„Mesnevija“, treći svezak, bejtovi: 2841-2884/III (prvi dio)

Priredio: Šaban GADŽO

 

Euzubilla, bismila, elhamdulillah

Rabbi-šrahli sadri...

 

Naslov večerašnjeg dersa:

 

ZNAČENJE OPREZNOSTI I PRIMJER OPREZNA ČOVJEKA

 

Dobro obratimo pažnju na ovo šta će nam večeras hz. Mevlana kazati.

Ili gledajte stanja minulih generacija,

ili ka kraju oprezno letite.

Oprezno idite onome što vam dolazi u susret. To je ono što nazivamo budućnošću, a imamo priliku da uzmemo pouku na onima koji su bili prije nas. Na nekoliko mjesta u Kur'ani-kerimu ima ajeti-kerima sličnog sadržaja kojim smo potaknuti da putujemo i da gledamo kako su skončali oni prije nas, pa ako na pravi način uzmemo pouku iz tih primjera, to će za sobom povući budnost u ovome sadašnjem trenutku. Tako ćemo na najbolji način iskoristiti ovo vrijeme koje nam Gospodar stavlja na raspolaganje. A kad to tako uradimo, to će biti sjeme za ono što nam sutra dolazi – lijepo sjeme, pa će i lijep plod biti.

U sljedećem bejtu hz. Mevlana postavlja pitanje i daje odgovor:

Šta je opreznost? Predostrožnost u pogledu dva plana.

Od te dvije mogućnosti, drž' se one koja je

daleko od nepromišljenosti.

Jer, nepromišljenost će te odvesti tamo gdje će, naš postupak ili govor, za posljedicu imati kajanje. Na to nas je lijepo upozorio Poslanik, s. a. v. s., u jednom kratkom hadisu: Ostavi ono što ti je sumnjivo, a drži se onog u čemu nema nikakve sumnje.

Jedan čovjek ti kaže: „Na ovom, sedmodnevnom putu,

nema vode i pijesak prži stopala.“

Zamislimo da smo krenuli u jednu nepoznatu zemlju i sad jedan čovjek nas upozorava na teškoće tog puta, pa kaže: nema vode, temperature visoke, pijesak prži stopala...

Drugi ti veli: „To nije istina. Slobodno kreni dalje,

jer na svakom konaku naići ćeš na izvor vode.“

Šta ćeš sad ti kad dođeš u ovakvu situaciju, kako ćeš postupiti? Hz. Mevlana ovako savjetuje:

Tvoja opreznost bit će u tome da poneseš vode,

pa da se sačuvaš brige i straha i budeš na pravoj stazi.

Ako na putu bude vode, ovu prolij.

A ako je ne bude, teško li je kavgadžiji!

Dakle, nađeš li vodu na putu, taman, lijepo, onda prospi onu što si ponio, a natoči frišku vodu; u slučaju da nema vode, ti si se već pripremio i imaš vodu uza se. A ako je ne bude, teško li je kavgadžiji! – onim inadžijama koje neće da čuju ove savjete i koji nespremni kreću na put. Ovo su preporuke za put u fizičkom smislu, a prebacimo to sad na duhovni put, gdje nam je rečeno: opskrbite se dovoljno za put, a najbolja opskrba jeste takvaluk (bogobojaznost, svijest o tome da te Gospodar u svakom halu vidi). Ako se čovjek opskrbi takvom opskrbom, onda poslušajmo šta nam se u ajeti-kerimu kaže: Ako budete muttekije, Allah će vam dati izlaz iz svake situacije i opskrbit će vas odakle se i ne nadate (et-Talak, 2-3).

Nemojmo zaboraviti ovo, ove kur'anske riječi! Ako nam nešto fali od ove opskrbe, ako vidimo da smo pali u očaj po pitanju izlaza iz nekakvog problema, onda nešto nije u redu s takvalukom.

O, djeco Halifina, pravdu činite!

Oprez ispoljavajte radi Sudnjeg dana!

(O, djeco Božijeg halife!, tj. Adema, a. s. Obraća se svim ljudima, pa kaže: Pravdu činite! Oprez ispoljavajte radi Sudnjeg dana!) Jer to je ono čemu neumitno idete u susret. Kad nastupi smrt, to je već nastup prvog „sudnjeg dana“, a ono konačno polaganje računa, to će doći kao potvrda onoga s čime smo prešli s ovog svijeta tamo.

