Politički događaji u BiH sustižu jedan drugi. I dok se na jednom spektru, onom probosanskom, ubrzano odvijaju pripreme za izbore, stvaraju se savezi i koalicije, dotle se na hrvatsko-srpskoj strani pokušava na sve načine, kroz institucije sistema, blokirati održavanje izbora.
Od političke kakofonije ne vidi se da su HDZ i Dragan Čović ušli u duboku crvenu zonu antiustavnog i protivzakonitog djelovanja jer blokirati izbore u bilo kojoj demokratskoj državi ništa je drugo do suspendiranje demokratije i državni udar.
Nakon što Dom naroda Parlamenta BiH glasovima HDZ i SNSD nije prihvatio prijedlog Kluba Bošnjaka da se osiguraju novčana sredstava za predstojeće izbore, sada je na potezu visoki predstavnik, koji treba nametnuti odluku kojom će sredstva biti osigurana.
Postalo je sasvim bjelodano da Čović, korak po korak, od početne pozicije Dodikovog navijača s tribina sada definitivno silazi na teren u antiustavnom dresu ekipe rušitelja ustavnog poretka države. Nije to više onaj lukavi Čović koji u rukavicama daje izjave koje se mogu dvojako tumačiti. Posebno je to jasno poslije propasti pregovora o Izbornom zakonu i odbijanja Bakira Izetbegovića da popusti pod pritiscima i ucjenama.
Izetbegović je mudrim potezima ostavio prostor u kojem je Dodik pokazao svoje ogoljeno lice te se konfrontirao s EU, NATO i SAD-om, što ga je odvelo u političku izolaciju. Sada se nalazimo na dobrom putu da se to isto dogodi i Čoviću, koji, ako ne dobije pomoć iz redova probosanske politike u brzom periodu, mogao bi postati hrvatski Dodik. Kao onaj koji će se u izjavama evropskih zvaničnika i saopćenjima ambasada označavati kao remetilački faktor, zatim u izvještajima evropskih institucija, da bi, ako se ne zaustavi, mogao potpuno doći u sadašnju poziciju Milorada Dodika.
U tom kontekstu ujedinjavanje sedam političkih subjekata oko kandidature Denisa Bećirovića vrlo je znakovito. Prepoznajemo dva cilja. Prvi je pomoći Čoviću da pobijedi Komšića. I drugi jeste da u Predsjedništvo BiH dovede Bošnjaka koji je spreman popustiti pod ucjenama HDZ-a, SNSD-a i dijela stranaca kojima se čini da je bošnjačka strana najpogodnija za ustupke.
Zapravo, ujedinjavanjem ovoliko ideološki raznorodnih stranaka i grupacija oko kandidature Bećirovića želi se stvoriti utisak referendumske atmosfere. Plan je da opoziciono orijentirani glasači podrže Bećirovića iz bojazni od ponovne pobjede kandidata SDA. Time bi se dio lijevih, ali i dio patriotski opredijeljenih glasača odvratio od podrške Komšiću. Ljevičari smatraju da bi uz dobar dio glasova koji bi im se ovim scenarijem prelio od Komšića sasvim izvjesno pobijedili Izetbegovića.
Stoga je posebno cinično zazvučao poziv Elmedina Konakovića u kojem je pozvao SDA da podrži Komšića. Naravno da se to neće desiti jer SDA ima čvrsto profilisano biračko tijelo. Ono nikada nije bježalo od koaliranja s ljevičarima zarad interesa države, ali nikada nije glasalo za njih. Naposljetku, zašto bi to radila SDA kada je Komšić dio lijevog spektra, štaviše, proizvod je istog tog SDP-a koji je kandidirao Bećirovića?! Nije li pritom i sam Komšić nedavno rekao da bi radije u Predsjedništvu BiH sjedio s Bećirovićem, a odmah zatim je taj isti Bećirović pozdravio takvo razmišljanje?! Na koncu, nije li upravo Konaković prije koji mjesec izjavio da je “Trojki” potencijal toliki da mogu izabrati dva kandidata ako žele. Eto, neka izaberu Komšića, zašto ga trpaju na sergiju SDA, s kojom nema ideoloških poveznica, osim što im je zajednička briga za opstanak države?! No, nije li svima opstojnost države, barem nominalno, politički prioritet.
Međutim, “Trojka, odnosno “Sedmorka” ili buduća “Osmica” ili “Devetka” ustvari želi eliminirati Komšića i povećati šanse za pobjedu Čovića. Ako bismo ulazili u teorije zavjera, rekli bismo da i u slučaju Bećirovićeva poraza računaju da pobijedi makar Čović. U najboljoj varijanti po planere, da uđu i Bećirović i Čović, plus Dodik ili neko od opozicionih kandidata iz entiteta RS, time bi se definitivno slomio otpor koji se pruža ultimatumima i ucjenama Čovića i HDZ, a u Predsjedništvu bi omjer snaga bio 2:1 za antibosanske snage, iako jaki i nepokolebljivi član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda osigurava da se i u slučaju omjera 2:1 ne dogodi katastrofa. Bakir Izetbegović jeste ta ličnost. Dokazao je to i u sazivu od 2014. Do 2018, kada je održavao državnu stabilnost naspram Čović-Ivanić tandema. Doduše, Ivanić nije bio retorički destruktivan poput Dodika, ali nemojmo se zavaravati jer je pokazao da u secesionističkim i rušilačkim srpskim nacionalnim agendama ima istu namjeru kao i Dodik. Upravo zato SDA nema nikakvog razloga da razmišlja o Komšiću jer je prioritet u Predsjedništvo iz reda Bošnjaka izabrati jaku lidersku ličnost koja će se moći oduprijeti izazovima. SDA ima takvog lidera.
Jedno je sigurno, “Sedmica” se sama nije mogla okupiti oko ovog plana. Okupila ih je neka nevidljiva ruka kojoj smeta čvrst i nepopustljiv stav Izetbegovića.
Zbog toga bi bilo nužna mobilizacija svih onih kojima biračko tijelo nije blisko sa SDA, ali je patriotski i državotvorno svjesno. Stranka za BiH, Socijaldemokrate BiH, BPS, Građanski savez i mnoge druge lokalne organizacije, grupe, ugledni pojedinci i intelektualci bliski ljevičarima trebaju se oduprijeti jer na sceni je projekt kojim se želi ono što nije uspjelo Čoviću za pregovaračkim stolom, odnosno da dobije mjesto u Predsjedništvu izbornim inženjeringom uz pomoć stranaka okupljenih oko kandidature Denisa Bećirovića. Oni moraju svom biračkom tijelu jasno reći da je glas za Denisa Bećirovića najvjerovatnije glas za Dragana Čovića.
Ipak, treba se uzdati u mudrost bosanskog čovjeka koji nikada nije pogriješio kada je trebalo povući strateške poteze po državu. Na koncu, nisu glasači ovce u torovima koje neko može istjerati iz malog i utjerati u jedan veliki zajednički tor.
