Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

Treći svezak, bejtovi: 2018-2045/III, prvi dio (105)

 

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah, salavat

Rabbi-šrahli sadri...

 

Sjećate se da nam je prošli put u nekoliko posljednjih bejtova hazreti Mevlana opisivao čuđenje Dekukije, koji je vidio te zvijezde, te svijeće, ta stabla, odnosno ljude čiji nur, kako on kaže, u poređenju s ovim danom, daleko prevazilazi to svjetlo, pa kaže da je svjetlo ovoga dana talog, dok nur njihov doseže do neba, a stotine hiljada ljudi prolaze pored njih ne osvrćući se. Zbog toga, Dekukija, u čudu, ne može da dođe sebi pa se pita kakav je to hal u ljudima?! A ta stabla, svojim halom, poziv upućuju – Dođite k nama, o, ljudi nesretni!, kako biste našli Pravi put i usrećili se.

Od gajreta glas dolazi stablima:

Njihove oči smo vezali. Nema za njih utočišta!

Od Božije ljubomore, gajreta, prema tim svojim posebnim robovima koje Gospodar čuva dolazi glas: Njihove oči smo vezali (oči ove mase koja prolazi pored tih stabala, a ne vidi to svjetlo). Upućuje nas na ajeti-kerim: Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove, a na očima im je koprena... (tako da oni ne vide) – El-Bekara, 7.

U drugom polustihu, riječima kella la vezer upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: Toga dana čovjek će povikati: “Gdje da se bježi?” Kella la vezer, nikuda, nigdje nema utočišta! (Ko je našao utočište kod ovakvih stabala, onda on neće brinuti Sutra.) Pa nastavlja: Tog dana Gospodaru tvome (čovjek) će biti prepušten (El-Kijameh, 10-12).

S ovim ajeti-kerimom koji smo ponovili iz sure Bekare upućuje nas na taj hal kjafira, one kategorije za koju se kaže – upućivao ti njih ili ne, oni neće da vjeruju, pa se ovdje prisjetimo onog slučaja kad Ebu Džehel (kao jedan poseban primjer kufra) dolazi Poslaniku, a. s., držeći u stisnutoj šaci kamenčiće i kaže: – Hajde, ako si Božiji Poslanik, reci mi šta je ovo što držim u ruci? Ako pogodiš, ja ću ti vjerovati. Poslanik mu ovako uzvraća: – Hoćeš li da ti ja kažem ili da ti to što držiš u šaci samo progovori i kaže? Ebu Džehel reče: – Ovo drugo ti je teže... U tom trenutku kamenčići u njegovoj šaci izgovorili su šehadet. On, pored takvog dokaza, baca kamenčiće i kaže: – Ti si, zaista, najveći sihirbaz! Eto, to je ta nepopravljiva kategorija i, ne dao Bog, kad se dođe do tog nivoa, onda je to stvar gotova! Nakon ta dva ajeti-kerima, ide priča o trećoj kategoriji (prvo su mumini, pa kjafiri, a onda munafici) i posebno je o njima progovoreno u nizu ajeta koji slijede. Kakva je to nepopravljiva kategorija, vidjet ćemo iz sljedećeg primjera:

Kada su ashabi, na pohodu na Tebuk, prošli mjesto Hidžr (to je ono mjesto gdje je nekada živio narod Salih, a. s., i koji je uništen zbog nepokornosti), pa kad su prošli taj Hidžr, nestalo je zaliha vode i zaprijetilo je skapavanje od žeđi (taj pohod je bio u srcu ljeta, kad su najžešće vreline). Ashabi su se obratili Allahovom Poslaniku, a. s., da učini dovu da im Allah pošalje kišu. Poslanik je proučio dovu i, samo što je završio, pojavio se oblak i izlio kišu na ashabe, tako da su se svi napili (trideset hiljada ljudi!), u svoje mješine nasuli vode za dalji put, a i svoje jahalice su napojili. Među njima je bilo i licemjera, koji su uzeli učešće u tom pohodu, nadajući se, vjerovatno, nekom plijenu. Znajući jednog od njih, prilazi mu jedan od ashaba i kaže mu: – Tako ti Boga, zar ti ovo nije dovoljan dokaz, pa da istinski posvjedočiš Poslanika!? Ovaj mu odgovara: – Ma, to se samo slučajno pojavio oblak! Pogledajte ovo: ova treća kategorija, kategorija licemjera-munafika – nepopravljiva! A uzmimo primjer: čovjek u potrazi za onom sjenom o kojoj nam je govorio u prošlom dersu, žudeći za tom sjenom (misleći pod tim na dunjaluk) i ta žestoka pohlepa koja tjera ljude u tom pravcu čini ih slijepim pa stotine hiljada njih prolazi pored ovakvih svijeća-nebeskih svijeća, ne obazirući se!

