Sedmični list “Stav” u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

Priredio: Šaban GADŽO

 

„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 3383-3418/III (prvi dio)

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah

Rabbi-šrahli sadri...

 

Naslov večerašnjeg dersa:

MUSA, A. S., UČINIO JE DOVU TOJ OSOBI, DA S IMANOM NAPUSTI OVAJ SVIJET

(Onome mladiću koji je došao u ovako tešku poziciju.)

Tog sehura Musa, a. s., u munadžatu reče:

„O, Bože, iman od njega nemoj oduzimati,

 i podaj da on s imanom preseli!

Evo vidimo na šta nam skreće pažnju hz. Mevlana ovim bejtom – na munadžat. Šta je munadžat? Kakva je to dova? Sehur, na nogama prema Kibli... Tišina, sve spava! I Musa, a. s., u sehur, prije zore, u munadžatu, u tom tihom, prisnom razgovoru sa svojim Stvoriteljem, upućuje dovu za iman one osobe. Pa se i nama kaže: uvijek su otvorena vrata da se obratimo Gospodaru Jedinom. A sehur je poseban vakat. U predajama je rečeno da se Allah Uzvišeni, onako kako to Njemu dolikuje, spušta u sehur na najbliže nebo nama i pita – da li ima neko da traži nešto da mu da, da li neko moli za oprost, da mu On oprosti grijehe, i tako... Pa koristimo ove trenutke, a sehur je poseban, jer ostali svijet tad spava.

Carski postupi! Oprosti mu, jer je pogriješio,

nepokornost ispoljio i granicu prešao!

Ja sam mu rekao: Ovaj ilum tebi ne pristaje.

