Stvari su u životu rijetko crno-bijele, u politici nikako. Politika je poprilično prljava rabota, gdje nema nevinih, nego samo manje i više krivih. Dok politika na lokalnom nivou može ličiti na plemenito upravljanje zajedničkim stvarima za dobrobit svih građana, na visokom nivou dolazimo često do makijavelističkog pristupa, gdje je političko djelovanje iz moralnog i zakonskog aspekta nerijetko u sivoj zoni.

No, u ovdašnjem političkom diskursu već duže vrijeme stvara se upravo suprotna percepcija. Stranke “Četvorke” uspostavljaju narativ kako je SDA sinonim za kriminal, korupciju, nepotizam i svako zlo u politici, a sebe predstavljaju “oslobodiocima”, u političkom smislu puritancima i anđelima koji će stvoriti raj na zemlji, državu bez korupcije i kriminala.

Svaka imalo politički obrazovana osoba svjesna je da je u pitanju obični populizam i oportunizam, jer je takvo društvo nemoguće stvoriti iz prostog razloga što je država samo zbir pojedinaca sa svojim dobrim i lošim stranama. Stoga je svaki pokušaj da se političkim putem stvori “raj na zemlji” unaprijed osuđeno na propast.

Izjava vijećnika DF-a Mirze Memiševića da mu je “Četvorka” nudila radna mjesta, upravne i nadzorne odbore, ugovore o djelu u kantonalnim ministarstvima govori o tome da je “Četvorci” borba protiv korupcije i kriminala samo predizborna retorika, sredstvo za realizaciju glavnog cilja, dolaska na vlast.

Nakon svakih izbora na kojima opozicione stranke ne osvoje dovoljno glasova za formiranje vlasti, slijede optužbe da su izbori pokradeni, da je izborni proces kompromitiran, kako “nije važno ko glasa nego ko broji glasove”. No, prema informacijama portala istraga.ba, koaliciji “Bh. blok” upisano je na nedavnim izborima u Mostaru više glasova nego što ih je osvojila.

Trgovina utjecajem, izborne krađe i zloupotreba položaja nisu ograničeni samo na ove slučajeve. Poznato je da je Elmedin Konaković, dok je predsjedavao Skupštinom Kantona Sarajevo, transparentno dodijelio novac iz kabineta organizacijama bliskih Narodu i pravdi. Najpoznatiji primjer jeste dodjela 60.000 KM Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti, koja je uprkos nacionalnom prefiksu reducirana na privatni projekt pojedinaca. Glavnu riječ u ovoj organizaciji vodi predsjednik stranke Pravde i pomirenja Muamer Zukorlić, koji je 7. januara otkrio kako njegova stranka formalno ne djeluje u Bosni i Hercegovini, ali da njegovu politiku provodi NiP, odnosno Elmedin Konaković.

Afera “Asim”, u kojoj je bivši predsjednik kadrovske komisije SDA Asim Sarajlić nudio radno mjesto u kantonalnom ministarstvo za glas na unutarstranačkim izborima, bila je glavna vijest mjesecima u svim relevantnim medijima. Gotovo identičnu stvar učinio je Damir Mašić u borbi za mjesto predsjednika Kantonalnog odbora SDP Sarajevo, koji je prijetio otkazima u kantonalnim institucijama ako delegati glasaju za njegovog protukandidata Irfana Čengića. Sam Čengić izjavio je kako su mu bile smiješne kritike SDP-a na račun izbora u sarajevskoj SDA kada su se iste stvari dešavale u sarajevskom SDP-u. Jedina što je za razliku od Semira Efendića o tome Čengić neko vrijeme šutio.

Funkcioneri Naše stranke posebno se u javnosti ističu kao pobornici vođenja politike na drugi način. Da su i ove riječi bez pokrića, govore rezultati vladavine “Šestorke” u Sarajevskom kantonu nakon izbora 2018. godine. Tadašnji kantonalni premijer Edin Forto zaposlio je sestru stranačke koleginice Neire Dizdarević u Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću “Rad”. Za vrijeme Fortinog mandata Vlada Kantona Sarajevo nabavila je polovne trolejbuse vrijedne 155.000 KM za 1.400.000 KM. No očigledno je da su imali dobar marketing pa se u javnosti aktivno stvarala percepcija da je u pitanju najbolja vlada možda i u historiji čovječanstva.

Njemački filozof Friedrich Nietzsche izjavio je kako činjenice ne postoje, samo interpretacije. Ovo ne znači da ne postoji nešto kao što je istina ili laž, nego da je često od samih činjenica važnija lična interpretacija svakog pojedinca o tome šta se dogodilo. Drugim riječima, nije važno kako stvari stoje, nego kako izgledaju.

Svjesni takvog poimanja stvari, članovi “Četvorke” time se koriste za svoje političke ciljeve. Tako u našem društvu imamo dvostruke aršine. Osoba koja izađe iz SDA i eventualno pređe na stranu “Četvorke” u javnosti se tretira kao neko ko se bori za više društvene ideale, dok se onaj ko iz “Četvorke” ode u SDA naziva izdajnikom, proglašava kupljenim i osobom koja je stranu promijenila isključivo iz ličnih interesa.

U medijima se svaka afera vezana za SDA, kao što su afere “Respiratori” ili “Asim”, mjesecima obrađuje. Tako i treba, i to jeste posao medija, da budu nezavisni i izvještavaju o radu vlade u interesu javnosti i svih građana. No, ako se svjesno afere vezane za jednu stranu izostave ili se stidljivo spomenu, onda mediji umjesto nezavisnog društvenog korektora postaju obični politički akteri, što je degradiranje njihove uloge u društvu.

Nakon “Brexita” i nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a 2016. godine u javnosti se počelo govoriti o post-truth politics, odnosno o postčinjeničnoj politici u kojoj političari umjesto činjenica koriste emocije masa za realizaciju svojih političkih ciljeva. U današnjem svijetu narativi određuju ono o čemu se govori i na koji se način to čini, a narativi se kreiraju na društvenim mrežama koje su postale moderna “Agora”, javno mjesto okupljanja i razmjena mišljenja iz političke sfere, gdje se čuje vox populi, glas naroda. Jednostavno rečeno, stranka koja u moderna doba nastoji zadržati relevantnost ne može više računati isključivo na prisustvo na plakatima i u tradicionalnim medijima, svoje mjesto mora pronaći i na društvenim mrežama.