Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom Hadži Hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.

PRIREDIO: Šaban Gadžo

 

Treći svezak, bejtovi: 3104-3129/III (drugi dio)

 

PRIČA O PEŠKIRU KOJI JE U PEĆ PUNU ŽARA BACIO ENES, R. A., I ON NIJE IZGORIO

 

Radi se o Enesu ibn Maliku, r. a., koga je njegova majka Ummu Sulejm, r. a., dovela Poslaniku, s. a. v. s., kad je došao u Medinu i rekla: – Ja Resulallah, evo mog dječaka (tad mu je bilo 10 godina), pa nek ti bude u hizmetu! I on je 10 godina hizmetio Poslanika, s. a. v. s. Prenosi se od njega da je rekao: – Služio sam Poslanika, s. a. v. s., 10 godina i nikada mi nije rekao za nešto što sam uradio, a nisam trebao da uradim, što sam to uradio; niti, ako nešto nisam uradio a trebao sam, zašto to nisam uradio! Jedan je od ashaba koji je najduže živio (preko stotinu godina), a preselio je 93. godine po Hidžri ili 711. godine po miladu; zna mu se za mezar u blizini Basre. To se mjesto po njemu prozvalo Kasri Enes (Enesovi dvori).

Od Enesa sina Malikova se prenosi

da je on ugostio jednu osobu.

A to je Katade ibn Nu'man, r. a., isto ashab. Vidjet ćemo iz daljnjeg teksta da je već bila prisutna neka grupa gostiju, a ovdje spominje ovoga jednog. Znači, poslije te grupe dolazi Katade ibn Nu'man, r. a.

Taj je gost ispričao kako je nakon objeda

Enes primijetio da je sofra-bošča žutu boju poprimila,

zaprljala se i uflekala, pa je pozvao sluškinju i rekao

da peškir baci u peć, jedan časak.

Tog trena u peć punu žara

baci sofra-bošču razborita.

(Zapamtimo ovo – razborita osoba, a ova hizmećarka kod Enesa ibn Malika je takva bila.)

Svi se gosti tim gestom začudiše,

iščekujući da se iz peškira dim podigne.

Poslije nekoliko časaka izvadi ga iz peći,

čistog, bijelog i od one zaprljanosti udaljenog.

Gosti upitaše: „O, cijenjeni ashabu!

Kako to da ne izgori i povrh toga čist postade?!“

Enes odgovori: „Zato što je Mustafa više puta

svoja mubarek usta i ruke o njega obrisao!“

Sad nam hz. Mevlana daje nekoliko savjeta:

O, srce uplašeno od vatre i azaba,

takvim rukama i usnama se približi!

Dakle, ti koji se plašiš paklene vatre, evo rješenja! Takvim usnama se približi koje, kad su dohvatile tkaninu, vatra to prepoznaje i ne gori je. Šta to znači? Pa potraži u svom vremenu varisul-enbija. To je onaj koji je nasljednik Vjerovjesnika. U jednom hadisi-šerifu navodi se da je Poslanik s. a. v. s. rekao: Istinska ulema (ovi ovakvi Allahovi prijatelji) – to su halife Allahove na Zemlji i povjerenici poslanika, i nasljednici vjerovjesnika, i moji nasljednici!

Pogledajte kako nam je u jednom bejtu kazao kako se spašava od vatre! O, srce, – kaže svakom od nas pojedinačno – uplašeno od vatre i azaba (od vatre i kazne), takvim rukama i usnama se približi!

Kad je jednom predmetu takvu počast ukazao,

šta li će onda, duši ašika, otkrivati!

Šta li će tek, duši ašika, otkriti, kad jednom predmetu, samo što je došao u kontakt s Poslanikom, ovakav ikram Gospodar učinio; šta misliš, šta će biti onda sa zaljubljenikom, istinskim ašikom?!

