Poznate ličnosti poput Jamesa Deana mogu se vratiti u život kao digitalni klonovi zahvaljujući moći umjetne inteligencije, ali to postavlja zabrinjavajuća pitanja o tome koja prava svako od nas ima nakon smrti.

Većina glumaca sanja o izgradnji karijere koja će ih nadživjeti. Ne uspijevaju mnogi, jer show business može biti teško mjesto za postizanje uspjeha. Oni koji to rade, ipak, mogu postići neku vrstu besmrtnosti na ekranu koji omogućava da njihova imena žive u svjetlu.

Jedna takva ikona je američki filmski glumac James Dean, koji je poginuo 1955. u saobraćajnoj nesreći nakon što je glumio u samo tri filma, od kojih su svi bili veoma hvaljeni. Ipak, sada, skoro sedam decenija nakon smrti, Dean je dobio ulogu zvijezde u novom, nadolazećem filmu pod nazivom ˝Povratak u raj˝, piše BBC.

Digitalni klon glumca, stvoren korištenjem tehnologije umjetne inteligencije hodat će, razgovarati i komunicirati na ekranu s drugim glumcima u filmu.

Tehnologija je na vrhuncu holivudskih kompjuterski generiranih slika (CGI). Ali to također leži u korijenu nekih zabrinutosti glumaca i scenarista koji su stupili u štrajk u Hollywoodu prvi put u 43 godine. Plaše se da će ih zamijeniti AI algoritmi, nešto za što tvrde da će žrtvovati kreativnost zarad profita. Glumica Susan Sarandon je među onima koji su govorili o svojoj zabrinutosti, upozoravajući da bi je umjetna inteligencija mogla natjerati da "govori i radi stvari oko kojih nema izbora".

Deanovo digitalno uskrsnuće nije prvi put da su se preminuli glumci naizgled vratili u život na ekranu uz pomoć napredne digitalne tehnologije i malo holivudske magije. Carrie Fisher, Harold Ramis i Paul Walker samo su neke od poznatih ličnosti koje su posthumno ponovile kultne filmske uloge. Brazilska pjevačica Elis Regina također je nedavno uskrsnula zbog reklame za automobil, gdje je prikazana u duetu sa svojom kćerkom Marijom Ritom.

Ovo je drugi put da je Deanov digitalni klon postavljen za film. Godine 2019. najavljeno je da će uskrsnuti u CGI za film pod nazivom "Finding Jack", ali je kasnije otkazan. Cloyd je za BBC, međutim, potvrdio da će Dean umjesto toga glumiti u "Back to Eden", naučnofantastičnom filmu u kojem "posjeta izvan ovoga svijeta kako bi se pronašla istina vodi na putovanje preko Amerike s legendom Jamesom Deanom".

 Digitalno kloniranje Deana također predstavlja značajan pomak u onome što je moguće. Ne samo da će njegov AI avatar moći da igra ulogu na ravnom ekranu u "Back to Eden" i nizu narednih filmova, već i da se angažuje sa publikom na interaktivnim platformama uključujući proširenu stvarnost, virtuelnu stvarnost i igre. Tehnologija daleko prevazilazi pasivnu digitalnu rekonstrukciju ili deepfake tehnologiju koja prekriva lice jedne osobe preko nečijeg tijela. To povećava izglede glumaca ili bilo koga drugog da postignu neku vrstu besmrtnosti koja bi inače bila nemoguća, s karijerama koje traju dugo nakon što su njihovi životi okončani.

Ali to također postavlja neka neugodna pitanja. Ko ima prava na nečije lice, glas i ličnost nakon smrti? Kakvu kontrolu oni mogu imati nad smjerom svoje karijere nakon smrti, da li bi glumac koji je stekao ime glumeći u žestokim dramama odjednom mogao biti natjeran da se pojavi u glupavoj komediji ili čak pornografiji? Šta ako se mogu koristiti za besplatnu promociju brenda u reklamama?

