Koalicija HDZ-a i SDP-a za razvaljivanje i kontrolu kulture u FBiH

Ogromna je postizborna nervoza rukovodstva i članstva Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. Pet je mjeseci prošlo nakon izbora, a još nisu, nakon što im je to pošlo za rukom na državnom nivou, uspjeli formirati vlast sa svojim partnerima iz takozvane trojke i HDZ-om Bosne i Hercegovine. Čelništvu SDP-a gori pod nogama, žele što prije u Federaciji Bosne i Hercegovine formirati „Glovo“ koaliciju, posprdno tako nazvanu s obzirom na to da za vlast isporučuju HDZ-u sve ono što ta stranka poželi.

U pozadini je, naravno, priča o vlastitim interesima, ličnim ambicijama, ali i krupnim poslovima. I kontroli novčanih tokova. Kadrovi SDP-a pritišću rukovodstvo ove stranke da se što prije formira vlast kako bi zagospodarili javnim novcem i uzeli svoj dio kolača. Kako to izgleda, objašnjavamo na samo jednom primjeru iz kulture.

UFI PROTIV URF

Cijela priča ne počinje kada izvjesni Antonio Beus u Kiseljaku osniva Udrugu filmske industrije (UFI), ali je dobar primjer kako jedna stranka može da preuzme primat u odlučivanju u svim segmentima kulture na nivou Federacije BiH. Udruženje filmske industrije iz Kiseljaka godinama naplaćuje sredstva na ime kolektivnog ostvarivanja prava na naknadu za kablovsko reemitiranje audiovizualnih sadržaja, i tu ne bi bilo ništa sporno da nisu, dobivši licencu i naplativši ogromna sredstva u stotinama hiljada maraka, isplatili ni jednom filmskom i televizijskom autoru ni marku.

U isto vrijeme Udruženje filmskih radnika (UFRBIH) u Bosni i Hercegovini koje zastupa više od 100 članova i njihovih audiovizualnih djela dobija Licencu za zaštitu autorskih prava na period od samo devet mjeseci, te zahvaljujući organiziranom i zakonskom radu, prikupljena sredstva isplaćuje domaćim autorima koji prvi put dobijaju naknadu za svoj rad.

Međutim, svojim političkim utjecajem Antonio Beus, čija Udruga zastupa samo desetak članova s nerelevantnom biografijom, zahvaljujući HDZ-ovom kadru Josipu Merdži, koji je direktor Instituta za intelektualno vlasništvo, dobija ponovo licencu i blokira naplatu miliona sredstava koja stoje na podračunima velikih teleoperatera dok se sudski procesi između UFRBIH i UFI-ja konačno ne riješe.

Da podsjetimo, Merdžo je bivši premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je 2005. godine pravosnažno osuđen na godinu zatvora zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja i ovlasti. Osuđen je zbog toga što je u svojstvu premijera potpisivao ugovore sa zaštitarskom firmom „Redarstvenik“ 1999. godine, na osnovu kojeg je toj firmi mjesečno isplaćivano 66.000 KM.

^{Muzej “Valter Brani Sarajevo”}

Merdžo nije otišao u zatvor. Pomilovala ga je tadašnja predsjednica Federacije BiH, a danas predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto. Pomilovanje kao da je dalo zamah Merdžinoj karijeri pa je krajem 2015. godine imenovan za vršioca dužnosti direktora, a potom i za direktora Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine. Mandat je propisan na pet godina. Odluka o imenovanju je stupila na snagu 2. augusta 2016. godine.

U isto vrijeme Antonio Beus, ne dobivši toliko željenu poziciju u RAK-u, gdje bi kontrolirao isplate namjenskih sredstava svih kablovskih emitera na ime autorskih prava, postaje predsjednik Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju i od tada sredstva za filmove dobijaju njegovi saradnici i prijatelji iz UFI-ja. Donosi se i novi pravilnik Fondacije za kinematografiju koji onemogućava producentskim kućama da se prijavljuju za nove projekte ukoliko imaju neki nezavršen film. To dovodi do blokade svih renomiranih producentskih kuća koje imaju više projekata u produkciji koje paralelno završavaju. Time je otvoren put za anonimne autore i producente koji u svojim biografijama nemaju nikakva relevantna djela niti završene odgovarajuće škole.