Prenosi se kako je jedne prilike Imami Šafija, rahimehullah, poslao jednog svog učenika hz. Imamu ibn Hambelu (a Ahmed ibn Hambel učenik je Imami Šafije), šalje ga s viješću, upozorava ga: – Selam ti šalje Šafija i veli ti da ćeš uskoro biti stavljen na veliko iskušenje, ali ćeš ti to, uz Allahovu pomoć, savladati i prebroditi. Kad je to čuo Imami Ahmed (a znamo kakav je taj vakat bio: te polemike – da li je Kur'an stvoren ili ne...), on je od sreće što ga se učitelj njegov tako sjetio skinuo svoju košulju (nije imao ništa drugo) i rekao ovome: – Poselami Imami Šafiju i dadni mu ovu moju košulju! Kad se ovaj vratio i kaže šta mu je poručio njegov učenik, hz. Šafija, bivši njegov učitelj, uzima košulju i pita ovoga svog učenika: – Kad je košulju Ahmed skinuo, je li ona bila sama uz njegovo tijelo; je li još nešto drugo bilo? Kaže ovaj: – Ne. (Znači, bio je go do pasa kad je skinuo košulju.) Onda je Imami Šafija poljubio košulju, stavio je na oči i rekao: – Donesi mi leđen vode. Donio mu je leđen vode i on je potopio košulju u leđen, a onda je u jednu posudu iscijedio vodu iz košulje (iz košulje svoga učenika, a znamo ko je Ahmed ibn Hambel, kitabi nam o tome govore... Velikani, i jedan i drugi). Onda je tu vodu ostavio na stranu. Ko god bi mu došao da se požali na nekakav zdravstveni problem, on bi mu dadni nešto od te vode da se mesh učini po dijelu oboljelom, i ljudi su tako, biiznillah, nalazili lijek u tome. (A Ahmed ibn Hambel je do kraja ostao istrajan, premda je na teške muke stavljen, i podosta vremena u zatvoru proveo.)

Pogledajte kako i predmeti koje su dohvatili ti ljudi (povremeno nam se vrati hz. Mevlana kroz ovakve primjere da nam skrene pažnju) nisu kao ostali predmeti...

Ima sad neko drugi koji će odbaciti ovu stvar; njemu će možda drukčije to izgledati... Mi ćemo pratiti ovo šta nam veli hz. Mevlana, moleći Gospodara da budemo pametni u tome, da i mi ne napravimo nekakav drugi eksces u drugom smislu, jer ekstrem udesno ili ulijevo pad je s one srednje linije! Ali, vidimo ovdje, te stvari koje su došle u kontakt s tim ljudima nisu iste – prosto su namagnetisane nebeskim! E sad, možete kazati, na osnovu čega to govoriš? Pa evo, hadisi-kudsijj: Onaj koga Allah zavoli, zato što mu se počeo približavati dobrovoljnim ibadetima, pošto je sve ostalo donio na svoje mjesto, Allah kaže: – Ja postajem ruka s kojom on prihvaća... Pa vidite koja je to ruka! I sad, zar ta ruka, ako se je spustila na nešto ili ako je nešto bilo u kontaktu s tom rukom, s okom, sa sluhom Njegovim, zar je to običan predmet?! Nikako!

 

Kad je grumen Kabe Kiblom učinio,

budi prašina ljudi – o, dušo, u borbi!

Po Allahovom emru, Poslanik, s. a. v. s., učinio je Kabu Kiblom– znači, mjestom gdje se mi svi okrećemo u namazu. To nam je potpuno jasno. A vidite, najedanput, u drugom polustihu istog bejta kaže: budi prašina ljudi – o, dušo, u borbi! O, dušo! Ti koja si stupila u borbu! Tj. ti koja si stupila u najveći džihad – borbu sa samim sobom – budi prašina pod stopama ljudi! Budi prah pod stopama velikih ljudi, tj. budi im pokoran i u hizmetu, u svojoj borbi protiv prohtjeva tijela i nefsa. I hz. Mevlana kaže za sebe: Ja sam rob Kur'ana, i prašina pod stopama Resulullaha!