Pa zašto ne pustiti slavne ličnosti da počivaju u miru?

Deanov rođak, Marc Winslow, koji je svoje djetinjstvo proveo na seoskoj kući u Ilinoisu s Deanom, kojeg s ljubavlju zove Jimmy, sumnja da je neosporna privlačnost njegovog rođaka na ekranu koja nadilazi generacije, što ga čini atraktivnim izborom za glavnu ulogu u modernoj kinematografiji.

Digitalni klonovi

Deanov imidž je jedan od stotina koje predstavljaju WRX i njegova sestrinska kompanija za licenciranje CMG Worldwide, uključujući Ameliu Earhart, Bettie Page, Malcolma X i Rosa Parks.

Kada je Dean umro prije 68 godina, iza sebe je ostavio robusnu kolekciju svojih likova na filmu, fotografijama i audiozapisima, zapravo ono što Cloyd iz WRX-a naziva "izvornim materijalom".

Ono što Dean nije ostavio iza sebe je digitalni otisak, za razliku od današnjih poznatih ličnosti koje se bave društvenim mrežama, prave privatne selfije, šalju poruke i e-poštu, koriste pretraživače, kupuju namirnice na mreži i kupuju online medicinske recepte. Ove aktivnosti pružaju ogromne količine podataka o tome kako razmišljamo i djelujemo koji bi se potencijalno mogli iskoristiti da se digitalni klon od samo površnog blizanca pretvori u inteligentnog koji može uvjerljivo razgovarati sa živima.

Sada postoje čak i kompanije koje dozvoljavaju korisnicima da uploaduju digitalne podatke preminule voljene osobe kako bi kreirali "mrtvih robota" koji razgovaraju sa živima izvan groba. Što je više izvornog materijala, to je mrtvi robot precizniji i inteligentniji, što znači da bi izvršilac imanja moderne slavne osobe potencijalno mogao omogućiti uvjerljivo realističnom klonu preminule zvijezde da nastavi raditi u filmskoj industriji i djelovati pomalo autonomno, u vječnosti .

Glumac Tom Hanks je nedavno predvidio da bi mogao da radi i duže od svog ljudskog životnog vijeka, rekavši za podcast Adama Bakstona: "Mogao bi da me udari autobus sutra i to je to, ali moje predstave mogu da traju i traju."

Glumci gube posao zbog mrtvih

Hanksov komentar ukazuje na vrlo stvarnu zabrinutost za aktere koji strahuju da sljedeća faza digitalnog uskrsnuća ljudi predstavlja zabrinjavajuća etička, pravna i praktična pitanja kako za slavne ličnosti, tako i za obične građane.

Ako su mrtvi, ili bolje rečeno, njihovi digitalni klonovi, osuđeni na vječni rad, ko ima financijsku korist?

Cloyd priznaje potencijal za manje glumačkih prilika, ali nudi perspektivu "čaša do pola puna" prema zapošljavanju mrtvih glumaca.

"Na kraju krajeva, to otvara mnogo radnih mjesta", kaže on, misleći na druge poslove tehničke i filmske industrije koje bi nova tehnologija mogla stvoriti. "Dakle, iako bi to moglo ugroziti ulogu ili posao jedne osobe, u isto vrijeme otvara stotine radnih mjesta u pogledu onoga što je potrebno da se to uradi na visokom nivou."

Prava umrlih

Ako su mrtvi, ili bolje rečeno, njihovi digitalni klonovi, osuđeni na vječni rad, ko ima financijsku korist? I da li mrtvi imaju prava?

Jednostavno rečeno, pravila su nejasna i u nekim dijelovima svijeta, ne postoje.

Advokat Erik Kahn, koji je koautor člana o post mortem pravima na publicitet poznatih ličnosti za časopis "Landslide" američkog advokatskog udruženja, kaže da svaka država u SAD ima drugačiju situaciju. Neke države nemaju jasna prava na publicitet da uopće zaštite želje mrtvih slavnih ličnosti.