A on je mislio da ga odbijam i omalovažavam.“

I ovaj nam bejt otvara oči, i sve nas poziva da se dobro preispitamo kakav je naš odnos prema ovoj strani, od Boga poslanih robova. Zašto ovaj mladić ne vidi Istinu? Stoji pred njim Istina – Musa, a. s., zašto to on ne vidi? Iz dersa nam biva potpuno jasno: zato što je pun svojih želja! Sad se dobro preispitajmo kakav je naš odnos prema tim ljudima, šta tražimo kod njih i od njih? Nije zabranjeno da imaš želju, ali u kojem je smjeru ta želja usmjerena; šta želiš da postigneš s tom željom? Vidjeli smo kako se ovaj mladić na lijep način, biranim riječima, obratio Musau, a. s. Mladić je vjernik, sjećate se kad on kaže Musau – svaka stvar dobila je svoju vrijednost tvojom blizinom, a hud, on najbliži njemu, a vidite u kakvu situaciju je došao! Kako ovo da čovjek prepozna kod sebe? Vidite, upozoritelj je prisutan: Ja sam mu rekao – obraća se u munadžatu Musa, a. s. –  to znanje tebi ne pristaje! Zašto je teško poslušati? Eto, to i jeste islam – valja se pokoriti jačoj pameti, a ovu našu djelimičnu pamet potčiniti toj pameti. Velikani su (zamislimo ih) poput visokih planina. Šta sad treba, čovječe, da ti uradiš? Pa uradi ono što kaže hz. Mevlana u jednom bejtu: Pred Jusufom ne pokazuj svoju ljepotu!/Pred njim pokaži nijaz i Jakubov uzdah! Ti pokaži poniznost pred tim planinama. Budi dolina. I prirodno je da će taj položaj privući tu vodu s vrha planine; ti je prosto sam sebi navodiš. Ako si zauzeo ovakav položaj – pokaži poniznost na toj kapiji i imaj povjerenja, jer je on izaslanik od Hakka Uzvišenog i donosi ti ono što će biti spasenje za tebe i na ovom i na onom svijetu. Normalno, ove dvije dimenzije – naša nutarnja i vanjska – kako nam to hz. Mevlana kaže – to je jedno: tvoj nefs i šejtan, oni imaju isto porijeklo –  vatru. Šejtan digne svoju vojsku (to  mu je zadatak) da stavi i moju i tvoju vjeru na kušnju, po pitanju ovakvih izvora. Ali sutra nećemo imati opravdanje da nismo upozoreni. Allah, dž. š., kaže da neće kazniti jedan narod dok mu poslanika ne pošalje (v. El-Isra, 15), a njihovi izaslanici (varisi) prisutni su i u našem vaktu. Neće se ni na nas spustiti kazna ako na pravi način odgovorimo tim Božijim robovima. Uzmimo vakat Musaa, a. s. Vidjeli ste taj primjer; u nekoliko ajeti-kerima opisan je bogataš Karun. Allah mu dao takvo bogatstvo, nezamislivo danas, ne možemo to ni predstaviti sebi: ključevi od njegovih riznica bili su teški povećoj skupini snažnih ljudi, eto kakav je bogataš bio. Ali vidite, čim je spomenut on i taj nimet koji mu je Gospodar dao, dalje se kaže u ajeti-kerimu kako ga jedna skupina iz njegovog naroda upozorava:  „Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!“ – govorili su mu ljudi iz naroda njegova – „i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.“ (El-Kasas, 76, 77) I ovaj mladić je od Musaova naroda, on je vjernik, Karun je Musaov rod, znači po više osnova blizak Musau, a. s. Međutim, šta se dešava u toj osobi? On govori: „Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” – govorio je on (El-Kasas, 78). Pogledajte ovaj proces kako je opisan u ajeti-kerimima i kako mi možemo da zalutamo! Upozoravaju ga, a on ovako reaguje: Ovo sam ja zaslužio, ovo sam ja sa svojih deset prstiju zaradio, svojim znanjem i umijećem! Upozoravaju ga ljudi da to ne čini, ali to ne dopire do njega! Šta je sljedeće što će se roditi iz takvog postupka? Onda će se čovjek osiliti, a osilit će se kad se osjeti neovisnim. E onda  kaže: I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju (El-Kasas, 80). Time je njegova oholost kulminirala. (E ovako taj proces izgleda kod svakog od nas, primjereno našem ambijentu i okolnostima u kojima se mi nalazimo.) Izađe on u tom svom sjaju, masa svijeta ga gleda i kaže: „Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – „on je, uistinu, presretan...” (El-Kasas, 80) Blago li se njemu, on je sretan čovjek! I opet ajet dalje govori o toj kategoriji Allahovih robova koji odmah upozoravaju ljude na ovo – da ne govore tako: „Teško vama!” – govorili su učeni – „onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bit će samo strpljivima pružena.“ (El-Kasas, 80) Kakva je posljedica ovakvog stava? Sve je to  propalo u zemlju! Zemlja je progutala i njega i sve to njegovo bogatstvo! I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu stadoše govoriti: „Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?“ Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka sretan kraj! (El-Kasas, 83, 84) Znači, u svakom trenutku ćeš, čovječe, imati nekoga ko će te upozoriti, tako da nećeš imati priliku sutra za nekakvu ispriku, da kažeš nisam znao... A vidite kako je jasan ajeti-kerim: Reci: „Ako vi volite Allaha...“ (A mi to i govorimo tako, i amin, ja, Rabbi, da se obistinimo kao takvi! Volimo našeg Stvoritelja, ali vidite šta je kriterij: Ako vi volite Allaha, slijedite mene pa će vas Allah voljeti!) Reci: „Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“ – A Allah prašta i samilostan je (Alu-Imran, 31).  Dakle, moramo imati taj orijentir. I evo, vidjeli smo kako se Musa, a. s., očinski obraća ovom mladiću: (...) govorio sam mu – to nije za tebe; a pogledajte sad i ovo: (...) a on je mislio da ga odbijam i omalovažavam! Znači, može se desiti da i u našim susretima s Allahovim robovima ne bude udovoljeno našim željama, to je za naše dobro, a mi to ne razumijemo i, recimo, ovako zaključimo: on me odbacuje, odoh ja sad to što tražim naći na drugom mjestu! Nije ovo pravi učitelj, naći ću ga na drugom mjestu! U ovome svemu prepoznajmo spletku ega;  on samo traži nekoga ko će njega afirmirati. Pogledajte koliko su nam dragi ljudi koji nas hvale, a ustvari laskaju, i mi kažemo kako je to dobar čovjek, jer je on istakao našu vrlinu, i tako... Jok! On tako puše naš ego i sad ego progovara kako je to divan čovjek! Koliko vrijedi ovaj zaključak? Naš neprijatelj (zamislite kolika je to dobrota za nas od Gospodara) – on istražuje našu mahanu, i kad je on istakne, neka znaš da je sto posto imaš, jer je to njegov adut da te obori! Možete misliti koliko nam dobro čine ako mi priđemo tim stvarima na ovakav način... Međutim, opet to nefs ne voli, zato što to njega ispuhuje i onda on govori (buni se) i vodi te na drugu stranu; zamagli ti to tako da ne iskoristiš tu priliku. Ne zaboravimo ono što smo kazali: Pred ovakvim ti pokaži nijaz (poniznost) i Jakubov uzdah (uzdah za onim što on nosi)! A šta to on nosi? To je hadret Hakkov; biti u blizini takve osobe na pravi način to znači ući u Hakkovu blizinu... Sad nam hz. Mevlana daje par savjeta, pa kaže ovako:

