Početkom sedmice, povodom 560. godišnjice smrti kralja Stjepana Tomaševića, u Jajcu je otvoren uređeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine – „Kraljev grob u Zastinju“ kod Jajca. Projekt su sufinansirali, kako je izvijestila FENA, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Općina Jajce, zatim Ministarstvo nauke, obrazovanja, mladih, kulture i sporta SBK te Ministarstvo civilnih poslova BiH, a ukupna vrijednost investicije jeste 120 hiljada maraka. Spomenik su svečano otvorili ministar obrazovanja, mladih, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona Bojan Domić i načelnik Općine Jajce Edin Hozan.
Kraljev grob, po narodnoj vjeri, čudotvoran je jer narod, i katolički i muslimanski, oko Jajca vjeruje da će pomoći u nekim bolestima ako se nadgrobni kamen tri puta obiđe. U podrumu Franjevačkog samostana Sv. Luke u Jajcu, u kraljevoj sobi, čuva se sarkofag sa skeletom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (vladao od 1461. do 1463). Riječ je o skeletu koji je 1888. godine iskopao Ćiro Truhelka i koji se od tada čuva u ovom samostanu.
No, istina nikada nije definitivno utvrđena, ne zna se sa sigurnošću da je zaista riječ o posmrtnim ostacima posljednjeg bosanskog kralja niti čije su zaista kosti koje je otkopao Ćiro Truhelka 1888. godine i koje se nalaze u samostanu. Mnogi historičari dovode ozbiljno u sumnju tu Truhelkinu tvrdnju, uostalom, čak je i veliki Hamdija Kreševljaković tvrdio kako je riječ o respektabilnom naučniku, iznimno važnom za cjelokupnu historiju Bosne i Hercegovine ali „mnoge svoje radnje pisao je pokojni dr. Truhelka na brzu ruku i bez navođenja izvora“.
Moguće je zaista da je u Jajcu riječ o grobu posljednjeg bosanskog kralja. Kao što je isto tako moguće da je potrošen ozbiljan novac na uređenje spomenika ispod kojeg je nekada ležala nepoznata osoba, osoba daleko od trona bosanskog kraljevstva.
Podsjetimo, u vrlo kratkim crtama, kako je skončao Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni, preko Skoplja, Kosova i Sjenice, velika osmanska vojska sa sultanom Mehmedom II na čelu. Početkom maja Osmanlije su stigle u Bosnu, a sultan je 19. maja stigao na Bobovac. Nakon tri dana opsade, 21. maja, posada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim, knez Radak je pogubljen.
Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao Dalmacije. Boravio je u Jajcu, ali saznavši da se sultan kreće prema Jajcu, pobjegao je dalje nastojeći prikupiti vojsku. Osmanlije su zauzele i Jajce i krenule su prema Ključu. Osmanska prethodnica predvođena velikim vezirom Mahmud-pašom Anđelkovićem je stigla pred Ključ 25. maja 1463. godine.
Tu se Mehmet-paša napismeno i pod zakletvom obavezao da će kralju Stjepanu Tomaševiću poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Sultan se teško mirio s Mahmud-pašinim obećanjem. Želio je jednom zauvijek ukloniti bosanskoga kralja pa se stoga posavjetovao sa šejhul-islamom Alijem Bestanijem. On je tada izdao fetvu po hadisu koja glasi: „Musliman ne smije dozvoliti da ga zmija ujeda dva puta iz iste rupe“. Na osnovu ove fetve sultan je Mahmud-pašino obećanje proglasio nevažećim i 5. juna 1463. dao pogubiti kralja Stjepana Tomaševića
Safvet-beg Bašagić je u svojoj „Kratkoj uputi u prošlost Bosne i Hercegovine“ napisao kako je vjerska mržnja bila ključ pada Bosne. Stjepan Tomašević bio je primoran stupiti u pregovore s Mahmud-pašom oko predaje, te piše: „Što neki tvrde, da se kralj tri godine mogo braniti iz Ključa, ne da se razumiti. Sila, koja je prije deset godina za kratko vrijeme razbila velike carigradske zidine, sila, koja bi u stanju bila za tri godine porušiti Kineski zid, reći, da ne bi mogla osvojiti mali Ključ, to je više, nego prećerano.“
Prema narodnom predanju, nakon što je Tomašević pogubljen, sultan je zamoljen da dopusti da ga se sahrani ispod stećka. Navodno, sultan je to odobrio, s tim da će on odrediti gdje će biti grob pa je odabrao južnu padinu brda Hum, pored Jajca. Priča kazuje da je, kada je pošla pogrebna povorka na čijem je čelu bila zastava s ljiljanima, sultan iz Jajca gledao za povorkom i kada je vrh zastave zamakao za horizontom, zaustavio sprovod i naredio da se kralj ukopa na mjestu s kojeg se ne vidi Jajce.
