Osim što je do sada postalo jasno, da ih ujedinjuje iracionalna i bolesna mržnja prema SDA, ipak je ostala svojevrsna enigma kako se uspjela okupiti naoko potpuno ideološki pa i kulturološki suprotstavljena koalicija “Trojke”, a zatim i “Jedanaestorke”. Nagađa se da je to bilo moguće uz pomoć i nalog međunarodne zajednice, ali ovih dana smo saznali ko je bio stvarni inicijator. Otkrio je to nedavni primitivni nastup predsjednice PDA Elzine Pirić, koji je brzo postao viralan.

“Mi smo formirali veliki koalicioni blok stranaka predvođenih SDP-om, a ta ideja o tom velikom bloku nije SDP-ova, ta ideja je Mirsada Kukića”, rekla je Pirićka, dodajući tome niz raznovrsnih uvreda na račun SDA i njenih kadrova. Enigma je riješena. Koaliciju je okupio čovjek s američke crne liste, što nas dovodi u dilemu kako je moguće da su ambasadorske i crne liste u nekoj vrsti komunikacije. No, mi iz Pirićkinog nastupa čitamo da je koalicijsko okupljanje, kao i sav politički naboj za navodne promjene, u biti izraz jednog te istog kulturološkog i intelektualnog polusvijeta.

Potvrdio je to i glumčić Enis Bešlagić, koji je iz Hrvatske maksuz stigao da vodi “Trojkine” “Dane dijaspore” u KS te izazvao podosta bure u javnosti rečenicom da su se “Hrvati, Srbi i Bošnjaci međusobno ubijali”. Ko je započeo rat, ko je koga ubijao, izrečeno je na Haškom tribunalu i to Enis ne može promijeniti svojim (malo)umnim relativizacijama koje su počele otkad je održana Osnivačka skupština NiP-a, na kojoj je imao medijatorsku ulogu i na kojoj je uz floskule o građanskoj državi optužio “bošnjačku nacionalnu svijest da je prešla u fašizam”.

Tvrdio je tada da njegov otac, koji je bio u logoru u Busovači, nikada nije dijelio ljude po nacionalnosti. Nije on, ali dijelili su njega. Glumac koji se u Hrvatskoj proslavio glumeći priglupe Muje iz vica, poznat kao “Šemso klinika”, ovih je dana podržao i prebjeg Amine Kajtaz u plivački dres s crveno-bijelim kvadratićima. U biti je branio sebe i svoju poziciju koja se na bh. političkoj sceni uozbiljuje kao relativizacija uloga zaraćenih strana u prošlosti, kao i relativizacija političkih uloga u sadašnjosti.

Pod motom “nemojte da nas dijele”, tim naivno-priglupim zazivanjem zajedništva, Bošnjaci su devedesetih završili direktno u koncentracijskim logorima. Ako to nije shvatio Enis, čiji je otac bio u logoru, onda to nije u stanju shvatiti ni Ćamil Duraković, te mi spoznajemo o kakvom se polusvijetu radi. Moralno korumpirani, bez dostojanstva, doista su Muje iz viceva, čas srpskih, a čas hrvatskih.

Ćamil Duraković je, naime, osjetio potrebu da podrži jarana Enisa srceparajućim statusom na Facebooku. Duraković i inače svojim samostalnim i nezavisnim nastupima u manjem entitetu proizvodi efekt razbijanja probosanskog bloka okupljenog oko Pokreta za državu. U tome ima vidljivu podršku Vojina Mijatovića, koji je istureno lice Pokreta, što budi raznorodne sumnje da je riječ o istoj liniji polusvijeta, ali o tom potom.

Enis Bešlagić je, dakle, slika i prilika polusvijeta koji proizvodi “Trojka” i konkretno kreativni duh Dine Konakovića, koji je ovih dana pustio snimku svojih vježbanja u teretani uz pjesmu “Eye of the Tiger” iz “Rocky” franšize. Vjerujemo da je želio pokazati uvježbanost i spremnost, ali otužno gimnasticiranje ne samo da otkriva da je Dino i u vježbanju loš, iako je navodno diplomirao na fakultetu sporta, nego i stanovitu tromost koja bi možda prošla kada bi se na Balkanu snimao nastavak franšize o slavnom filmskom bokseru – “Rocky u penziji”.

Uglavnom, teorija o okupljanju koalicije “Trojke” pa “Jedanaestorke” oko Bećirovićeve kandidature svodi se na sinergiju polusvijeta. Vizualno bismo to mogli opisati ovako: Kad skupite sve ostatke hrane toga dana, i kore od lubenice i kore od hljeba i koru od sudžuke i pavlaku isteklog roka. Koalicija napoja ili mela. No, bez obzira na ulogu koju im se dodjeljuje, narod nije hajvan.