Odluka ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo o davanju saglasnosti školama da za vrijeme ramazana mogu skratiti trajanje časova u drugoj smjeni, te tako olakšati dane djeci koja poste, uznemirila je (zlo)duhove u Našoj stranci.

Tim “uznemirujućim” povodom reagirala je Vildana Bešlija, zastupnica Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo. Bešlija smatra da je odluka ministarstva “razočaravajuća” jer, navodno, utječe na sposobnost učenika da savladaju gradivo. Sporno joj je i što se za ovu odluku “nisu pitali roditelji ni nastavnici”, mada je jasno da je podržavaju gotovo svi roditelji čija djeca poste ali i nastavnici koji ispunjavaju svoju vjersku obavezu.

Vildana Bešlija čak tvrdi da je Ministarstvo “napravilo veću štetu svima” te da takva odluka “dodatno uznemirava i svima otežava” izvođenje i slušanje nastave. Za Bešliju je posebno inkriminirajuće što nijedan drugi kanton nije donio takvu odluku pa joj nije jasno “sa kim se sarajevsko ministarstvo obrazovanja poredi i kakve standarde primjenjuje”.

Ovakvo saopćenje zapravo je esencija našizma. U njemu se ogledaju svi devijantni postulati našističke ideologije, koja ne želi suživot i kohabitaciju s drugim i drugačijim, već aktivno radi da nametne društvu svoje manjinske svjetonazore.

Kao prvo, nije jasno, uzmemo li u obzir partikularni sastav stanovništva Sarajeva i okoline, zašto bi se Kanton Sarajevo morao ravnati s drugim kantonima. Misli li Vildana Bešlija da bi Sarajevo u ovom pitanju trebalo pratiti Zapadnohercegovački kanton? Kada smo već kod toga, prate li ondje Kanton Sarajevo u odlukama vezanim za obrazovanje? Zašto bi Sarajevo moralo ikoga pratiti umjesto da uspostavlja standarde i zašto Vildani Bešliji smetaju multikulturne različitosti bosanskohercegovačkog društva?

Također, ko su tačno osobe koje “uznemirava” izlaženje u susret većini sugrađana? Kako i koliko im je to tačno “otežan” život skraćivanjem časa za deset minuta? Zar institucije trebaju zanemarivati potrebe većine stanovnika Sarajeva i zar ne trebaju biti ogledalo jednoga društva?

Naravno, sve ovo nema nikakve veze sa zabrinutošću našista za “sposobnost učenika da savladaju gradivo”. Stranci koja je učestvovala u političkom prevratu i državnom udaru, profitirala od obespravljivanja bošnjačkog naroda, ispomagala predaju Mostara u ruke HDZ-a, dizala ruke i omogućila crnolistašima iz SNSD-a i HDZ da rastaču državu te koja je trampila funkcije iz bošnjačke kvote kako bi mogla postaviti svoje nebošnjačke kadrove, nekakva prava učenika da savladaju gradivo zadnja su rupa na svirali. Našiste, čijim uglednim članovima smetaju ezani u gradovima, očito smetaju i muslimani u institucijama tih gradova a do ludila ih dovodi bilo kakvo institucionalno priznavanje partikularnih muslimanskih potreba i prava. To nije društvo za koje su se oni borili i za koje se i dalje bore.