Gdje smo ono stali u tekstu za prošli broj Stava? Ah da, na najavi ceremonije polaganja goriva u nuklearni reaktor buduće Akkuyu nuklearne elektrane, kao tehnološke i energetske historijske prekretnice u Turkiye. Dakle, od 27. aprila 2023. godine postrojenja u Akkuyu dobila su epitet “nuklearna”. Ceremoniji su prisustvovali turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i njegov ruski kolega Vladimir Putin putem linka uživo. “Ovom ceremonijom ispunjavamo još jedno obećanje koje smo dali našoj naciji, još jednu zakletvu”, rekao je Erdoğan.
Napominjući da se u Akkuyu gradi nuklearna elektrana s četiri reaktora, od kojih svaki ima kapacitet od 1.200 megavata, Erdoğan je iznio sljedeće: “Kao i mnogi važni projekti u Türkiye, Akkuyu je implementiran uz model finansiranja koji ne opterećuju naš državni budžet. Akkuyu je najveća zajednička investicija između nas i Rusije. Ovaj projekt, s vrijednosti ulaganja od 20 milijardi dolara, dizajnirao je i izgradio ROSATOM. Uz izgradnju projekta, odgovornost za održavanje, rad i procese dekomisije, koji su od velikog značaja za nuklearne elektrane, pripada izvođaču. Svi blokovi elektrane postepeno će se puštati u rad do 2028. godine. Samo iz ove elektrane bit će osigurano 10 posto potrošnje električne energije u našoj zemlji. Kada se aktivira puni kapacitet, ovdje će se proizvoditi oko 35 milijardi kilovat-sati električne energije godišnje. Bez sumnje, čak i s ovim svojstvom, naša elektrana zaslužuje titulu strateške investicije svojim jedinstvenim doprinosom sigurnosti snabdijevanja energijom naše zemlje. Ovaj projekt, koji će doprinijeti smanjenju našeg uvoza prirodnog gasa za 1,5 milijardi dolara godišnje, također će imati pozitivan uticaj na povećanje našeg nacionalnog dohotka.”
Nije moguće precijeniti važnost ovog događaja. Međutim, živimo ubrzanu historiju u kojoj se i “ovakve prilike kojih je malo, a puno vremena prođe između njih”, kako je tom prilikom rekao šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Mariano Grossi, izgube u moru dešavanja uoči parlamentarnih i predsjedničkih izbora u Turkiye, zakazanih za 14. maja 2023, ne dobivši zapravo dovoljno prostora i vremena da se pojmi njihova važnost.
STRATEŠKE INVESTICIJE
Da bih nastavio gdje sam započeo, preskočio sam inauguraciju brze pruge na liniji Ankara – Sivas u srijedu 26. aprila. Put, koji je do sada trajao 10 do 12 sati, sada traje dva. “Posjetio sam svog djeda, poljubio mu ruku i sada se vraćam u svoj rodni grad. Možemo popiti čaj i kafu za dva sata i vratiti se. Neka Allah blagoslovi našeg predsjednika”, reakcija je jednog od hiljade putnika koji koriste priliku da do 31. maja besplatno putuju ovim vozom.
Dan nakon ceremonije u Akkuyu, u petak 28. aprila, opet preko video linka predsjednik Recep Tayyip Erdoğan prisustvovao je otvaranju mosta u Adani. Most mučenika 15. jula u Adani, dugačak 1.669 metara, godišnje će uštedjeti 254,6 miliona turskih lira od vremena i 30,9 miliona lira od mazuta, a emisija ugljika smanjit će se za 4.224 tone godišnje.
U subotu, nakon posjete petom Teknofestu (najveći aeronautički i tehnološki festival na svijetu), na kojem je bio u društvu predsjednika Azerbejdžana Ilana Aliyeva, a koji se ove godine održavao na aerodromu Atatürk u Istanbulu, predsjednik Erdoğan imao je veličanstveni miting u Izmiru. Izmir i dalje, opravdano ili ne, ima reputaciju “tvrđave” Republikanske narodne partije (CHP) ili bijelih Turaka, tako da je broj ljudi koji su mu prisustvovali bilo iznenađenje za sve. Neprijatno za opoziciju, odnosno Nacionalni savez, koji sljedećeg dana praktično na istom mjestu nije okupio ni približno isti broj (zapravo okupio je manje nego Muharrem Ince 2018. godine), a dobar znak za Narodni savez i predsjednika Erdoğana.
Svima koji su seirili u (pogotovo stranim) medijima (od društvenim mrežama da ne govorimo) prenapuhanim Erdoğanovim “zdravstvenim problemima”, predsjednik se na tom mitingu pokazao u top formi. “Postoji magičan odnos između Erdogana i masa”, piše Abdulkadir Selvi u Hürriyetu. Istine radi to je napisao o mitingu u Ankari koji se desio sljedećeg dana (nedjelja, 30. april) ali podjednako važi i za onaj u Izmiru, odnosno gdje god se pojavi. To je jednostavno činjenica.
