Drama je počela prije gotovo dvije godine. Desetine migranata stigli su na granicu Bjelorusije i Latvije s namjerom da pređu u Europsku uniju. Latvijske vlasti proglasile su vanredno stanje, stavile veto na pristup medijima i aktivistima, suspendirale direktivu o azilu u zajednici i dale zeleno svjetlo za trenutni povratak i upotrebu sile. Neki su ljudi bili zarobljeni na ničijoj zemlji do sedam mjeseci: izgladnjeli, smrzavajući se, očajni i prisiljeni od strane bjeloruskih stražara da ostanu u šumi u kojoj se nekažnjeno krše ljudska prava i vlada nasilje. Nakon razdoblja u kojem je gotovo potpuno smanjen, protok migranata na granici posljednjih je sedmica ponovo osjetno povećan.
U isto vrijeme kada su se dogodila prva brza protjerivanja na latvijskoj granici, hiljade migranata također su se nagurale pred vratima Litvanije i, prije svega, Poljske. Pojas zemlje koji razdvaja Latviju i Bjelorusiju brzo se pretvorio u crnu rupu u kojoj su premlaćivanja i elektrošokovi uobičajeni.
Nakon što su protjerani s latvijske teritorije, petorica Sirijaca, uz pomoć bjeloruskih advokata prognanih u Litvaniji, uspjeli su ishoditi od Evropskog suda za ljudska prava izdavanje mjera predostrožnosti prema kojima Latvija mora prihvatiti i ponuditi medicinsku pomoć tim ljudima, barem privremeno.
"Za razliku od Poljske i Litvanije, solidarnost s migrantima ovdje je gotovo nepostojeća", kazao je Nils Muznieks, regionalni direktor Amnesty Internationala za Evropu i stanovnik Rige. "Zabrana pristupa graničnom području omogućila je latvijskim vlastima da u svakom trenutku poriču što se događa", dodaje Muznieks, bivši povjerenik Vijeća Evrope za ljudska prava. Latvijska vlada od početka krize tvrdi da je vanredno stanje jedini mogući odgovor na "instrumentalizaciju migracija" od strane režima Aleksandra Lukašenka. Bjeloruski diktator, glavni saveznik Kremlja, potiče dolazak migranata s Bliskog istoka s namjerom da ih prebaci do granica Zajednice, a ponekad i prisili da tamo ostanu.
Aleksandra Jolkina, istraživačica specijalizirana za imigracijsko i azilsko zakonodavstvo EU, prva je prekinula šutnju. Sakupila je 40 svjedočanstava migranata, većinom Iračana, koji su bili zarobljeni između decembra 2021. i aprila 2022. kojima su oduzeti dokumenti i mobiteli te se nisu mogli vratiti u Minsk. “Ponekad su im bjeloruski stražari davali nešto hrane, malo kaše ili malo kruha, tek toliko da prežive; onda su im rekli da se moraju vratiti u Latviju”, kazala je Jolkina. Njena istraživanja sugeriraju da migranata koji su bili na granici u prvih devet mjeseci krize, gotovo svakodnevno podvrgnuti protjerivanju, vjerojatno nije bilo više od tri stotine.
Amnesty International objavio je u oktobru izvještaj na 67 stranica s dvadesetak intervjua koji, dodani prethodnim svjedočenjima koja je dokumentirala Jolkina, ocrtavaju obrazac zlostavljanja migranata od strane latvijskih snaga sigurnosti. Oni koji su pogođeni često se slažu kada ih opisuju kao "comandose" sa balaklavama, naoružane i bez identifikacije koji uz saglasnost vlasti napadaju migrante palicama i pištoljima Taser. Jedna od najkontroverznijih tačaka oko koje se mnogi izvještaji slažu jest postojanje tajnih zatvora usred šume u kojima drže migrante, uključujući djecu — a ponekad i muče — prije nego što budu protjerani u Bjelorusiju.
Neki ljudi su primljeni na granici iz "humanitarnih razloga" i prebačeni u Daugavpils. U pritvorskom centru, prema svjedočenjima koja su prikupili Jolkina i Amnesty, mnogi su pod pritiskom da potpišu izjave o dobrovoljnom povratku i ne registriraju zahtjeve za azil. U decembru su Ljekari bez granica napustili Latviju zbog “nemogućnosti pružanja medicinske podrške i humanitarne pomoći migrantima i tražiteljima azila”.
Situacija migranata koji lutaju izgubljeni u šumi, gdje obitavaju medvjedi i vukovi, a temperature zimi padaju na 25 stupnjeva ispod nule, u suprotnosti je s podrškom latvijskog društva i političke klase za gotovo 50.000 Ukrajinaca koji su se preselili na Baltik od početka ruske invazije, u februaru 2022. Istraživači Amnestyja bili su na nišanu nekih istaknutih latvijskih političara koji su ih optuživali da "rade za Kremlj" ili da su još jedno "oruđe hibridnog rata između Rusije i Bjelorusije". Dobili su i svakakve uvrede na društvenim mrežama, gdje na vidjelo izlazi mržnja prema bliskoistočnim migrantima koja vlada u dijelu latvijskog društva.
Migranti u Bjelorusiju stižu zavedeni obećanjima neformalnih turističkih agencija u kojima im se za oko 5000 dolara garantuje pristup teritoriji EU. Opcija da to učinite pješice, a pritom izbjegnete horor Mediterana, mnogima je primamljiva. Do sada su Iranci, Iračani, Sirijci ili Afganistanci koji su rezervirali paket za putovanje u Latviju svoje putovanje započinjali letom za Rusiju, gdje su imali međuslijetanje do Minska, a odatle bi autobusom bili prebačeni do granice. U aprilu je otvorena redovna linija između Teherana i bjeloruske prijestolnice, što će, prema latvijskim vlastima, dodatno povećati broj migranata na njenim granicama.
Latvijski je parlament krajem maja poduzeo prvi korak kako bi odobrio neke zakonske izmjene, između ostalog, graničari mogu nastaviti pribjegavati upotrebi sile kako bi spriječili neregularne prelaske i protjerati bez ikakve procedure one koji uspiju prijeći granicu. Latvijska od prošlog augusta gradi metalnu ogradu na 173 kilometra koji je dijele od Bjelorusije, a u koju će SAD uložiti milion dolara.