„Mlagji brat kralja Stjepana Sigismund Tomašević sa svojom sestrom Katarinom, koji su, čuvši za bratovu smrt došli u Jajac odmah se predaju sultanu Fatih Mehmedu te sa ostalijem mlogobrojnijem patarenima pregju u islam, nu od te kraljevske porodice za kratko vrijeme korjeri izmure i tako nestane dinastije nekad tako slavnije bosanskije kraljeva“, napisat će list Bošnjak 1889. godine.
Šta je u Jajcu pronašao čuveni Ćiro Truhelka?
Truhelka je skoro četiri decenije živio i radio u Sarajevu, te je godine proveo kao kustos i direktor Zemaljskog muzeja. U Sarajevo je došao 1. marta 1886, kada i počinje raditi u Muzejskom društvu, a kustos Zemaljskog muzeja bio je do 1905. godine, kada je imenovan za direktora i s te je dužnosti otišao u penziju 1922. godine.
Petnaest godina uređivao je „Glasnik zemaljskog muzeja“, u kojem je objavio najveći dio svojih radova, a iznimno je značajan njegov rad vezan za istraživanje Bosne prije i tokom osmanske vladavine, kao i njegovo istraživanje natpisa sa stećaka. Kada je već bio u penziji, napisao je rad „Kolijevka i groblje prvih Kotromanića“, u kojem je pokušao dokazati kako je ova bosanska vladarska porodica bila hrvatske, a ne germanske krvi.
U januaru 1889. godine „Glasnik zemaljskog muzeja“ objavio je kratku vijest o otkriću groba posljednjeg bosanskog kralja u Jajcu. U tom članku stoji: „Oko jednostavne kamene ploče, što se nalazi pod brijegom Humom blizu Jajca, ovio se cijeli niz narodnih priča, a svaka kazuje, da onaj kamen označuje grob pošljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Na temelju te tradicije i historijskih vijesti, što su nam se o kraljevoj smrti sačuvale, primio se kustos zem. muzeja dr. Truhelka istraživanja tog groba, te je 8. juna 1888. godine iskopao kraljev kostur, koji se prenio u Sarajevo i pažljivo sastavio. Smjestiće se u župnoj crkvi u Jajcu, u ukusnom kristalnom Fagu, položenom na uzvišen podstavak. Na podstavku namjestiće se ovaj natpis: 'Stjepan Tomaševic, božijom milošću kralj bosanski i k tome; kraljeva od godine 1461. do godine 1463. Kosti njegove iskopane iz kraljevog groba kod Jajca dana 8. juna 1888.' Čim vrijeme dopusti, prenijeće se kostur i sarkofag u Jajce.“
„Sarajevski list“, koji mjesec kasnije objavljuje kratku vijest o tome da je „prekopan jedan grob pod Humom blizu Jajca, pod imenom 'Kraljevski grob', u kojem je po predanju zakopan potonji bosanski kralj Stevan Tomašević“, te nastavlja kako je pri iskopavanju pronađena lobanja. „Poznato je da je nesrećnog kralja u junu 1463 g., kao što se priča sam svojom rukom posjekao sultan Muhamed II, koji ga je i zarobio, pa na povratku s nedaćna puta u Hercegovinu idući sa svojom vojskom u Jedrene posiječe kralja, koji mu bijaše na dosadi, još prije odlaska iz bosanske zemlje. Istraživanja u 'Kraljevskom grobu' produžiće se i dalje, pa će se možda posvjedočiti da li je odista to kraljev grob i u njemu kosti potonjeg bosanskog kralja“.