Ako bi im neko rekao: U ovom pravcu idite,

da se putem ovih stabala usrećite,

svi bi uglas odvratili: Ovaj opijeni siromah,

od Allahova kadāa divanija je postao!

Ovaj opijeni siromah (misle na Allahovog odabranog roba) od Allahove odredbe budala je postao! To je lȕda u njihovim očima, tako bi oni svi uglas odvratili; to je obilježje njihovog hala, ove kategorije ljudi koji jure sjenu, tj. dunjaluk i njegove čari. Dalje bi ovako kazali:

Mozak ovog siromaha, od duge potištenosti

i rijazata, pokvario se poput lȕka!

Pogledajte kakve pogrde iznose na ove Allahove robove i kako ovi Allahovi robovi ovoj svjetini služe za podsmijeh, ovim suštinskim budalama-lȕdama, koji su to istinski, i taj svoj hal prenose na ovu odabranu kategoriju pa kažu to su divanije-pokvario im se mozak – neuzubillah! (tako oni govore) – pa zaudara poput lȕka!

Jedne je prilike Poslanik, a. s., gledajući u Kabu, rekao: “Merhaba ti, o, Kućo! Kolika je samo tvoja veličanstvenost, i koliko je velika svetost tvoja, tvoj hurmet! Ali, vallahi, svetost jednog mumina je veća od tebe! U odnosu na tebe, Allah, dž. š., haram je učinio jednu stvar (Allahu alemu, mislim da se ovdje radi o tome da je haram onečistiti taj prostor), a u odnosu na mumina tri: njegov je život učinio svetim, njegov imetak i da se ružno misli o vjerniku.” Preispitajmo se svi kakvi smo u pogledu ovoga! I zamislite kad upadnemo u ovakve stvari pa ružno govorimo o jednom muminu! U nekoliko navrata imao sam priliku od nekih prijatelja (poznanika) da su me nešto upitali.

Uglavnom su bili opterećeni ovom političkom situacijom, vide kako ovo sve tone i obično je u tim pričama lopovluk u pitanju: lopovi s druge strane koji kradu i svašta rade... E sad ja s vama dijelim jedan hal i upravo sam bio nad ovim bejtom kad se tih nekoliko razgovora dogodilo, pa mi je na um palo, ve la havle, što smo interesantni ljudi – uvijek od nečisti krenemo, uvijek od smrada! Ne branim ovdje nikog, Allah, dž. š., vidi šta mi radimo pa da nas upravi na pravi način! I ovome jednom, koji nije odavde, izvana je čovjek (došao s prevodiocem) pa su me upitali nešto u ovom smislu – vide katastrofalnu situaciju kod nas, a tako i kod njih, u njihovoj državi, pa pita da li bih ja mogao reći svoj stav? Kažem mu: Ja ne mogu govoriti rječnikom politike, ja se ne razumijem u to, ali o Putu ka Bogu, možda to može koristiti. Pa sam ovo rekao njemu, a hoću i vama da to spomenem: Nezaobilazan je put da bi uspio na ovom našem proputovanju kroz ovaj svijet, da spoznaš neprijatelja kojeg ne vidiš; da spoznaš sebe; ovaj svijet, kako on funkcioniše.

Pa jesi li vidio da se u Kur'ani-kerimu kaže kad on, šejtan traži: Ja Rabbi, daj mi roka! (El-A'raf, 14) Eto ti roka!, kaže mu Allah, dž. š. (El-A'raf,15) To je mudrost Gospodara da se tu, na toj kapiji, ispita naš iman. Iblis kaže: Ja ću im prilaziti i sprijeda i straga, i zdesna i slijeva; i malo ćeš ih naći da su Ti zahvalni! (El-A'raf, 17) Vidite li ovdje da on samo po horizontali napada! On ne napada iz ova druga dva smjera koje mi nikako ne uzimamo u razmatranje ili vrlo malo – ne napada odozdo, jer dolje je sedžda, a Allah kaže: Učini sedždu i približi se! (El-'Alek, 19) Ne može ni odozgo napasti, jer Objava se spušta Odozgo! Pošto smo mi postali zatočenici horizontale, on se igra s nama; i sad za toga, preko puta tebe, za kojeg ti govoriš da je lopov – ne mora uopće biti lopov, može biti pošten čovjek, ali koji se ne snalazi kad ga ovaj isti neprijatelj, koji i mene i tebe napada, i koji nas neće ostaviti do son-nefesa – napadne i zavede... I vidite gdje je ključ. Mi moramo izabrati uzvišeno stremljenje: ili život po dubini, ili život po visini. Ako to ne uradimo, on će se poigrati s nama vrlo lahko i onda ostajemo u ovome sukobu: ja vičem njemu – lopov, on viče meni – lopov!

