Krajina i krajiške pjesme, po kojima je prenijet glas o krajiškim junacima koji su držali liniju Osmanskog carstva prema kršćanskoj Evropi, pjevale su se, ne samo medu Bošnjacima nego i šire. Krešnice ili krajišnice, kako ih nazivaju na prostoru Krajine, vezane su za megdane i pojedinačke borbe Bošnjaka sa uskocima po Ravnim kotarima, oko Zadra, Senja, Knina u 17 i 18 vijeku. Književnik Hodo Katal u izdanju „Mustaj-beg Lički“ (Novi Pazar, 2018) piše da se na megdane izlazilo najčešće iz ponosa, braneći obraz, vitešku čast, gdje su povodi bili, najčešće otmica žene, ženidbom pobratima i odmjeravanja snage.

Krajina kao bedem, između dva svijeta, imala je sa obe strane junake dostojne hvale. Krajiški junaci sa obe strane fronta, cijenili su, prije svega, viteštvo i junaštvo, odmjeravali su snagu, vještinu ratovanja, brzinu konja, svijetlo oružje, dijelili megdane međusobno, bratimili se, otimali djevojke, ženili se, priskakali ponekad jedan drugom u pomoć, naravno gdje se trebala braniti čast i viteško dostojanstvo - kao univerzalna vrijednost.

Kult junaštva, hrabrosti, odvažnosti, zauzima centralno mjesto u epskim pjesmama koje slave podvige krajiških junaka. Viteštvo i junaštvo mjere se time koliko junak štiti nejakog i nezaštićenog, jer takva etika je vodilja junaka „dobrog soja" u cjelokupnoj bošnjačkoj epici.

Česti motivi epskih pjesama „bošnjačkog Homera“ iz Crne Gore Avda Međedovića su ženidbe momaka i udaje djevojaka. Otmice djevojaka, bitke svatova na putu dok vode nevjestu, pomoć pobratima ili posestrime u teškim situacijama, bez obzira koje je vjere, kult junaštva i poštenja je ono najvrednije i najplemenitije u cjelokupnoj bošnjačkoj epici. Hodo Katal primjećuje da epske pjesme, po karakteru, po svojim specifičnostima, po mentalitetu, zrače po nečemu posebnim, a to je pripadnost i svijest o ljepoti i sadržini; zrače i mirišu na Bosnu i svijest o Bosni i bošnjaštvu.

Krajina, ta „krvava haljina" (Ravni kotari, Udbina, Kladuša, Bihać), došla je do punog izražaja u epskim pjesmama, kao i junaci: Mujo Hrnjica, Gojeni Halil, Tale od Orašja, Mustaj-beg Lički i drugi.

Mustaj-beg Lički je najopevaniju junak cjelokupne bošnjačke epike. O ovom junaku je pjevao Avdo Pivo, nazvan Krajišnik, a pjesma Mustaj-beg lički oženi Kumalić Nihana, ubraja se među pjesme sa razvijenom tematikom o četovanju, u kojoj junaci više liče na srednjovjekovne vitezove lutalice, nego na junake iz Krajine.

Mišljenje je da epika Bošnjaka u Bosni i Hercegovini broji preko pola miliona stihova, koje su sakupili i zapisali, u različitim zbirkama: K. Herman, M. Murko, M. Parry, A. Lord, L. Marjanović, M-beg Ljubušak, Franjo Jukić, Dž.Buturiović, N. Vujanović, A. Nametak, M. ZIrići. Hodo Katal navodi da epika Bošnjaka u Sandžaku broji bar još toliko stihova, jer su na našim prostorima pjevali i kazivali epske pjesme poznati pjevači: A. Međedović, Murataga Kurtagić, S. Makić, K. Rebronja, S. Ugljanin, Ibrović, čije su pjesme zabilježili: M. Murko M. Parry. A. Lord, Z. Čolaković, H. Bašić, Z. Azemović, Lj. Koželjac, i drugi.

„Za epiku Bošnjaka u Crnoj Gori se obično kaže da predstavlja onaj segment nasljeđa koji su nam otkrili drugi, imajući na umu činjenicu, mjesto i značaj koji epika sa ovih prostora ima u izučavanju homerologije, književnosti, fokloristike na prestižnim evropskim i američkim univerzitetima", pisao je Zlatan Čolaković.

