji će biti pokorni samo Allahu doveći za nas kada nas ne bude“, kaže efendija Mustafić.
Ramazan nije teret, ramazan se voli. Zato je potrebno dopustiti i omogućiti djeci da ga zavole. Da li će to biti kroz slatkiše nakon namaza u džamiji ili možda novac ubačen u cipelice djeteta ili neki treći način, svaki roditelj, efendija, džematlija slobodan je pronaći kreativan i zanimljiv način kako što ljepše predstaviti ovaj sveti mjesec djeci.