Ruku na aždahu može staviti samo onaj

pod čijom se rukom štap pretvara u aždahu!

Znači, neko ko je Musa tvog vakta, taj može staviti ruku na aždahu, a aždaha je ovdje aluzija na ilmi-gajb (skriveno znanje). Ilmi-gajb je kao jedna aždaha. U taj ilum može se upuštati samo čovjek koji je poput Musaa, a. s., čija ruka pretvara štap u zmiju i zmiju u štap... Evo, ovaj mladić traži da mu se otkrije to znanje, kad moli da sazna govor životinja, mada nije svjestan šta traži...

Tajna nevidljivog svijeta može se povjeriti onom

ko, u pogledu govora, može usne zašiti.

Znači onaj koji može ovako da kontrolira tu blagodat koju mu je Gospodar dao; koji može da šuti. Ovaj nas bejt upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: Allah vam zapovijeda da odgovorne službe (važne poslove) povjeravate onima koji su ih dostojni (En-Nisa, 58).

Pogledajte ovo na svim nivoima, šta nam ovaj ajeti-kerim kaže! I kad to radi osoba koja je ehl od toga (dostojan toga što mu je povjereno), onda nema nereda, nema problema. Ali opet, slabost ljudska –  ugađanje našem egu, proturanje ovoga i onoga zato što je neko možda tebi blizak i tako dalje – a čovjek nije ehl, ne zna to da radi, i onda su svi sudionici u toj smutnji koja će nastupiti kad tako prilazimo stvarima. Povjeriti važne poslove onome koji je dostojan toga, to je emanet i valja ga čuvati, nipošto ga pronevjeriti. Kaže hz. Mevlana i ovu treću poruku:

Moru odgovara samo vodena ptica.

Shvati to i upamti! A Allah najbolje zna

šta je ispravno!

Moru odgovaraju vodene ptice, a to su Božiji poslanici i Božiji prijatelji (evlije). A ovi obični ljudi su kao kopnene ptice koje nisu pripremljene da zarone u more. I sad ovako, na krilima svojih želja, upadnu u to more i dolazi do potapanja – ne znaju da plivaju, niti da rone u tom  moru... Sad Musa, a. s., ovako lijepim riječima, završava svoju dovu:

„On u more ode, a vodena ptica nije bio.

I potonu! Prihvati njegovu ruku – o, Voljeni!“

Pogledajte ovu brigu kod poslanika i Božijih prijatelja: Prihvati njegovu ruku – o, Voljeni!

 

HAKK TEALA (SVEVIŠNJI) JE PRIMIO DOVU MUSAA, A. S.

 

Hakk odgovori: „Iman mu poklanjam. Da.

A ako ti želiš, ovoga časa ću ga u život vratiti.

Eto, poklanja mu vjeru, a ako ti želiš, ovog časa ću ga u život vratiti!, kaže Gospodar Musau, a. s. Ako je to tvoja želja, ja ću mu život produžiti!

Štaviše, sve mrtve iz grobova

ovog časa proživjet ću radi tebe!“

Pogledajte koliku počast uživa Musa, a. s., kod svog Gospodara! Mnogi ajeti o tome govore; to je osoba koja je najviše puta po imenu spomenuta u Kur'ani-kerimu. Da se prisjetimo nekih ajeti-kerima, esteizubillah: Na tebe sam bacio Svoju ljubav i dao da rasteš pod Mojim okom (pod Mojim nadzorom); ili: Za Sebe sam te odgojio... (v. Ta-Ha, 13, 39) Kako Musa, a. s., odgovara na ovo? Pogledajte taj savršeni poslanički odgoj!

