Francuski dnevnik L'Humanité objavio je u srijedu istragu koja otkriva da je Maroko ubio desetine civila, uključujući djecu, u Zapadnoj Sahari koristeći izraelsko oružje.

Maroko kontrolira 80 posto sporne teritorije Zapadne Sahare i predlaže plan autonomije pod svojim suverenitetom. Saharski pokret za nezavisnost Polisario Fronta, podržan od Alžira, zahtijeva referendum o samoopredjeljenju prema preporuci UN-a.

UN smatra Zapadnu Saharu "teritorijom koja nije samoupravna".

SAD su priznale marokanski suverenitet nad teritorijom 2020. godine u zamjenu za normalizaciju odnosa Rabata s Izraelom koji je prošle godine priznao suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom.

Rabat je 2020. pokrenuo vojnu operaciju protiv pobunjenika kako bi uzvratio na ozbiljne provokacije Fronta Polisario.

Gotovo četiri godine, Saharani su redovno izvještavali o sukobima i često tvrde da su nanijeli ljudske gubitke na marokanskoj strani, ali to nikada nisu potvrdile marokanske vlasti.

Saharani redovno izvještavaju o incidentima, koji tvrde da je njihova zemlja "konfiskovana", a imovina "zapaljena".

Prema L'Humanitéu, Maroko je u oktobru koristio bespilotne letjelice izraelske proizvodnje iz vojne baze na aerodromu Smara, gradu od preko 66.000 stanovnika pod marokanskom kontrolom.

Bespilotne letjelice, navodi list, su strateške izviđačke bespilotne letjelice Hermes 900 i taktičke bespilotne letjelice Hermes 450, koje mogu biti opremljene projektilima zrak-zemlja. Dva modela su razvijena od strane izraelskog proizvođača Elbit Systems.

U julu, Intercept je objavio slične informacije preko Federica Borsarija, istraživača specijalizovanog za bespilotne tehnologije u Centru za analizu europske politike.

Prema Borsari, Maroko je posjedovao 150 dronova za vertikalno uzlijetanje i slijetanje (uključujući WanderB, ThunderB i kamikaza dron SpyX koji proizvodi izraelska kompanija BlueBird Aero Systems), tri Heron TP i Harop municiju koju proizvodi Israel Aerospace Industries, kao i četiri drona Hermes 900 proizvođača Elbit Systems.

On je također precizirao da Maroko ima turske bespilotne letjelice Bayraktar TB2 i kineske dronove Wing Loong, koje se koriste u borbene svrhe.

Marokanske zračne snage su također objavile Reutersu 2020. godine da će nabaviti američke dronove MQ-9B SeaGuardian.

Napadi na područja pod kontrolom fronta Polisario od strane ovih ubojitih aviona doveo je do pražnjenja oslobođenih teritorija nomada koji su tamo živjeli, izvještava L'Humanité. Dodaje se da dronovi ciljaju i ljude i životinje, a od 2021. godine pogođeno je 170 civila, uključujući 86 ubijenih, među kojima i dvoje djece.

Od normalizacije odnosa između Izraela i Maroka 2020. godine, dvije zemlje su zaključile sporazume o saradnji, posebno u oblasti odbrane.

Tadašnji izraelski ministar odbrane, Benny Gantz, srdačno je primljen u Rabatu u novembru 2021. godine zbog potpisivanja "bez presedana" sporazuma o sigurnosnoj saradnji – prvog takve vrste s jednom arapskom zemljom, s ciljem da se olakša preuzimanje Maroka tehnologija iz moćne izraelske vojne industrije.

Ovim memorandumom o razumijevanju, ministarstva odbrane i oružane snage obje države također mogu lakše međusobno komunicirati i razmjenjivati ​​informacije, dok je ova vrsta komunikacije ranije bila moguća samo preko njihovih obavještajnih službi.

Godine 2023., Shai Cohen, šef izraelske kancelarije za vezu u Rabatu, najavio je otvaranje dvije fabrike dronova u Maroku od strane Elbit Systemsa.

Izraelski diplomata je naznačio da bi jedna od dvije industrijske lokacije trebala biti smještena u Kazablanki, ne iznoseći dalje detalje.

"Politika etničkog čišćenja postepeno uzima maha", rekao je za francuski dnevnik Abdeslam Omar Lahsen, predsjednik Udruženja saharskih zatvorenika i porodica nestalih, procjenjujući da je gotovo 30.000 ljudi prisilno raseljeno u posljednje tri godine zbog marokanskih napada.

"Jedva da nekoliko stotina nomada još uvijek pruža otpor. Ostali su morali napustiti svoja stada da bi se pridružili izbjegličkim kampovima ili se povukli u Mauritaniju."