Milmam Parry, poznat po rješenju homerskog pitanja, našao je Avdu Međedovića (svog Homera) na prostorima Sandžaka, u okamenjenom prostoru, na razmeđu civilizacija, gdje se vrijeme mjerilo vječnošću, a ljudi pamćenjem. Zahvaljujući ovom naučniku, na Univerzitetu Harvard postoji Parryjeva zbirka epskih pjesama koju je sabrao od 1933. do 1935. godine na prostorima Sandžaka, pod nazivom The Milman Parry Collection. Koliko broji stihova Parryjeva zbirka, Lordova i drugih, koji su zapisivali na ovim prostorima, sigurno nije manje od pola miliona stihova. Dakle, epika Bošnjaka, kad bi se sabrala na jednom mjestu, na jednom bibliotečkom rafu, brojala bi, zasigurno, preko milion stihova. A zašto to do sada nije urađeno, pitanje je.

Milmanu Parryju je bilo jasno da je Avdo Međedović pjevač sposoban da tvori duge pjesme poput Homera. Mededović je tom prilikom opjevao Parryju Smrt Ličkog Mustaj-bega, koji će nastaviti drugim dijelom epa, Osveta pogibije Ličkog Mustaj-bega, koji plijeni ljepotom i originalnošću.

No, o ovom glasovitom junaku pjevali su i drugi epski pjevači sa naših prostora. Pjesmu Ropstvo Ličkog Mustaj-bega snimio je na kasetofonu Zlatan Čolaković u Rožajama od Muratage Kurtagića 1989. godine. Pjesma broji 2904 stiha.. U ovim epskim pjesmama, Mustaj-beg Lički predstavljen je kao vrhovni zapovjednik, njegov ugled među krajišnicima nije upitan, on je prvak oko kojeg se okupljaju četovode od značaja u Krajini, u njegovom okruženju se vode razgovori i pripremaju pohodi. Poslije pohoda, ratnici se vraćaju na njegovu kulu u Udbinu, a sa te kule krenuće i svatovi za nevjeste njegovih odvažnih bajraktara, tu će se vratiti da provedu trenutke radosti posle okršaja, koji će svojim sjajem odgovarati zaslugama sedmorice begovih vojničkih poduzetnika, zaslužnih u bojevima.

Međedovićeva pjesma Smrt Ličkog Mustaj-bega ima dvije verzije, jedna iz 1935. godine, a druga iz 1950. godine, koja ima 2436 stihova, dok pjesma, Osveta pogibije Ličkog Mustaj-bega, ima 6291 stih, što je ukupno 8727 stihova. Avdove kraće pjesme, primjećeno je, da su jezgrovitije, sadržajnije. Ove dvije pjesme o Mustaj-begu Ličkom, iako ispjevane poosebno, itekako su povezane. U prvoj se opisuje pogibija junaka, a u drugoj osveta poginulog junaka. U obe pjesme opisuju se moćni junaci i likovi, ljepotica Jana, sestra Uzović Jovana, koji je u dvoboju ubio Ličkog Mustaj-bega, Mujo Hrnjica, osvetnik Mustaj-begove smrti, njegov brat Halil, mladi Bećir-aga, sin Mustaj-bega Ličkog, kao i njegova starija žena.

U toku oblikovanja epskog junaka Mustaj-bega Ličkog, pred očima epskih pjevača u Krajini bila su dvojica vojskovođa iz XVII vijeka. Jedan je Mustafaga Hurakalović, kapetan udbinski i lički, i drugi Mustaj-beg Hasumović (Kasumović), kapetan bihaćki. Ova dva junaka, epskim pjevačima nisu dali samo oblik imena, nego i uzbudljive trenutke svojih ratnih poduhvata. Mustaj-beg Lički u pjesmi je najčešće povezan sa Udbinom, u pohode kreće na svome konju Golubu, a njegovu pratnju čine brojni bajraktari. Njegova ljuba, Mustaj-begovica, sin Bećir, kćer Begija su njegova porodica, a Mujo Hrnjica, Halil, Tale Ličanin, društvo u krajišničkim podhvatima.

„Lički Mustaj-beg, kako se pripovijeda među Bošnjacima, rodio se u Lici otprilike u početku XVII vijeka. Kad mu je bilo blizu dvadeset godina, predao mu je Fazli-paša privremenu upravu u Lici, podijelivši mu čast alajbega." (Kosta Herman, Crtice iz života Ličkog Mustaj-bega)

Mustaj-beg Lički dovodi se u vezu i sa historijskim Mustafagom Hurakalovićem, kapetanom udbinskim i ličkim, čije je pismo uskočkom harambaši Petru Smiljaniću napisano negdje 1648. godine. „Od nas gospodina Mustafage, kapetana udbinskog i ličkog, harambaši Petru Smiljaniću poklon i vele drago i lubeznivo pozdravlene kako bratu i prijatelu“.