Musa reče: „Ovaj svijet je kuća umiranja.

Na onom ih svijetu proživi, jer tamo je ljepota i vječnost.

Kad ovo prolazno stanište nije svijet trajnog opstanka,

povratak na posuđeno nema kakve koristi.

I onda ovako zaključuje Musa, a. s.:

Svoj rahmet prospi na njih još sada

u skrivenoj odaji – ledejna muhdarun.

Ovo je dio ajeti-kerima iz sure Ja-Sini-šerif: (...) a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni (Ja-Sin, 32). Svoj rahmet prospi na njih još sada, kaže Musa, a. s., i proživi ih tamo, Gospodaru, u Tvom rahmetu, da budu spašeni... Jer, nema koristi od povratka na posuđeno, a i da se vrate, na ovom svijetu ih opet čeka smrt. Kad god su ovakve stvari u pitanju, nama može sinuti misao – pa može li se to ikako desiti i na ovom svijetu, da ne bude sve za onaj tamo svijet, pokriveno je... Vidite, Musa, a. s., kaže: Svoj rahmet prospi na njih još sada..., e ovo nam otvara vrata govoru o onome: Umrite prije nego umrete! Može se to desiti i sada, sigurno. Kako je to primjenjivo na ovaj svijet? Da ovdje skrenemo pažnju na jednu važnu stvar. Imali smo nekoliko prošlih dersova, a i vidjet ćemo i dalje kroz Mesneviju, na koliko mjesta hz. Mevlana spominje suprotnosti i šta znači spojiti suprotnosti. Mi moramo shvatiti da ovaj svijet egzistira na suprotnostima. Na ahiretu nema suprotnosti. Tamo noći nema, tamo umiranja nema, tamo bola nema. Ali na ovom svijetu sve to ima. Pogledajte, kad je smrt u pitanju, niko ne želi o tome da razmišlja; i odmah smo u ovoj ulozi – ja izabirem život, a ako je ikako moguće, odbacujem i samu pomisao na smrt! Može li se to (smrt), ikako, što dalje odagnati! To je nemoguća stvar, jer mi čim smo došli na ovaj svijet, mi smo počeli umirati – svakim korakom, svakim dahom mi smo dalje od dolaska, a sve bliži odlasku s ovog svijeta. Znači, u paketu idu smrt i život; ne možete izabrati život a da istovremeno niste izabrali smrt, i Allah jedno iz drugog izvodi: nije nas bilo, pa evo nas sada na ovom svijetu; opet nas neće biti, pa će nas Allah ponovo izvesti u vječnost, ako Bog da, u Njegov rahmet. Moramo spojiti ove dvije suprotnosti. A šta se dešava kada se suprotnosti spoje? Nemoguće je da budu jedna pored druge, jedna drugu ponište i onda budeš potpuno prazan. Eto zašto Allah traži – srce potpuno prazno. Ovamo si podijeljen, izabrao si jednu stranu, ne izabireš drugu, a smrt su vrata da dođeš do Hakka, da dođeš pred Njega. Zato bi čovjek trebao da se raduje smrti, kao što se raduje i životu. A to će postići ako na pravi način bude živio. Rečeno nam je: Kako živite, tako ćete i umrijeti! Evo na koji način mi sebi pripravljamo tu ljepotu, taj susret s tom kapijom kroz koju moramo proći... A kako umremo, tako ćemo biti proživljeni! Zato, nemojmo se bojati smrti. Vidite u koliko predaja ima da nas Poslanik, s. a. v. s., potiče da često mislimo na smrt... E sad, svaki od nas može da se preispita kakav je u odnosu na to. A nećemo biti u situaciji da se potvrdimo kao istinski muvehhidi (uronjen u tevhid, u jednoću Allahovu) ako ne budemo spojili suprotnosti. Rekli smo prošli put: onda te dvije krajnosti, te dvije suprotnosti, postanu tvoja krila kojima se ti vineš, poletiš u visine, i onda još sada počneš osjećati ovo „ledejna muhdarun“,  da si u Hakkovom hadretu (u Hakkovoj blizini), a onda se ne može desiti da u blizini Musaa postavljaš ovakva pitanja. Sad hoće hz. Mevlana da nam pojasni ovo što je do sad govorio, pa nam u sljedećem bejtu veli:

Da ti znaš da zijan koji pogodi tijelo i imetak

koristi duši, spašavajući je od lošeg kraja.