VLADAVINA SAVJETNIKA

Antonio Beus podržan je od federalne ministrice kulture i sporta Zore Dujmović, jer je svakako kadar HDZ-a, ona daje otvorene ruke Beusu da radi s jedinim sredstvima za filmsku produkciju u Federaciji BiH potpuno samostalno, onako kako on želi. Predsjednik Nadzornog odbora Fondacije za kinematografiju jeste Zdenko Čabrilo, pomoćnik ministrice Dujmović za ekonomsko-finansijske, pravne i opće poslove, koji, po pričama upućenih, „vedri i oblači“ u Federalnom ministarstvu kulture i sporta. Kako tvrde upućeni, sumnja se i na trgovinu utjecajem, ministrica Dujmović potpisuje sve njegove akte jer je kao svjedok na sudu u procesu koji se vodi protiv ministrice jedini svjedočio u njenu korist.

Čabrilo je postao i predsjednik dvije najznačajnije komisije unutar ministarstva – Komisije za nadzor nad radom Fondacije za kinematografiju i predsjednik Komisije za utrošak sredstava Federalnog ministarstva kulture i sporta pa odbija i prihvata pravdanja svih korisnika tih sredstava iako nije kompetentan niti razumije kulturu niti kako ona funkcionira.

Tako, naprimjer, koristi tu svoju poziciju da „ucjenjuje“ isplatu sredstava Filmskom centru Sarajevo, sredstava za rad preduzeća koja su predviđena budžetom njihovog osnivača, Vlade Federacije BiH, jer mu supruga Silvana radi u Filmskom centru. Svako nezadovoljstvo koje izrazi supruga Zdenka Čabrila odrazi se na finansiranje Filmskog centra Sarajevo jer ministrica potpisuje sve što njen „svjedok“ napiše.

^{Ministrica Zora Dujmović i Antonio Beus}

Ali tu slične priče ne prestaju. Još jedna zaposlenica Filmskog centra Sarajevo, Mija Šego, dobila je tamo radno mjesto kao dobra prijateljica bivšeg direktora Centra Jasmina Durakovića. Šego se ne sviđa novo radno mjesto na kome bi brinula o muzeju „Valter Brani Sarajevo“.

Kada je imenovana na gradonačelničku dužnost, SDP-ova Benjamina Karić tražila je od Filmskog centra da im ustupi muzejske rekvizite koje je planirala izložiti u staroj željezničkoj stanici na Bistriku, obnovljenoj u vrijeme mandata njenog prethodnika Abdulaha Skake. Filmski centar Sarajevo je prihvatio molbu, ali muzej nikad nije otvoren. Rekviziti su spakovani i negdje sklonjeni, navodno, iz veoma bizarnog razloga – jer se Mija Šego protivila preseljenju iz Filmskog centra na Bistrik. Lokacija joj se ne sviđa pa ne želi preuzeti dužnost.

TRAGANJE ZA NAFAKOM

Rušenje ugleda i rada sadašnje uprave Filmskog centra Sarajevo nas vraća na početak ove priče jer je u interesu Antonija Beusa da se na direktorsku poziciju vrati Jasmin Duraković. On je, protivno Udruženju filmskih radnika, koje ga je na to mjesto i postavilo, i protivno uputama i dogovoru s UFRBIH, potpisao petogodišnji ugovor o zastupanju autorskih prava s UFI-jem u kojem sva prava predaju UFI-ju i time je omogućio da upravo Udruga filmske industrije iz Kiseljaka dobije licencu za zaštitu autorskih prava umjesto Udruženja filmskih radnika BiH.