Od 21. aprila 1889. sarkofag u kojem su, kako se vjeruje, kosti kralja Stjepana Tomaševića, nalaze se u Franjevačkom samostanu u Jajcu, u staklenom sarkofagu koji je tadašnja zemaljska vlada platila 700 forinti. Tu su stigle nakon što su poslane u Beč na analizu, što je izazvalo nemir i proteste lokalnih muslimana i katolika koji su se bunili „što se u kraljev grob dira i što su mu kosti odnešene“.
Međutim, Đoko Mazalić negira sve ono što je pronašao i navodno utvrdio Truhelka, a navode da je riječ o grobu posljednjeg bosanskog kralja Mazalić naziva izmišljotinom i priču pripisuje fratrima koji su se potrudili izgraditi mit i navodno narodno predanje.
„Što se tiče 'kraljevog groba' koji je Truhelka prekopao, napominjem da je u Jajcu živio donedavno starac Osman Kavlak, koji kao radnik vršio s Truhelkom prekopavanje odnosnog groba 1888. godine. On je govorio da je tada nađen u grobu i jedan prsten, koji je Truhelka zamotao u papir i spremio. Truhelka međutim nije nikad spomenuo taj prsten, a on je možda pružao i podatak za identifikaciju kostura; Truhelka spominje samo neku željeznu kuku i dva ugarska novca XIV vijeka kao priloge pored kostura. A u službenom izvještaju tadašnjeg kotarskog pretstojnika u Jajcu, Geze Barcaja, koji je po dužnosti prisustvovao iskopavanju, spominje se također jedan prsten, navodno gvozden“, piše Mazalić u svom radu „Stari grad Jajce“, objavljenom u „Glasniku zemaljskog muzeja“ i nastavlja:
„Ne može se međutim ničim dokazati to bio grob Stefana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja. Napominjemo da su i Hrvoja zvali kraljem a isto tako i strica mu Radivoja... Oni su izdali vlastiti narod i progonili ga. Otud im nije u narodu sačuvana nikakva uspoinena. Ima u Jajcu još jedan grob sa velikim nišanom koji je nazvan 'Kraljičin grob'...
Stefan Tomašević posječen je u taboru kod Jajca. U tome se slažu sva glavna vrela, a i najbliže je pameti. Turski tabor mogao je kampiurati na odgovarajućem mjestu, a to je samo Carevo Polje. Dakle, može se uzeti s najvećom vje rovatnošću da je kralj tamo posječen i u blizini zakopan nezmamo gdje, jer sultanu nije nimalo bilo stalo da mu se grob učuva, a još manje mu se priređuje svečani sprovod i to sat daleko od tabora, kako to iznosi Truhelika po narodnoj 'tradiciji'. Sam je Truhelka zaboravio da je ta tradicija ubačena u narod iz literature, konkretno iz redova franjevaca, koji su se napajali raznim piscima o događajima u Bosni 1463. godine. Rekli smo gore, narod nije mario za kraljeve koji su ga za volju vlasti prodali, napuštajući i bosansku narodnu crkvu. A 'tradicija' je počela da se stvara onda... kada je hrišćanluk u Bosni počeo da očijuka sa Zapadom očekujući otuda svoj spas.