Uđemo u politiku, možda imamo plemenite namjere, a onda nas on uspije svući u ovaj ambijent horizontale, jer sam “ja” od starta pao kao žrtva ovoga – ukoliko tebe srušim, sebe ću ustoličiti! Ovo nije priča o strankama, ko je bolji, ne ulazim u to nego, kako ovo ne razumijemo – na koji način nas prevari! Svuče nas u ovo blato, i onda – kad sam ja tebe napao, normalno da ćeš i ti, braneći se, mene napasti. A ljudi smo, imamo grešaka itekako! Ali od starta smo krenuli od nečisti i zato nam sve smrdi! I pitamo se gdje je izlaz iz ove situacije? A postoji uvijek mogućnost; čovjek nosi taj dragulj čistoće jedne na kojem ga je Gospodar i stvorio. Postoji mogućnost... Hoće li se to desiti – ne znam, ali ne bih volio biti sudija i nikoga u tom smislu ne bih odbacio. I Poslaniku je u noći Miradža u horizontali dolazilo – obavijestio nas je: ponuda ova, ponuda ona, i zdesna, i slijeva, i straga, i sprijeda, ali – jeste li vidjeli kako ajeti-kerim kaže: Pogled nije skretao! (En-Nedžm, 17) (Sve je on to čuo, a ni na šta se nije odazvao.) Nemamo takvaluka, i sada će i učevni i neuki biti, od strane ovog nevidljivog neprijatelja, svučeni u ovo blato horizontale. (Možda je naše kolosalno znanje koje imamo imalo nekog efekta, ali to može jedino biti na polju takvaluka-svijesti o Bogu i onda će naša pamet, u koju se možda uzdajemo i s kojim se hvalimo, znati zauzeti pravi stav. Ne zaboravimo ove tri svete stvari: život, imetak i da se ružno ne misli o vjerniku. (A zamislite kakve su tek posljedice ružnog govora!)

U ajeti-kerimu se kaže: One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu (En-Nur, 19).

U čudu ostavši, Dekukija će: Ja, Rabbi! Kakv je ovo hal?

Kakva je ovo perda i zaluđenost pri ljudima?

Raznovrsni ljudi, sa stotinu stavova i poimanja,

ni jedan korak u tom pravcu ne pokrenu!

Govori o kategoriji bistrih učenjaka, učenih ljudi, sa stotinu stavova i poimanja (toliko su duboko zašli u nauku) a, – ni jedan korak u tom pravcu ne pokrenu – ni jedan korak u pravcu ovih stabala, nastranu gdje je svjetlo Istine i gdje će biti spašeni. I pita se čovjek gdje je izlaz, pitamo se kako ćemo izaći iz ove situacije. Pa kako je ovo moguće?!, pita se Dekukija. Jer ono s čime su došli Božiji poslanici i ono što govore evlije – to se ne kosi sa zdravim razumom, to se ne kosi s tvojom iskonskom prirodom, jer je to sve veličanstveno-uzvišene riječi. Pa šta je onda uzrok takvom ponašanju? Tu nam je najbolji odgovor ajeti-kerim iz sure Neml, kad Allah, dž. š., govori o znakovima koje je dao Musa, a. s., i kaže: Oni ih porekoše! (I oni ih, znajući da je to istina, porekoše, jer su nasilnici i oholi! (En-Neml, 14) Vidite koja je sad tu opasnost: ogromno znanje dā ti nekakav utisak da si ti baštinik znanja, da si učenjak, i ode sad ta oholost u zulum; i onda ćeš ti to znanje koristiti u borbi protiv Istine.

Možda ćeš kazati i u ime Boga (evo mnogi nosioci zahiren vjerskih principa, u ime Boga se bore protiv Istine, to u raznim religijama možemo vidjeti – u ime Boga, protiv Istine! Hoće da ugase Allahovo svjetlo, a neće uspjeti u tome. Allah će ga upotpuniti pa makar to njima bilo mrsko!) Ali, dobro razmislimo o ovome: učenjaci – džaba to znanje, ako ono nije na temelju takvaluka-bogobojaznosti (svijesti o Bogu)! To će znanje biti okrenuto protiv čovjeka! Tek na polju takvaluka razum poima istine, a znanje rješava teškoće.

Dalje u ovom smislu kaže hazreti Mevlana...

Prvi dio 48. dersa iz trećeg sveska “Mesnevije”, koji je Hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 10. 4. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.