Kad nam govori o opreznosti po pitanju puta, vidite kako uvodi ovaj termin pravde: Pravdu činite!, a u ajeti-kerimu nam se kaže, esteizubillah: O, vjernici, dužnost prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (el-Maide, 8)

Često se prisjetimo ovog ajeti-kerima, jer čovjek je takav, osjećajno vezan za neku osobu, i ako dođe u situaciju da treba da nekakav sud donese, vrlo lahko može biti ponesen naklonošću prema nekome i da onda posljedica bude pogubna. Zato, nije ni čudo kako je naš mezhepski imam, Ebu Hanife, r. a., pristao i na zatvor, ali nije htio da bude sudija. Trebao je da bude vrhovni sudija (to je halifa od njega zahtijevao), a on je to odbio, pa kad je halifa i dalje insistirao na tome, on mu kaže: Mogu li zaći u more a da mi haljine ostanu suhe?! Koliko se bojao toga, te funkcije vrhovnog kadije! Čuvajmo se i mi ovoga suda i molimo Allaha da nam pomogne da pravedno djelujemo.

A sad nam hz. Mevlana skreće pažnju na najopasnijeg neprijatelja:

 

Taj neprijatelj, koji je u pogledu vašeg oca kin nosio,

ka zindanu ga je iz najviših visina povukao.

Iz mržnje prema Ademu, a. s., Iblis ga je iz jednog lijepog staništa povukao u ovaj zemaljski zatvor, u ovu „dolinu suza“.

Hoće da nam sad u nekoliko bejtova kaže: vi zaozbiljno ne uzimate ovoga nevidljivog neprijatelja, a ja ću vam sada skrenuti pažnju na to, kako izgleda taj neprijatelj i kako zavodi, pa nemojte ovo zanemariti. Kaže se da je jednom izdaleka promatrao Musaa, a. s., i jedan melek, vidjevši to, kaže mu: Čemu se to nadaš? Znaš da je to Božiji poslanik i da njima ništa ne možeš. Iblis mu odgovara: Nadam se istom onome čemu sam se nadao u pogledu njegovog babe Adema, a.s. Eto tako. On nas vidi odakle mi njega ne vidimo, i čeka... To je iskušenje Gospodar tako dao, da potvrdimo naše vjerovanje. I sad nas čeka hoćemo li se na „krivoj nozi“ naći – hoćemo li mu putem ružnih riječi i djela otvoriti prostor, a onda on nastupa: poziva i zavodi. Ali on nema vlasti nad ljudima! Ljudi mu tu vlast daju svojim riječima, vladanjem i djelima. Dalje kaže hz. Mevlana:

Tog cara, srčanog šatrandža, matirao je.

Iz Bašče ga je izveo i ruglu i poniženju izložio.

Šatrandž je šah, a Car srčanog šatrandža jeste Adem, a. s. Na toj šahovskoj ploči srca pogodio ga je u srce i matirao!

Upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: I šejtan ih navede (Adema, a. s., i hz. Havu, a. s.) pa posrnuše zbog toga, zbog drveta stabla zabranjenog, i izvede ih iz onoga u čemu su bili! (el-Bekare, 36) Tj. iz tog staništa ljepote, iz Dženneta.

Koliko i koliko puta ga je uhvatio, uvlačeći ga u borbu,

da bi se s njim u koštac uhvatio i njega, blijeda lica, oborio.

Vidite kako je ovo rekao: uvlačeći ga u borbu, a on tako mami i zove i sad, ako čovjek pokaže neopreznost po tom osnovu, bit će loptica u njegovoj ruci; vrlo će se lahko poigrati s nama. Zato, prije nego nam dođu ponude (a mi smo svakodnevno u situaciji da nam se nešto nudi), pitajmo one koji znaju, razmislimo o izlasku prije ulaska. Ali, pohlepa i želja, zato što nam je to lijepo prikazano, to nas žestoko vuče da olahko uđemo i prihvatimo to što nam se nudi.

Eto, tako je učinio s tim junakom.

Slabim ga ne smatrajte, o, vi drugi ljudi!

