Vlast u Kantonu Sarajevo, umjesto da ulaže u kapitalne projekte ili barem u komunalnu higijenu, koja je ozbiljno narušena, izdvojila je budžetski novac za podršku održavanju LGBTQ+ parade u glavnom gradu BiH. Kako bi to naš narod rekao: “Ne daje ko ima, već ko je naučio”, jer je ovo treća “Bh. povorka ponosa” u Sarajevu, čije održavanje svesrdno podržava koalicija Naroda i pravde, SDP-a i Naše stranke.
“Sa ponosom možemo da vas obavijestimo da smo izvojevali/e nekoliko izuzetno važnih pobjeda koje se tiču odnosa bh. institucija prema javnim okupljanjima, posebno sa LGBTIQ predznakom. Naime, naš zahtjev da nadležne institucije osiguraju potpunu bezbjednost 'Bh. povorke ponosa' te pokriju troškove dodatnih mjera sigurnosti, podržao je kabinet premijera Kantona Sarajevo Edina Forte, načelnik Općine Centar Sarajevo Srđan Mandić i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić”, stoji u poruci organizatora “Bh. povorke ponosa”, koji će opet s transparentima u rukama i zastavama u duginim bojama u subotu prošetati sarajevskim ulicama.
Iako je ovo bio očekivan potez “liberala” Edina Forte i Srđana Mandića, pa i socijaldemokratski orijentirane gradonačelnice Benjamine Karić, zanimljiva je pak namjerna indolentnost lidera kvazikonzervativnog projekta Narod i pravda Elmedina Konakovića, koji, uprkos činjenici da gro njegovog konzervativnog biračkog tijela čine ljudi koji su protiv ovakvih i sličnih skupova, prešutno odobrava koalicionim partnerima da iz kase građana Sarajeva izvlače novac i plaćaju kojekakve protestne karnevale. Sve kako bi se očuvale pozicije i kontrola nad resursima, što je primarna svrha postojanja ovog trodijelnog interesnog antisaveza.
Ovo ima posebnu težinu jer je poznato da je Elmedin Konaković upravljač svim procesima u Kantonu Sarajevo iz sjene i da može (ako hoće, a neće) makar pokušati spriječiti koalicione kolege da troše novac građana onako kako im se nakrivi.
Ipak, očekivati je da će prije ili kasnije Konaković na Facebooku i/ili Twitteru, ili u nekom od svojih medija, direktno uvrijediti inteligenciju stanovništva tako što će neiskreno osuditi održavanje “Povorke” te u svoju odbranu istaći kako njegov privatni politički projekt nije u ideološkoj koaliciji s političkim mecenama LGBTQ+ šetnje, već u programskoj.
Međutim, kako vrijeme odmiče, dokazuje se upravo suprotno. Od programskih ciljeva ništa nije postignuto, dok je promocija ideoloških bedastoća u progresiji. Moglo bi se čak reći i to da je ovoj vlasti jedini projekt koji uspješno provode organizacija LGBTQ+ skupova. Ostalo – nula poena.