Da ne zaboravimo i ovo: Mađari su već nakon šest mjeseci preoteli od Turaka Jajce. Da se tada znalo za grob Stefana Tomaševića, nema ni sumnje o tom da bi mu oni, a naročito papa, za koje se on i žrtvovao, podigli sjajniji nadgrobni spomenik, nego je ona bijedna ploča na Humu a kroz 60 godina tako bi taj lokalitet ostao u mjestu i okolici upoznat da se na njega ne bi lako zaboravilo. A sigurno bi bar koji putnik onoga vremena (Dubrovčanki, Splićani, Mlečanin) zabilježio kao zanimljiv podatak da je vidio grob posljednjeg bosanskog kralja.
Iz gornjeg njeg vidimo da su Turci bill tada sve preduzeli da se za njegovu smrt i grob ništa ne dozna. Sultan je bio na Tomaševića i te kako kivan. Kostur koji se čuva u staklenom lijesu u franjevačkom manastiru u Jajcu ne bi se smio pokazivati narodu kao kraljev...“
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je 2004. godine Kraljev grob u Zastinju kod Jajca nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, naznačivši kako ga čine stećak, pod kojim je, prema predanju, sahranjen posljednji bosanski kraj Stjepan Tomašević 1463. godine te kostur pronađen ispod stećka a koji se nalazi u Franjevačkom samostanu u Jajcu.
U obrazloženju Komisije stoji da o mjestu Tomaševićevog groba postoji narodno predanje u Jajcu i okolici, o čemu je Truhelka, uz prethodnu napomenu da je nadgrobni kamen prost i neugledan, ovako pisao: „Kada je kralj uvidio da je preslab da bi se odupro sultanu Mehmedu Fatihu, pobježe s Gojakom i Čubretićem u Ključ, gdje pade izdajom Turcima u šake. Kad ga pred sultana dovedoše u Jajce, bude mu na temelju jedne fetve izrečena smrtna osuda, ali sultan je htio, da kralj pati ne samo za života nego i poslije smrti, pa je predao lešinu sugjenika odjelu janjičara, kojima bi naloženo, da ga na Humu pokopaju i to na mjestu, koje se uvijek iz Jajca vidi, ali sa kojeg se samo Jajce ne mogaše vidjeti. Jajčanima je imala tako da bude uvijek pred očima uspomena na kaznu, koju je prepatio njihov kralj, a ovaj nije ni iz groba smio viditi svoga tônoga grada. Ovo naivno određenje položaja kraljeva groba, podudara se potpuno s tim mjestom.“
Kralj je, tvrdi se, pogubljen u periodu između 29. maja i 10. juna 1463. godine, a po Truhelkinim zapisima pretpostavlja se da je logor osmanske vojske bio na Carevom polju, na sjevernim padinama iznad Jajca i da je tu ubijen Stjepan Tomašević zajedno sa stricem Radovojem. Međutim, Komisija napominje da Đoko Mazalić dovodi u sumnju podatak da bi u tom slučaju kralj bio pokopan na drugom kraju i brdu, sat hoda od mjesta ubistva.
Isto tako, vrlo je zanimljiv nestanak predmeta pronađenih tokom iskopavanja groba a za koje se tvrdi da su nestali, odnosno, da ih je uzeo Truhelka i da im se nakon toga gubi svaki trag. Naime, Komisija podsjeća da su iskopavanju 1888. godine prisustvovali Ćiro Truhelka, zatim Geza Barcsay, kotarski predstojnik koji je imao zadatak da prati Truhelku i da mu u svemu bude pri ruci, te Osman Karavlaka, koji je bio radnik na iskopavanju.
Truhelka navodi da su u grobu pronađene željezne kuke „kakve služe za zapon katanca“ ili za okove, dva mala srebrna ugarska novčića iz „dobe Ljudevita Velikog“ (1342–1382) koja su u grob priložena kao obol, a Barcsay dodaje da je kraj novčića bio željezni prsten. Sve je sa sobom ponio Truhelka u Sarajevo i svim tim predmetima se kasnije gubi svaki trag.