Kako sad ovo – spojiti udarac-zijan i korist duši? Mi ne želimo zijan, mi želimo dobitak, a sve ti ovo ispričah da bi mogao da shvatiš šta znači spojiti suprotnosti... Taj zijan je – vidite, u kojoj je službi – da se sačuva tvoja duša i da budeš izbavljen od lošeg kraja. Jer na ovom svijetu – rečeno nam je – nećete na Allahovom putu ni trn ubosti a da grijesi s tebe neće spadati kao što spada lišće s drveća. Pa ko to ne bi želio? Jer, za ovo vakta što smo proživjeli sigurno smo puno toga uradili što nije kako treba. Dakle, na ovom svijetu, čovječe, moraš biti spreman na žrtvu, i imetka i života, i onda – kako nam je to lijepo Hadži Hafiz kazao: „Kad je čovjek spreman na žrtvu, i kad dođe vakat da se ta žrtva prinese, onda će ona biti mala a učinak ogroman. Ali ako čovjek nije spreman na žrtvu, bježi od nje i volio bi se izvući od toga, onda nek zna, da će žrtva biti ogromna, a učinak gotovo nikakav.“

Prema tome, disciplinom tijela dušu otkupi.

Kad tijelo predaš hizmetu, time ćeš dušu spasiti.

Pogledajte – sve biser za biserom! (...) disciplinom tijela dušu otkupi – znači rijazatima; stavi tijelo pod kontrolu; daj mu njegov hak (razumljivo, moraš to učiniti; ne smiješ ni njemu nepravdu činiti) i dušu otkupi. Kad tijelo predaš hizmetu (zalaganju na Allahovom putu), time ćeš dušu spasiti. Vidite šta je hizmet, a to su nam naši velikani kazali – bez hizmeta nema himmeta! Bez hizmeta nema uzvišenog stremljenja, nema zauzimanja ovih visokih Allahovih robova. Evo vidite, šta nama se sad otkriva: Musa, a. s., u dubini noći, u sehuru, čini dovu za svog sljedbenika... I danas, sigurno, veliki Allahovi robovi čine dovu za nas, da nismo ni svjesni toga. A tu će dovu povući tvoj hizmet na putu Allahova zadovoljstva, i onda se kod tebe bude uzvišena stremljenja – ne prizemna – već uzvišena stremljenja, a time ćeš – kaže – dušu spasiti!

A ako ti ta disciplina dolazi spontano,

bez učešća tvoje slobodne volje,

onda položi glavu,i budi zahvalan (na tom daru),

o, sretniče!

Ako si, kad je u pitanju odgoj, po prirodi takav – discipliniran, miran, poslušan i pokoran Allahovoj volji, bez učešća tvoje slobodne volje, ta tvoja pokornost Allahu, dž. š., to ti je perivoj sreće. Ti si kao u jednoj bašči na ovom svijetu. To je božanski dar tebi. Onda – položi glavu (predaj se) – budi zahvalan na tom daru – o, sretniče! Tako ćeš doći do svog murada.

Ako ti je Hakk dao tu disciplinu, šukur čini!

To nije tvoja zasluga. On te je privukao

Svojim emrom: „Kun!“

Dakle, ta disciplina, to je jedan fadilet koji ti Gospodar daje. To nije tvoja zasluga. On te je privukao toj disciplini! I ti ne osjećaš teret u vršenju ibadeta. Naprotiv, raduješ se tome, i letiš na namaz. Mumin se pokorava Allahovoj volji: saburom i zadovoljstvom s onim što je Allah odredio. Svaka stvar od Voljenog je draga! Pa čak i  udarac Voljenoga, muhibbima je sladak! Znate  kako je rečeno za mumina:  I kad mu je lijepo i kad je tegoba, kad je na kakvom ispitu (belaju), u oba slučaja (a to su opet suprotnosti) on profitira, on je pravi dobitnik. Jer, ako je ljepota, on je svjestan ko nju šalje i šukr čini Gospodaru, a On mu uvećava Svoje darove; ako je kakva tegoba (iskušenje), on sabur čini (strpljiv je), i opet uspije, jer Allah kaže da je sa strpljivim.

Kroz novo poglavlje će da pojasni šta se krije iza ovih iskušenja.

Prvi dio 79. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 12. 1. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.