Francuski predsjednik Emmanuel Macron odlučio je otvoriti pravosudni arhiv Alžirskog rata za nezavisnost (1954.-1962.): političko minsko polje u kojem se miješaju krvavi duhovi Francuza i Alžiraca.

Prema historičaru Louisu Joxeu, oslobodilački rat u Alžiru, koji je pokrenula Nacionalna oslobodilačka fronta (FLN), odnio je 19.166 života u osam godina, 2.788 Evropljana, 16.378 Alžiraca. Još 13.296 Alžiraca i 371 Evropljanin nestali su bez traga.

Postojao je alžirski nacionalistički terorizam, kojeg je u suštini pokrenuo FLN. Historičari su to nazvali "asimetričnim ratovanjem". Više od 200 napada, u Alžiru, u aprilu 1955. i još hiljadu u decembru iste godine.

Bilo je i sličnih francuskih napada, koje je predvodila Organizacija otpora za francuski Alžir (ORAF), koja je uključivala Alžirce i Francuze koji su bili neprijateljski raspoloženi prema nezavisnosti Alžira. Došlo je do napada Tajne oružane organizacije (OAS), male skupine vojnika za vojnu odbranu francuskog Alžira, koji su čak organizovali teroristički napad kojim su pokušali ubiti generala de Gaullea, 22. avgusta1962. godine u gradiću Clamart (53 000 stanovnika), zapadno od Pariza.

De Gaulle je odgovorio organiziranjem oružanih formacija posvećenih "fizičkoj neutralizaciji" vojske koja je planirala atentat na šefa države. Bilo je napada grupe Crvena ruka, osnivača "eskadrona smrti" spremnih da ubiju borce za nezavisnost Tunisa, Alžira i Maroka.

Bilo je i zabilježenih napada Kontraobavještajne službe u bliskoj saradnji s vojnom hijerarhijom lojalnom de Gaulleu. Ovim terorističkim akcijama treba dodati i vojne mirovne operacije protiv „otpora“ i terorizma FLN-a u Alžiru.

O toj tragediji postoji kolosalna bibliografija, francuska, alžirska i francusko-alžirska. Najavljujući otvaranje arhive Alžirskog rata za nezavisnost (1954.-1962.), Emmanuel Macron kaže da je na usluzi historičarima koji žele razjasniti i proučiti ogromnu tragediju i ratove koji su se dogodili u Francuskoj i Alžiru.

Respektabilan zadatak, s institucionalne točke gledišta. To je takođe i osjetljiva diplomatska zadaća: Macron želi definitivno "normalizirati" odnose između Francuske i Alžira. Jasno je da niko neće izaći neokrznut iz tog procesa pretraživanja krvavih stranica nacionalne historije.

Alžir neće moći zaboraviti niti "negirati" krvavi trag osvajanja vlasti tokom borbe za nezavisnost. Komunistička ljevica neće moći zaboraviti svoju historijsku odgovornost u odbrani i prakticiranju "političkog terorizma". Francuska vojska neće moći zanemariti svoju odgovornost u ratnoj represiji.