(O, vi svi drugi ljudi koji niste pejgamberi!) Poslanici su najodabraniji Allahovi robovi, pa vidi šta se je desilo s Halifom Božijim. Ne smatrajte ga slabim! Itekako je vješt, na ovoj šahovskoj ploči i srca i dunjaluka. O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju (el-A’raf, 27).

 

Našoj majci i našem ocu taj je zavidnik

krunu i ukras vješto ukrao.

(Našoj majci, hz. Havi, i našem ocu, hz. Ademu, krunu je ukrao, jer su krunisani kao odabrana stvorenja, što je izazvalo zavist Iblisovu.)

 

Tamo (na zemlji) ih je učinio golim, slabim

i poniženim. Godinama je Adem jadikovao i suze prolijevao,

tako da je od potoka njegovih suza bilje nicalo.

Pitao je sam sebe: „Zašto je u mom tefteru La upisano?“

 

Žaleći za izgubljenom srećom, za tim savršenim staništem u kom je bio. Ali da se ovo nije desilo, ne bi ni zadobio spoznaju staništa u kom je bio. Ovo su sad drugi nivoi prilaza ovome događaju: valja izgubiti nešto da bi tek onda shvatio njegovu vrijednost.

To La je negacija, nepokornost Gospodaru. Kako se kaže u ajeti-kerimu, esteizubillah: (... ) tako Adem nije Gospodara svoga poslušao, pa je zabasao (Ta-Ha, 121). Napravi posrtaj, napravi prestup i pokaza neposlušnost Adem, a. s., prema Gospodaru svome i skrenu s Pravog puta. Ali, šejtan ih navede na grijeh zbog tog drveta i izvede ih iz onoga u čemu su bili. „Siđite!“, rekosmo Mi. „Jedni drugima bit ćete neprijatelji. Do određenog vremena na Zemlji je vaše boravište i neko vrijeme uživanje.“ (el-Bekara, 36)

Ti sad uporedi i sebi predstavi koliki je to prevarant

kad je uspio takvog velikana ojaditi.

(Takvog odabranika Božijeg.)

Oprez, o, štovatelji zemlje, u pogledu njegova šerra!

Sabljom „la havle“ udarite ga po glavi!

(Svakom od nas pojedinačno kaže.)

Eto vidite šta nam ovdje savjetuje: Oprez, o, štovatelji zemlje! Ovo bi se moglo odnositi na našu sklonost prema materiji, materijalizmu, ili štovateljima ljudi, uzdizanje ljudi na nivo Gospodara. Dakle: Oprez, o, štovatelji zemlje, u pogledu njegova šerra!, jer ako ste u ovome halu štovanja zemlje, vrlo lahko će vas prevariti. Šta da radimo? Sabljom „La havle ve la kuvvete illa billahil alijjil azim – Nema snage ni moći osim s Allahom Uzvišenim, Velikim!“ Tom ga sabljom udarite po glavi!

Kad je Allah Uzvišeni stvorio Arš i naredio melekima Arša da ga podignu, nisu mogli. A onda im Allah Uzvišeni kaže: „Recite: Subhanallah – Slava pripada Allahu!“ Kada su oni to izgovorili, olakšao im je Arš pa su ga mogli podići. I tako su učili te riječi, taj zikr, sve do trenutka kad je Allah Uzvišeni stvorio Adema, a. s., uveo ga u Džennet i Adem, a .s., u njemu kihnuo, a onda mu meleki kazali: Jerhamukellah!, na njegovo Elhamdulillah! Allah ga je nadahnuo da nakon kihanja kaže Elhamdulillah, a onda mu Allah veli: Allah ti se smilovao, radi toga sam te i stvorio! Meleki kažu: Jȁ veličanstvenih riječi! Ovo ćemo pridodati ovim prvim riječima, pa su od tada učili zikr: Subhanallahi ve bi hamdihi!, i sve su tako devamili do Nuha, a. s. U njegovom kavmu se prvi put pojavljuje obožavanje kipova i onda mu Allah Uzvišeni naređuje da prenese svome narodu naredbu Gospodara Uzvišenog da uče: La ilahe illallah!, pa ako tako budu činili, Ja ću im preći preko njihovih prestupa. Meleki opet kažu: Jȁ veličanstvenih riječi! Ovom učenju pridodat ćemo: Subhanallahi ve bi hamdihi, ve la ilahe illallah! I nastavljaju da tako uče sve do trenutka kad Allah Uzvišeni naređuje Ibrahimu, a. s., da svoga sina Ismaila prinese kao kurban. Kad je on to učinio, on i njegov sin su se pokorili naredbi Allaha Uzvišenog, onda mu Allah šalje rogatog kurbana kao otkup. Kad je to vidio Ibrahim, a. s., onako u ushićenju kaže: Allahu ekber! Meleki kažu: Jȁ veličanstvenih riječi! Sad ćemo i ovo dodati zikru, pa onda uče: Subhanallahi, vel hamdulillahi, ve la ilahe illallahu, vallahu ekber! Kad je to Džibril, a. s., rekao Poslaniku, ispričao mu ovaj tok zikra, onda je Poslanik, a. s, u ushićenju rekao: La havle, ve la kuvvete, illa billahil alijjil azim – Nema snage ni moći (to je ova sablja koja nam se preporučuje da njome po glavi udarimo ovoga neprijatelja) osim s Allahom Uzvišenim, Veličanstvenim! Onda je Džibril, a. s., rekao melekima: Dodajte i ovo svome zikru. Eto, mi to učimo nakon svakog namaza, i sad razmislite iz ove pozicije kad neko pohiti, ne može ovo ni da sačeka, jer ima prečih poslova! Čuvajmo se ovakvih postupaka, da ne budemo od onih ljudi koji se okreću ibadetu samo kad nemaju ni u šta drugo vrijeme potrošiti.