E sad, imamo Kabu, građevinu jednu koju vidimo, koja je naš orijentir, a imamo drugu „Kabu“ – Živa Čovjeka! I hz. Mevlana, najedanput, s Kabe kao Kible, počinje govoriti o Čovjeku. To je sad „živa Kaba“, pa gledaj da ti to bude orijentir – o, dušo, u borbi! Približi se takvim rukama i usnama! I još nešto uz ovo da spomenemo i da razmislimo o tome. Pogledajte Bejtul-Makdis: druga „Kaba“, druga Allahova kuća na Zemlji, gdje su svi Božiji poslanici bili, na tom mjestu u Jerusalemu... Kako to ide? Gradnja za vrijeme Sulejmana, a. s., pa onda, poslije, kako vrijeme ide, svi vladari i ljudi koji mogu na bilo koji način da doprinesu ljepoti tog objekta, trudili su se, Allah zna nijete ljudi, ali su se trudili da doprinesu nešto u ljepoti tog objekta. Vremenom, šta se dešava? To je uvijek prisutno, ljudi su od te Božije kuće – kako kaže Isa, a. s., – napravili vučiju jazbinu! Sad je to procedura da dođeš; sad tu imaju haremi gdje mogu ući jedni, a gdje ne mogu ući drugi; tu su žrtve, prodaje se stoka za žrtvu, mjenjačnice novca itd. A vidite, u istom vremenu, na drugom kraju, „živa Kaba“. Na rijeci Jordan, Jahja, a. s. Kako je bio opisan? Oskudna hrana, a on sam... Nikakve procedure nema da se dođe do njega. Svijet dolazi slobodno, a on je, biiznillah, sevep da se oni pokaju. Svako može da dođe, bez ikakve peripetije kod takve „Kabe“. Uzmimo sad ovo kao pouku jednu: šta sve mogu ljudi da učine, možda nisu ni svjesni, kako mogu da porobe ovu Kabu koju su napravile ruke Božijih poslanika, a to su posebna mjesta na Zemlji; a kako mogu, isto tako, da porobe ove „žive Kabe“? Zato, vodimo računa, ako dođemo u takvu situaciju – nemojmo nikoga porobljavati ako želimo da nam onda s druge strane dođe ono što će nas, ako Bog da, usrećiti na ovom i na onom svijetu. Shvatimo da nas s te kapije Bog zove Sebi i nemojmo biti prevareni jer šejtan ne miruje! U šta sad sve to može da preraste, a ne možemo to izbjeći, evo vidite: u početku, kad je počela ta, da kažemo, monarhija u islamskom svijetu – nema više Hulefai-rašidina, bogatstvo se ogromno slijeva... Vidjeli smo šta se dešava: neki ljudi koji nisu znali da se nose s tim, kako da odgovore svemu tome, povlačili su se, i to su korijeni koji su doveli do sada već poznatih „institucija“, koje se vežu za ovu duhovnu stazu, pa se to naziva sufizmom, tesavvufom, i tako... Ljudi su na taj način bježali od tog iskušenja, a onda – pogledajte kasnije – ne može se od toga sačuvati ni pobjeći! Ali, mora čovjek biti svjestan toga. U neka doba vladari se počnu okretati tim stvarima, pa onda oni počnu dolaziti u tekije; počnu dolaziti kod tih ljudi, i sad, najedanput – oni kojima bi trebalo najviše posvetiti pažnju (onima koji su, poput ovoga u priči, potrebiti: koji oskudijevaju u dobrima, siromasi), odjednom su oni zapostavljeni, nema se prostora za njih... Sad, da tako kažemo, vjera uđe među bogate (naravno, nema tu zabrane; imaju i oni pravo na to, samo razmišljamo o tome kako se počnu stvari dalje odvijati) i onda se, ono radi čega su i pobjegli iz toga svega, sad ponovo vraća, useljava se na drugi način u te „institucije“! Kako ćemo iz toga svega izaći? Da nam Allah bude na pomoći! Zato, moramo znati ono što nam je Hadži Hafiz govorio: Nabijte se znanjem, istinskim znanjem, da vam niko ne može poturati laž pod istinu! Ne možemo tolerisati da budemo neuki ljudi, pogotovo danas, kad – evo vidite – šta nam je sve na raspolaganju, kakve sve kitabe imamo, kakvo blago nam je Gospodar dao! Moramo, biiznillahi, s čistim nijetom, želeći da na ovim kapijama Hakka sretnemo, a ne nešto drugo – ne da porobljavamo ljude; da ne dozvolimo da naš ego dominira pa da kažemo: volim svog učitelja, idem ga porobiti (samo moj da bude)! Ako učitelj ne bude stabilan, to će se i desiti. Zato je ono Hidr rekao, onome čovjeku koji ga je – Allah dao tako – prepoznao, pa je taj čovjek pitao Hidra, zašto taj neko drugi, za koga ovaj pitalac nije držao da je on neki poseban Allahov rob, zašto tako djeluje pokriveno? A Hidr, a. s., mu kaže: – Ja sam ga podučio, kako učenici mogu da „udave“ učitelja, pa se on sad krije na ovakav način, da se sačuva! Ovo nije kritika, nego samo podsticaj na razmišljanje, jer ne znamo mi kako ćemo u ovakvoj situaciji reagirati. Pa razmislimo o ovome: O, dušo, u borbi – budi prašina ljudima!

Poslije toga gosti se obratiše onoj sluškinji:

„Ti ne iskazuješ svoj hal u pogledu svega ovoga!?

(Ona razborita što smo rekli... Pazimo na to kako je nju uveo u ovo kazivanje hz. Mevlana. Sad se gosti obraćaju njoj: Ti ne iskazuješ svoj hal u pogledu svega ovoga? Tj. ne ispoljavaš ništa na sebi u vezi ovog čuda kojem smo svi svjedoci?!)

 

Kako si ga tako brzo bacila na njegovu riječ?