Općenito, kada slavna ličnost umre, "prava na publicitet" prelaze sa slavne na najbliže rođake ili na stranku kojoj su ta prava data u testamentu. No, Kahn kaže da čak i oporuka, koja obično diktira ko će imati finansijsku korist od komercijalne upotrebe slike i lika mrtve slavne ličnosti, ima ograničenu pravnu težinu jer "to nije kao ugovor jer je jednosmjerni dokument". Moć načina na koji se koristi imidž te osobe prelazi na njenog živog izvršioca. Nekoliko poznatih ličnosti, kao što je Robin Williams, uspjelo je upotrijebiti volju da ograniči upotrebu svog likova nakon smrti, ali ta granica ističe nakon 25 godina.

˝Ali poznate ličnosti imaju koristi od dodatnog sloja zaštite od određenih vrsta klevete˝, kaže Kahn. Marilyn Monroe, na primjer, ne bi mogla biti uposlena posthumno u pornografskom filmu ako njeni rođaci ne odobre korištenje njene slike. Ovisno o državi, Monroeini bi mogli tvrditi da su autorska prava prekršena, da je klevetana lažnim izjavama koje ne odražavaju njenu pravu reputaciju i da bi prikazivanje u štetnom svjetlu moglo "ometati potencijalnu poslovnu prednost". Osim toga, savezni Lanhamov zakon služi kao dodatni tampon koji štiti preminule slavne osobe od korištenja u lažnom ili obmanjujućem oglašavanju, te od kršenja žiga.

New York se može pohvaliti najopsežnijom definicijom "prava na publicitet" koja štiti preminule osobe od komercijalne eksploatacije ili neovlaštenog korištenja njihovih ličnih karakteristika. Ali čak i u državama sa naizgled strogim propisima, pravo javnosti zaista štiti imovinu pokojnika, a ne nužno i umrle osobe.

"Ako vaša porodica želi da vas proda, a vi ste mrtvi, ne možete puno učiniti", kaže njujorški advokat Pou-I "Bonnie" Lee, koji je sa Kahnom koautor pravnog člana Landslide. To znači da bi se Marilyn Monroe, na primjer, mogla pojaviti u pornografskom filmu posthumno, legalno, ako bi nosioci njenih prava pristali na korištenje njenog lika i sličnosti na ovaj način.

"Ako kažu da to žele, žalosno je, ali mislim da bi se to moglo dogoditi", kaže Lee.

Lična upotreba i građani

Dok mrtve slavne ličnosti imaju neke nejasne zaštite u određenim jurisdikcijama kada je u pitanju komercijalna eksploatacija njihovog imidža i sličnosti, prosječni građani možda imaju daleko manje kontrole nad načinom na koji se njihova sličnost i digitalno nasljeđe koriste posmrtno. U SAD-u postoji malo zakona koji štite mrtve od digitalnog uskrsnuća za ličnu upotrebu. Kada umrete, skoro svako može učitati vašu javnu digitalnu ostavštinu u AI softver da stvori mrtvog robota ili interaktivnog AI avatara. Države s ekspanzivnijom postmortem zaštitom, kao što je New York, zabranjuju korištenje identiteta pojedinaca u određene podle svrhe, ali Lee je skeptičan u pogledu načina na koji se te zaštite primjenjuju.

Cloyd, Friedlander i Kahn se slažu da je potrebno donijeti zakon prije nego kasnije kako bi se zaštitila prava i naslijeđe mrtvih – kako slavnih, tako i drugih. Tehnologija napreduje velikom brzinom, a etičke debate oko digitalnog predstavljanja mrtvih već se pojavljuju.

Što se Winslowa tiče, on priznaje da su mu pomiješana osjećanja kada vidi svog rođaka digitalno uskrsnulog.

˝Ne znam šta da mislim o tome. Želim da ga poštuju. On se zaista bavio glumom, shvatio je to veoma ozbiljno i volio bih da se ista slika projektira˝, zaključio je.