Izgrađena oko 400. p.n.e kao veliko ceremonijalno središte u regiji Corasmia u današnjem Uzbekistanu, tvrđavu Krylgan Kala Koi otkrila je sovjetska ekspedicija koju je predvodio arheolog i etnograf Sergey Pavlovitch Tolstov 1938. godine. Napuštena i zaboravljena, trenutno je u ozbiljnoj opasnosti od nestanka jer njeno kamenje koriste mještani.
Godine 1938. godine Akademija nauka Sovjetskog Saveza organizirala je veliku ekspediciju pod nazivom Arheološka i etnografska ekspedicija Corasmia, koja je, pod vodstvom arheologa i etnografa Sergeja Pavloviča Tolstova, krenula u istraživanje udaljene regije Corasmia, što je područje koje se protezalo od sjevera tzv. Velikog Irana (današnji Uzbekistan) do istočne obale Kaspijskog jezera, u granicama pustinje Kyzyl Kum.
Regija Chorasmia već je stekla nezavisnost od Perzijskog Ahemenidskog Carstva kada ju je osvojio Aleksandar Veliki u 4. stoljeću p.n.e. Smatralo se da je regija bila obična pustoš ali tisućljećima kasnije sovjetska ekspedicija otkrila je da ta izjava nije bila sasvim tačna. Zapravo, mnogi naučnici definiraju Korazmiju kao skupinu država smještenih istočno od Aralskog jezera i okruženih nomadskim plemenima Srednje Azije. Drugim riječima, regija je bila obilno naseljena.
Tako su, kada su ruski ekspedicionari kampirali u blizini ruševina Teshik Qala, impozantne tvrđave iz 7. i 8. stoljeća nove ere, opazili daleku siluetu "utonulu u more pijeska". Kad su je otišli pregledati, vidjeli su da je to monumentalna građevina kružnog tlocrta izgrađena između 4. i 3. stoljeća p.n.e.
Citadela je stajala tačno u središtu odbrambene utvrde kružnog tlocrta promjera 87 metara, debljine sedam metara i ojačane s devet kula, od kojih je jedna bila uređena kao ulaz s zidom ograđenim dvorištem ispred nje. Između središnje građevine, vjerojatno groblja za elitu s hramom i svetištem posvećenim dinastičkom bogoslužju, i obodnog zida nalazili su se tragovi nekih stambenih i industrijskih zgrada okruženih jarkom širokim 15 metara i dubokim 3 metra. Arheolozi su ovo mjesto nazvali Koi Krylgan Kala.
Kompleks Krylgan Kala Koi nalazi se pored gradića Taza-Kel'timinar, koji je trenutno dio autonomne republike Karakalpakstan koja zajedno sa dvanaest provincija i gradom Taškentom (glavnim gradom Uzbekistana) čini sadašnju Republiku Uzbekistan. I premda je njegova prava namjena danas nepoznata, ono što su arheološka istraživanja pokazala jest da je mjesto uništeno u požaru, a potom i opljačkano.
Isto tako, moguće je da bi se na donjem katu nalazila neka vrsta astronomskog opservatorija iz kojeg bi se promatralo kretanje određenih zvijezda, a možda i solarni i mjesečevi ciklusi. Zapravo, poznato je da su Corasmijci imali i vrlo precizan kalendar za utvrđivanje ciklusa godišnjih doba, nešto što je od vitalnog značaja za poljoprivrednu proizvodnju.
Koi Krylgan Kala počelo se dublje iskopavati 1950-ih, a arheolozi su tamo pronašli brojne ostatke keramike, ritona (posude za piće i ljevanice), vrčeve i tanjure koji su bili ukrašeni reljefima koji su predstavljali ljudske glave, životinje, grifone (mitološka životinja pola orao i pola lav) i ratnike. Arheolozi su također locirali brojne figure božanstava od terakote (osobito Anahitu, cijenjenu kao božicu voda i povezivana s plodnošću), ljudske glave, konje, majmuna i grifona koji je u ovom slučaju imao tijelo konja.
Zidne slike koje su ukrašavale jedan od zidova središnje zgrade Koi Krylgan Kala također su pružile mnogo informacija o mjestu i teritoriju kojim je dominiralo. Zapravo, istraživači su došli do zaključka da je zemljište na kojem je izgrađen kompleks moralo biti vrlo plodno vinorodno područje opskrbljeno vodom koja je dovedena mrežom kanala, budući da na muralu možete vidjeti čovjeka s bradom koji drži grozd i vrč vina te također žensku figuru koja poslužuje vino iz amfore.
A kako je završio Koi Krylgan Kala, mjesto koje se po svemu sudeći činilo vrlo uspješnim? Očigledno je ovo mjesto uništeno tokom migracija i invazija Saka (nomadskog naroda iz stepa) koji su se dogodili u regiji. Međutim, postoje naznake koje pokazuju da je nakon uništenja Koi Krylgan Kala ponovno okupirana i kontinuirano naseljena sve do 4. stoljeća nove ere, kada je definitivno napuštena. Danas erozija i korištenje cigle kojom su stanovnici susjednih sela gradili svoje kuće ozbiljno ugrožavaju opstanak citadele.