Kad god jednog salika počne opsjedati šejtan, ili ljudi satanskih svojstava, neka prouči: La havle, ve la kuvvete!, i neka tim mačem otjera šejtana.

Jer, on vas vidi i vreba iz zasjede,

tako da ga vi ne vidite. Pripazite se!

Ovdje nas upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: On (šejtan) vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite (el-A'raf, 27).

Među Benu Izraelićanima bio je na glasu jedan pobožnjak, po tome što je njegova dova bila kabul (primljena) kod Gospodara. Zvao se Bersisa. Ljudi su mu masovno dolazili i sevepom njegove dove dolazili do svog murada, bilo da je u pitanju izlječenje ili kakvi drugi problemi. I sad, ovaj neprijatelj i njegova vojska, jedan dan ga promatraju i kaže Iblis svojim najbližim: Ovaj nas čovjek slomi! Kako da se s njim nosimo? Jedan od njih kaže: Dozvoli meni. Imaš moju dozvolu, kaže mu Iblis. I taj šejtan odlazi u palaču tadašnjeg izraelićanskog vladara koji je imao izuzetno lijepu kćerku i onda je spopadne ludilom. Kad je ona počela nenormalno da se ponaša, tražili su joj lijeka. Šejtan se pojavljuje u ljudskom suretu i kaže im: Ja znam ko vam može pomoći. Otiđite s njom da joj dovu prouči Bersisa. Oni dolaze, Bersisa prouči dovu i djevojka ozdravi. Kad se vratila kući, nakon dan-dva, šejtan je opet napadne (spopadne ludilom), a onda se ponovo u ljudskom suretu pojavi i kaže roditeljima: Ako želite da se ovo više ne ponovi, morat ćete je ostaviti nekoliko dana kod Bersise, ne samo da se dova prouči, nego mora biti s njim. Vladar sa svojom svitom odlazi Bersisi i traži to od njega. Ovaj dobri čovjek, svjestan da je to opasnost, odbija taj prijedlog i kaže im: Ne mogu to prihvatiti. Vladar je iskoristio svoju poziciju i izdejstvovao je da on pristane na to. Djevojka je ozdravila i, dok god bi Bersisa bio u ibadetu, a bio je stalno osim u trenucima kada je jeo, djevojka je bila zdrava, ali onoga trenutka kad on počne da jede, šejtan bi je spopadni, a onda bi ona u tom halu, nesvjesna šta čini, znala da se razgoliti. Bersisa je odmah okretao glavu, sve do jednom, dok se njegov pogled nije zaustavio na njoj. Kad je vidio tu ljepotu, to prekrasno tijelo, nije mogao da odoli i učinio je blud. (Pogledajte, jedan takav Allahov rob, pa ga je zaveo! I ovo kad hz. Mevlana govori o halifi Božijem, trebamo svi o sebi razmišljati, a sve ovo iskoristimo kao ibret, da vidimo kako to nije nimalo lagana stvar.) Potom šejtan počne Bersisi vesvesom govoriti: Vidi šta si uradio! Djevojka je zanijela nakon te noći i šejtan njemu suflira kako da se spasi od vladara, pa mu kaže: Ti nju ubij, a kad oni dođu da pitaju gdje je, reci da je ozdravila i da se vratila kući, jer oni imaju toliko povjerenje u tebe da neće sumnjati. On je pristao na to, a djevojku je zakopao blizu svoje izbe, gdje je on dane i noći provodio u ibadetu Bogu Jedinom. Kad su došli da pitaju gdje je djevojka, on je rekao da je otišla kući. Došavši u palaču, vladarevi ljudi su, raspitujući se o djevojci, saznali da nje nigdje nema. A onda se šejtan ponovo pojavljuje u ljudskom suretu i kaže im: Prevario vas je pobožnjak. On je nju ubio. Ukopana je tu i tu, na tom i tom mjestu. Dolazi vladar sa svojom pratnjom, nađu to mjesto, otkopaju mezar i nađu ubijenu djevojku. E onda je vladar naredio da Bersisu razapnu. Dok je još bio živ, dolazi mu šejtan i kaže: Vidiš, ovo sam ja sve izdejstvovao, ali mogu te izvući odavde, samo mi moraš sedždu učiniti, ali sedždu meni, a ne Bogu. Pogledajte kako je to perfidan napad! Bersisa ga pita: Kako ću učiniti sedždu u ovome halu? (Ne može da se pomjeri, raspet čovjek.) Šejtan mu kaže: Meni će dovoljno biti samo da kimneš glavom. I on je to uradio, a onda je šejtan rekao: Ja nemam ništa s tobom, ja dižem ruke od tebe! U suri Hašr imamo ajeti-kerim koji nam govori o tome. Šejtan navraća, napada čovjeka, govoreći mu: Budi kjafir!, tj. zanegiraj Istinu. Ako to čovjek uradi, posluša ga, onda mu on kaže: Ja nemam ništa s tobom, ja dižem ruke od tebe, jer ja se bojim Allaha, Stvoritelja svih svjetova! I ostavlja čovjeka na cjedilu. (Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: „Budi nevjernik!“, pa kad postane nevjernik, on onda rekne: „Ja više nemam ništa s tobom; ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova bojim.“ El-Hašr, 16)