Naime, Filmski centar Sarajevo ima katalog od više od 80 igranih filmova proizvedenih od 1950. do 1992. godine i to su jedini filmovi koje Beus, odnosno UFI zastupa. Na taj način sredstva ne idu najznačajnijim filmskim autorima današnjice, nego bi trebala biti uplaćivana na Filmski centar Sarajevo. Međutim, kako saznajemo, do danas nikada ništa nije uplaćeno na osnovu tih prava ni Filmskom centru. Podsjećamo da se ovdje radi o milionskim iznosima koje će naplaćivati ono udruženje koje dobije licencu.

Nije ni čudo što se Duraković bori da ponovo postane direktor Filmskog centra Sarajevo kako bi on i Beus nastavili dobru saradnju. Sve bi to bilo opravdano da se ne radi o tome da Duraković radi u potpunosti u suprotnosti s interesima filmskih radnika Bosne i Hercegovine čije udruženje URFBiH jedino zastupa relevantne filmske autore u BiH.

Ali kako da se Jasmin Duraković uopšte brine što je iznevjerio svoje kolege kada je to profil čovjeka koji je iza sebe ostavio pustoš u blagajni Federalne televizije, njegovi tadašnji puleni na uredničkim pozicijama uništili su međuljudske odnose među tamošnjim uposlenima, a od javnog servisa napravili jeftinu PR službu Socijaldemokratske partije pa su prilozi u Dnevniku u 19.30 počinjali prilozima u kojima se govorilo kako je „SDP stranka koja nema alternativu“. Duraković čak, podsjetimo i na to, nije htio izaći pred zastupnike Parlamenta Federacije BiH, koji je „vlasnik“ Federalne televizije, kako bi odgovarao na njihova pitanja o radu, programu i finansijskoj situaciji u tom javnom servisu iako je to po zakonu bio dužan.

Ali kada je smijenjen i kada je ostao bez posla, tražio je za sebe kakvo radno mjesto i lobirao na sve strane kako bi ga se, iako je kadar SDP-a BiH, imenovalo na mjesto direktora Filmskog centra Sarajevo. Tu se uvezuje s bivšim ministrom Gavrilom Grahovcem pa zajedno planiraju prenamjenu objekata bivšeg filmskog studija „Sutjeska film“. Naime, Filmski centar Sarajevo vlasnik je 18 dunuma iznimno atraktivnog zemljišta u naselju Jagomir, u blizini zoološkog vrta „Pionirska dolina“ i u mandatu Durakovićevog savjetnika Grahovca mijenja se Regulacioni plan pa, umjesto objekata za filmsku industriju, u novom su planu ucrtani hotel, stambena zgrada i kino. Treba napomenuti da je Grahovac, dok je bio federalni ministar kulture, zaposlio na današnju poziciju svoga rođaka Zdenka Čabrila, a za predsjednika Nadzornog odbora Filmskog centra Sarajevo postavlja HDZ-ovca Slavena Knezovića, a za člana NO Milenka Prstojevića, koji je član kiseljačkog UFI-ja. A onda je Čabrilo zaposlio svoju suprugu u Filmski centar, bez tragova konkursa, Duraković svoju prijateljicu i tako to ide u nedogled…

^{Filmski centar Jagomir}

Duraković i Beus svoju šansu vide u dolasku SDP-a na vlast na federalnom nivou i njihovoj koaliciji s HDZ-om BiH kako bi održali u životu posao, ali i ispunili neke svoje privatne ambicije. UFI, jasno, interesira novac i moć među filmašima koja proizlazi iz naplate tantijema. Duraković, kako se priča ovih dana, želi ponovo fotelju direktora Javnog RTV servisa Federacije, što bi omogućilo skoro pa bezgraničnu moć u svijetu filma i ostvarenje vlastitih ambicija iako je jasno da je riječ o osobi potkapacitiranoj za rediteljski zanat, ali očito veoma upornoj i ostvarivanju zamišljenog i namaštanog.