OPOZICIJA BI AERODROM ATATÜRK USTUPILA AMERIČKIM OBAVJEŠTAJCIMA
Kada sam već pomenuo Abdulkadira Selvia, o mitingu Nacionalnog saveza u Izmiru i govoru lidera CHP-a piše: “Odslušao sam Kılıçdaroğluov govor do kraja. Govorio je kratko. Njegov nastup bio je dobar. Čekao sam da u Izmiru govori mnogo o sekularizmu i Atatürku. Međutim, govorio je kao predsjednički kandidat Nacionalne alijanse, a ne kao predsjednik CHP-a. Niti je spomenuo Atatürka niti je govorio o sekularizmu. Nije bilo moguće razlikovati da li je govorio Ahmet Davutoğlu ili Kemal Kılıçdaroğlu.”
To govori mnogo, ako ne sve, o opozicionoj čorbi Nacionalnog saveza i/ili stola za (sada već opće prihvaćeno) sedmoro.
“Više nije jasno je li riječ o izbornoj strategiji ili nametnutoj agendi. Kemal Kılıçdaroğlu, predsjednički kandidat koalicije sedam stranaka, odmah priprema video kad god zapne”, piše Mahmut Övür za Sabah. To dvoje se obavezno ne potiru, odnosno najvjerovatnije je riječ o kombinaciji. Uostalom, kada predsjednik kompanije Metropoll za ispitivanje javnog mnijenja (jedne od bezvrijednih s obzirom na bliskost CHP-u) Özer Sencar, kaže o Kılıçdaroğluovoj kampanji: “Mislim da lokalni turski građani nisu organizirali ovu kampanju. Ovdje se vidi strana ruka”, onda je prilično jasno. Da čita ono što mu je dato (na lošem turskom s bukvalnim prevodima engleskih idioma) rekao je i predsjednik Erdoğan na mitingu u Ankari. No, vratimo se na video “kad zapne”.
Posljednji skandal Kılıçdaroğlu je izazvao video klipom u kojem aerodrom Atatürk (na kojem se upravo održava Teknofest) obećava američkoj korporaciji Sierra Nevada osnivanja centra za istraživanje svemira i aeronautiku. Zašto baš Sierra Nevada korporaciji? Zato što su vlasnici Amerikanci turskog porijekla. “Na osnivanju i razvoju centra radit ćemo zajedno s Erenom Özmenom i Fatihom Özmenom, vlasnicima kompanije Sierra Nevada u Americi, čija su dostignuća svjetski poznata. Momci, idite na Google pogledajte ova imena. Pogledajte koje dragulje imamo na ovom svijetu”, kaže Kemal Kılıçdaroğlu.
“Ne samo mladi kojima se obraćao, svi su počeli guglati i tražiti porodicu Özmen i kompaniju Sierra Nevada. Oni koji su ukucali ova imena u Google, vidjeli su ispred sebe ime CIA (Američka centralna obavještajna agencija)”, piše Nedim Şener za Hürriyet. Očekivati da korporacija, koja je od američke vlade dobila tendera ukupne vrijednosti 15,3 milijarde dolara, a bavi se senzitivnim biznisima vezanim za odbrambenu i svemirsku industriju, a “Google također navodi da kompanije porodice Özmen pružaju elektronske obavještajne, nadzorne i izviđačke usluge CIA-i” (isti Şenerov tekst), nema nikakve veze sa CIA bi bilo naivno – sa ili bez guglanja.
No, kada je je guglanju riječ, mene je prilično zabavio dokument Tužilaštva Sjedinjenih Država istočnog distrikta Kalifornije od 21. decembra 2022. (dakle, prilično taze) koji kaže da je Sierra Nevada korporacija platila deset miliona dolara da se (nagodivši se s državom) kutariše optužbi o svjesno prenaplaćenim troškovima rada i napuhanim cijenama koje je naplaćivala nekim federalnim agencijama (čitaj, pljačkala ih). Ih, pa to je prava kompanija za Kılıçdaroğlua, pomislih, i sjetih se kako je za njegovog vakta na čelu administracije socijalnog osiguranja (SGK) država plaćala dvije i po hiljade dolara za jedan koronarni stent čija je tržišna vrijednost u to doba bila 25 (dvadeset pet) dolara.
“Kemal Kılıçdaroğlu, koji surađuje s HDP-om (Demokratskom partijom naroda), političkim ogrankom terorističke organizacije PKK, a svojim je obećanjima uzdanica terorističke organizacije FETÖ, više nikoga ne iznenađuje”, piše Şener, koji je, uzgred, do ne tako davno izražavao poštovanje prema dotičnom. Da je Kılıçdaroğlu problem državne sigurnosti, neki analitičari odavno smatraju i govore otvoreno o tome. Ovaj indirektni, vrlo loše maskirani napad na Teknofest, Baykar (proizvođača bespilotnih letjelica) i porodicu Bayraktar govori u prilog tome.
No, završimo s događajem (historijskim) na kojem je prvi turski nacionalni borbeni avion, jedno od velikih dostignuća odbrambene industrije, dobio ime – KAAN. Predsjednik Recep Tayyip Erdoğan prisustvovao je promotivnom programu Stoljeće budućnosti u organizaciji Turkish Aerospace Industries (TUSAŞ) na kojem su predstavljena dostignuća ove industrije. “Naš narod je imao bezbroj projekata koji su se 20 godina od snova pretvorili u stvarnost.” KAAN (ime je dao lider Partije nacionalističkog pokreta Devlet Bahçeli) pred kojim su godine testiranja, serijska proizvodnja se očekuje 2030. godine, svakako jeste jedan od tih snova. “Durmak yok, yola devam”– Ne staj', nastavi, slogan je koji ne zastarijeva.
