Sve utakmice u ukrajinskoj ligi počinju isto, igrači su ogrnuti državnom zastavom a himna trešti praznim stadionom. Nije neobično da se vojnicima ili žrtvama oda počast prije prvog zvižduka. Svaki susret je malo čudo, pokušaj da svakodnevni život ne bude potpuno zagušen ratom.

“Utakmice se igraju unutar zemlje i svaki put kad je uzbuna moramo stati, nema gledatelja, samo ovlaštene osobe poput novinara ili zaštitara. Inače se takmičenje odvija u zapadnoj Ukrajini ili u Kijevu gdje je mirnija situacija. Kvalitet lige je pao, naravno, ali glavna je ideja bila spasiti fudbal", kaže novinar Volodímir Zverov.

“Kada emitiramo prijenose, dobivamo mnogo poruka od vojnika sa najžešćih linija fronta. Nije pretjerivanje, gledaju fudbal iz rovova”, kaže Zverov. To je način da se zaobiđe ratna rutina. “Nije lako, ali 90 minuta imaju o čemu razmišljati. Puno je rasprava o sudijama i to me nasmijava jer, gledajte, možete pričati o sucima, što je puno lakša stvar od rata.”

U Ukrajini je fubal jedan vid otpora. Traje sezona, reprezentacija je u igri za odlazak na Evropsko prvenstvo. Odluka da se igra prvenstvo je bila politička, kako bi se svijetu pokazalo da se život i dalje nekako odvija.

U osvit sukoba, 2014. godine, ukrajinska liga takmičila se sa portugalskom za šesto mjesto na evropskoj tabeli. Bila je to poželjna, takmičarska destinacija, magnet prije svega za brazilske igrače. Sada je puno teže doći do igrača iz inozemstva.

“Stranci se boje doći u Ukrajinu, zemlju koja je redovito napadana. Neki dolaze iz Brazila ili afričkih zemalja, ne smeta im riskirati. Evropljani ne žele doći ili im porodice ne dopuštaju”, kaže Zverov.

Jedan od tih stranaca je Pedrinho, 21-godišnji mladić koji se prošlog ljeta odazvao pozivu Šahtara iz Donjecka. "To je klub s tradicijom primanja Brazilaca, ima vrlo profesionalnu strukturu i momčad, igra u elitnim europskim natjecanjima, razmišljali smo o projektu karijere za Pedrinha i to je nadjačalo rat", kaže njegov menadžer.

Nije to bila laka odluka. Prvo smo bili zabrinuti, ali smo detaljnije istražili sukob i utvrdili da se klub nalazi daleko od kritičnog područja.

"Kada sam stigao, nisam vidio uplašene ljude, naprotiv, vidio sam ljude koji normalno žive u Kijevu i zbog toga sam se osjećao sigurnim", kaže Pedrinho.“Kad su mi javili za ponudu, bojao sam se, ali kada sam saznao da klub radi daleko od zone sukoba odlučio sam se”, zaključuje.

Priče nekih drugih stranaca su drugačije. “Neki klubovi su pokušali dovesti dobre igrače, ali situacija je komplicirana. Došao je Belgijac Justin Lonwijk u Dinamo, ali je od kluba zatražio raskid nakon što je vidio raketu iznad terena za trening. Tu je i klub iz Kijeva koji je potpisao tri brazilska igrača, a nakon oštrog ruskog napada neki dijelovi projektila pojavili su se pored terena za trening. Dvojica su bila u 'šoku', a treći mi je u intervjuu rekao da se nije bojao budući da je rođen u faveli", kaže Zverov.

Kada je sukob počeo, FIFA je dopustila da strani igrači u zemljama zahvaćenim ratom mogu jednostrano raskinuti svoje ugovore. Igrači čija je tržišna vrijedsnot iznosila milione eura otišli su ne ostavivši ništa u blagajnama klubova. Shakhtar, dominanta snaga ukrajinskog fudbala u prošlom desetljeću, započeo je pravosudnu borbu protiv FIFA-e ali nije im uspjelo.

Šahtar i dalje ima stalan izvor prihoda zahvaljujući Ligi prvaka. "Grupna faza donosi najmanje 30 miliona, Problem koji Šahtar ima je taj da im je logistika noćna mora, kako u gostima tako i kod kuće.

"Ove je godine Šahtar preselio svoje domaće utakmice iz Varšave u Hamburg", kaže Zverov. “Glavni problem je odlazak iz zemlje. Do granice morate ići autobusom, što traje između sedam i osam sati, zatim još tri ili četiri sata provodite na granici s Poljskom, u Rzeszówu, a odatle idete u Hamburg. I isto na povratku”, kaže Zverov. I to iz sedmice u sedmicu.

Reprezentacija Ukrajine svoje utakmice igra na stadionima u gradovima u kojima ima mnogo ukrajinskih izbjeglica. Posljednju, protiv Makedonije, igrali su u Pragu.“Problem je što imamo samo 13 ili 14 igrača koji igraju u najjačim ligama Protiv Engleske odigrali smo sjajnu utakmicu, punu emocija, ali nekoliko dana kasnije protiv Italije smo igrali s gotovo istom ekipom i oni su bili puno svježiji", kaže Zverov. Unatoč svemu, na dobrom su putu da se plasiraju na Euro 2024.