Konakovićeva amazonka Mia K. Abazović, zastupnica Naroda i pravde u državnom Parlamentu, obrušila se sinoć na narod koji traži pravdu pred zgradom sarajevske kantonalne Vlade.
Abazovićka je hiperventilirala nakon što su se Sarajlije odlučile izaći na bilo kakav protest koji nema veze sa slučajem Memić pa je ljutito komentirala na mreži X protest mladih kojima je obećana subvencija za kupovinu prvog stana. Kako su prevareni od strane vlade Nihada Uka a kasnije i ismijavani na društvenim mrežama od strane Ukovih stranačkih jarana (Nikšić i Handžić) mladi su odlučili protestirati tražeći obećano.
A to, protest ne ismijavanje, je toliko naljutilo Abazovićku koja je u sitne sate, „u hodu“, napisala: „Hiperprivilegirana kasta koja ima novca priuštiti si enormno visoke cihene stanova u KS zahtjeva više?! Nije vam se trebalo dati ništa“, pa nastavila: „Među vama nema radnica u trgovini, radnika u proizvodnom sektoru, čistačica, automehaničara (zaposlenika) ili ih ima neznatno malo. Umjesto da KS subvencionira kamate na hip. kredite preko banaka u javnom vl. ili da gradi vl. stambeni fond pa ga izdaje pod povoljnim uvjetima (gradeći i preuzimajući veći dio stanova u KS), dijeli se novac poreskih obveznika povlaštenoj kasti mladih (od kojih mnogi nisu uplatili ni 100KM poreza u KS). Populizam bez dugoročnih efekata. PS: znam da su i "moji" u vlasti - kritika je upućena i njima.“
Zanemarimo nezavidnu nepismenost državne zastupnice K. Abazović, zanimljivo je kako nervozno vlast reagira kada glasači podsjete vlast na obećano, kada joj glasno kažu da su ih slagali u oči i da traže, ni manje ni više, samo ono što im je obećano. Ono na čemu je aktuelna vlast dobila znatan broj glasova upravo onih koje danas naziva privilegiranom kastom.
Kako su osobe koje će dvadesetak godina stenjati pod teretom kredita za preskupe stanove hiperprivilegirana kasta, K. Abazović nije pojasnila. Teško i da može jer je gadno obrnula teze kada priča o kastama.
Njezin je suprug jedan od najnepoznatijih profesora sarajevskog Univerziteta, ona uhljeb u državnom Parlamentu, to je porodica, dakle, sa mjesečnim primanjima od najmanje deset hiljada maraka. Otprilike onoliko koliko iznosi obećana subvencija. A nisu u proizvodnom sektoru, nisu automehanićari niti su čistačice. Ako su mladi koji traže obećanu subvenciju hiperprivilegirana kasta a Abazovići nisu, onda treba mijenjati definiciju i privilegije i kaste. Ta je porodica, da parafraziramo Konakovića u suknji, primjer populizma sa dugoročnim efektima.
Abazovićka je, tipični nipovski, bahata jer nije navikla na kritiku, jer nije navikla na propitivanja režimskih medija niti joj je jasno kako se neko uopće odlučio protestvovati kontra vlade i koalicije koja je ušla u šestu godinu mandata u Sarajevu. Koalicije čiji je idejni tvorac Ambasada ali je njena stranka NiP pokretačka snaga.
Možda K. Abazovićki neko treba pojasniti da je moguće kako među onima koji protestvuju ispred zgrade kantonalnih institucija nema čistačica ili automehaničara. Ali je sigurno da nema ni onih kojima su njeni stranački ahbabi iz državne hazne, od čibuka, kupovali stanove od sto hiljada maraka kako bi za njihovu stvar vazili po džamijama.
Ili je nježno podsjetiti da je obećana subvencija dostatna za jedva tri kvadrata stana. Stana koji ne mogu baš svi kupiti bez dugogodišnjeg kredita. Jer nemaju baš svi jarana u dalekom ali prijateljskom Dubaiju.