Dobro razmislimo o ovome, jer on i njegova vojska vide vas odakle vi njih ne vidite, pripazite se!

 

Lovac stalno prosipa zrna.

Zrno se vidi, a prevara je skrivena.

Zrna prosuta pred našim očima, to su naše želje, strasti i pohlepa za zlatom, srebrom, ženama i ostalim dunjalučkim uživanjima. Kao što je to lijepo ocrtano u 14. ajetu sure Ali-Imran: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.

Zamislite šta nam se svakodnevno ovako lijepo upakovano ponudi; lijepo zrno, veliko i nadohvat ruke, a prevara je skrivena!

Ma gdje zrno vidio, oprez!

Da ti zamka ne bi svezala tvoja krila i perje.

Kako nas samo očinski sjetuje hz. Mevlana: Ma gdje zrno vidio, oprez! Da ti zamka ne bi svezala tvoja krila i perje. Jer, ti si, nebeski čovječe, ti si za visina, nisi za ovih nizina! A ta te zamka vuče dolje, potkresat će ti krila!

Zato što ptica koja zrno ostavi,

zrno u polju jede bez prevare.

I time se zadovoljila i od zamke je utekla.

Nikada zamka ne sveza njena krila i perje.

Ona pametna ptica koja ostavi takvo zrno koje je blizu i ode tamo u polje, cijelo polje joj stoji na raspolaganju i onda jede bez prevare. Ali, čovjek je od žurbe i volio bi što prije dograbiti taj plijen koji mu se nudi; pohlepa ga gura na to, jer ko će sada tamo na to nekakvo polje, to podrazumijeva trud... A vidite, u ajetu se kaže: I reci: „Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.“ (et-Tevba, 105)

 

Prvi dio 67. dersa iz trećeg sveska „Mesnevije“, koji je hadži hafiz Mehmed Karahodžić održao 20. 10. 2021. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.