Držimo da je on u te tajne bio upućen,

ali, kako si ti tako vrijednu sofra-bošču bacila

u vatru – o, gospođice!“

Povežimo ovo s onih prvih šest bejtova. Pogledajte, kao da hz. Mevlana hoće da nam kaže: prisutni se čude, kako to tebi da bude dato – žena, pa da tako poslušno postupiš!? Jasno nam je što to ide preko Enesa, što on to zna, ali kako si ti mogla da imaš povjerenja u te riječi i da tako jednostavno baciš u vatru, tu skupocjenu sofra-bošču?! I sad dolazimo do poruke: Na ovome putu nemoj nikoga gledati manjim od sebe! Po prirodi, čovjek je jači od žene, ali kao stvorenje nije veći od žene, nego po obavezama koje mu je Gospodar dao, ima ih više, one su šire... I sad su začuđeni ovi gosti – kako to da je tebi dato da budeš direktan svjedok ovoga; bila si sigurna da sofra-bošča neće izgorjeti?!

Ovo što će nam sad hz. Mevlana preko nje kazati, time hoće svima nama da kaže – usvojite ovo!

Ona odvrati: „Imam povjerenja prema plemenitim.

Nisam beznadežna u pogledu njihove plemenitosti.

(Što kažu ti plemeniti, ja to bez pogovora prihvatam i izvršavam. Ovdje vidimo još jednu njenu karakteristiku – ona zna ko je plemenit!)

Šta je jedan komad platna? Ako bi mi on rekao

da usred vatre skočim, bez žaljenja,

u vatru bih se bacila iz potpunog uvjerenja.

U pogledu Allahovih robova, imam dovoljno nade.

Nije ovo ništa što ste vidjeli, kaže im ona. Da je meni rekao u vatru da skočim, ja bih skočila! Toliko ona ima povjerenje u pogledu tih velikih ljudi, kao što je hz. Enes, r. a.

Ne dao Bog da dođemo u situaciju da nama naši učitelji kažu da treba ovakvu stvar uraditi! Ko bi to uradio? Nema nikakve šubhe, potreban je teslimijjet; sjećate se da je rekao: trudi se – teslim pokaži!

Glavu bih položila i sebe u vatru bacila, a ne ovu

sofra-bošču, jer se pouzdajem u svakog plemenitog

koji tajnu zna!“

Znači, ona zna i ovo, ta osoba, konkretno ovdje žena, ili neka osoba koja nama izgleda neprivlačna, manje vrijedna; ona ovo sve posjeduje: jer se pouzdajem u svakog plemenitog koji tajnu zna!

I u posljednja dva bejta završava hz. Mevlana savjetom nama:

O, brate, na sebi primijeni ovaj eliksir.

Sidk muškarca ne treba biti manji od sidka žene!

Primijeni na sebi ovo što sam ti sad kazao jer je to eliksir – ljekovito piće! I još nešto: iskrenost i odanost, taj tvoj sidk kao muškarca, on ne bi trebao da bude manji od sidka žene! Kao da nam kaže: ja znam da ti sebe gledaš da si superioran u odnosu na ovo jedno krhko stvorenje, međutim, to krhko stvorenje može uraditi ono što možda stotine takvih, umišljenih muškaraca ne može! To su Božiji robovi, pa znadni ovo, i nemoj da toj stvari ovako prilaziš! Nego, pouku uzmi iz ovog primjera iskrenosti, odanosti, vjere i povjerenja! Štaviše, muškarac svojom vjerom i iskrenošću treba da služi kao primjer i uzor ženi. Esteizubillah: One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen (el-Bekara, 228).

I posljednji bejt:

Srce jednog muškarca, koje je manje od srca jedne žene,

po vrijednosti, manje je i niže od stomaka.

Zašto stomak? Stomak je spremište hrane i onda ono što se spremi treba da bude izbačeno, odstranjeno napolje. Isto tako, i srce koje nema vjernosti i iskrenosti, a što ovdje u dersu posjeduje žena, njegova je vrijednost manja od one suvišne i nečiste hrane, koja se sakuplja u stomaku, da bi bila odstranjena. Kad ovo kaže, da ne bi sad pogrešno razumjeli, kao da on diže jedne nad druge, on to čini da tebe upozori, zato što Kur'ani-kerim tako prilazi, pa kad, recimo, govori o spuštanju pogleda, kaže prvo muškarcima – spustite svoje poglede, a onda, poslije toga, isto to traži od žena. Dakle, vi budite primjer ženama; a nije sramota da žena bude primjer! Vidimo kur'ansku poruku, kad Allah, dž. š., kao primjer vjere, navodi dvije žene: hz. Asiju i hz. Merjem...

 

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab

Vah-ji Hakk-vallahu a-lem bis-savab!

El-Fatiha!

 

Drugi dio 73. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 1. 12. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru –Jekovac.