Od tri monoteističke religije Jevreji su najstarija, a u isto vrijeme i najmalobrojnija zajednica koja je kroz historiju postala izrazito heterogena, što se jasno vidi i u Izraelu i među Jevrejima širom svijeta. Različite društveno-političke i ekonomske okolnosti u kojima su Jevreji stoljećima živjeli, u kombinaciji s različitim stepenom religioznosti, sekularnosti ili integracije, rezultirali su često suprotstavljenim stavovima kad je u pitanju cionizam, demokratija ili lojalnost državi u kojoj žive.

Takve suprotnosti najviše su se ispoljile kroz polarizaciju jevrejskog naroda u Izraelu u odnosu na desničarski karakter vlade Benjamina Netanjahua. Glavni uzrok polarizacije izraelskog društva jeste pitanje jevrejskog identiteta države zbog nepostojanja jedinstvenog i homogenog identiteta Jevreja koji su podijeljeni na sekularne i tradicionalne, te religiozne Jevreje, koje predstavljaju Haredi i nacionalisti. Ovo šaroliko društvo sastavljeno iz jevrejskih zajednica iz cijelog svijeta, različitih nasljeđa, jezika i boja kože, pokazuje suprotnosti između komponenti izraelskog identiteta koje uključuju judaizam, nacionalizam, cionizam i demokratiju.

Anticionizam kao heterogeni pokret

Kao što je cionizam mnogo širi od Jevreja i Izraela, tako je i anticionizam heterogena svjetska pojava, a svi njegovi zagovornici slažu se da je stvaranje moderne države Izrael u granicama historijske Palestine bilo nepravedno.

Cionizam je nastao u izrazito nepovoljnim okolnostima za evropske Jevreje aškenaze koji su bili izloženi pogromima (u Rusiji), antisemitizmu, diskriminaciji, izolaciji itd. Sve se to dešavalo u vremenu romantizma kada bujaju evropski nacionalni pokreti i kolonijalizam. Zbog toga je na početku cionizam bio pokret evrpskih Jevreja koji su pripadali buržoazijskoj klasi. Sam se pokret manifestovao kroz tri nivoa: politički – kao način da se “jevrejski problem” riješi kroz “jevrejsku državu”, religiozni – jer segmenti cionizma imaju svoje korijene u teološkim interpretacijama, te kulturni – kao oblik cionizma koji poziva na duhovni i kulturni centar za jevrejski narod u Palestini, ali ne i na “jevrejsku državu”.

Cionizam nije isključiv za jevrejske religijske tradicije jer neke evanđeoske kršćanske denominacije vjeruju da se Jevreji moraju „okupiti“ u Izraelu kako bi olakšali povratak Isusa Krista kao dio biblijskog proročanstva. Upravo ta mitologija uz cionistički lobi ima presudnu ulogu u kreiranju američke vanjske politike.

Složenosti cionističke ideologije uslovila je raznolikost otpora kroz anticionizam. Do Drugog svjetskog rata anticionizam je bio raširen među Jevrejima iz različitih razloga. Ortodoksni Jevreji su se suprotstavljali cionizmu na vjerskim osnovama, dok su sekularni Jevreji osjećali nelagodu zbog ideje da je jevrejski narod nacionalni ili etnički identitet. U istočnoj Evropi borba za radnička prava bila je jedna od najvažnijih platformi borbe protiv cionizma koji su oni percipirali kao proizvod kapitalističkog Zapada.

I Jevreji su žrtve cionizma

Cionizmu su se usprotivili i Jevreji koji su živjeli stoljećima u harmoniji s Arapima od Iraka preko Palestine do Maroka, koje Aškenazi nazivaju Mizrahim (Istočni). Mnogi jevrejski aktivisti su se istakli u borbi protiv britanske okupacije zajedno s Palestincima. Nakon uspostave cionističke države napravljena je klasna segregacija među Jevrejima gdje su one koji su imigrirali iz sjeverne Afrike i zapadne Azije te Etiopije smještali u privremene kampove te u rubna područja prema palestinskim područjima. Na taj način uspostavljen je nepravedan sistem unutar izraelskog društva zasnovan na evropskim kolonijalnim „mjerilima“. Klasični cionistički koncept poznat kao shlilat hagalut (negacija dijaspore) ponižavao je vjekove bogate jevrejske duhovne i kulturne historije često do te mjere da se koriste antisemitske slike. Naprimjer, poznati cionistički novinar i pisac Micah Josef Berdichevsky tvrdio je da Jevreji iz dijaspore „nisu nacija, ni narod, ni ljudi“. Hebrejska književna ikona Yosef Hayyim Brenner nazvao ih je „ciganima, prljavim psima i neljudima“, dok je laburistički cionist A. D. Gordon Jevreje iz dijaspore nazvao „parazitskim narodom“.

Tokom 1950-ih Mizrahi imigranti bili su podvrgnuti medicinskim eksperimentima koje je omogućila ili izvodila Izraelska vlada, a nekoliko hiljada beba i male djece nasilno je oduzeto roditeljima. Ovu djecu, dvije trećine jemenske, trećinu iz tuniskih, marokanskih, libijskih, iračkih i balkanskih porodica, uzeli su ljekari i socijalni radnici i dali ih na usvajanje porodicama Aškenaza.

Opozicija cionizmu u jevrejskoj dijaspori prevaziđena je tek tokom 1930-ih i kroz Holokaust. Nakon toga, jevrejske anticionističke grupe generalno su se ili raspale ili transformisale u procionističke organizacije, iako su mnoge male grupe i tijela poput Američko vijeće za judaizam sačuvali raniju reformsku tradiciju odbacivanja cionizma. Jedna od značajnih organizacija je Jevrejski glas za mir sa sjedištem u Berkeleyu. Njihova vizija je svijet u kojem svi ljudi, od SAD-a do Palestine, žive u slobodi, pravdi, jednakosti i dostojanstvu. Oni se pozivaju na generacije jevrejskih ljevičara te se bore za oslobođenje svih ljudi.

“Zamišljamo razbijene zidove aparthejda na slobodnom palestinskom tlu. Zamišljamo ispražnjene i demontirane izraelske zatvore. Zamišljamo povratak palestinskih izbjeglica, ponovno okupljanje sa svojim porodicama i zajednicama. Zamišljamo Palestince, od rijeke Jordan do Sredozemnog mora, kako žive uz poštovanje svojih neotuđivih prava, grade škole, bolnice, sade masline na svojoj zemlji”, piše između ostalog u njihovoj viziji.

Ipak, najviše pažnje privlače one jevrejske organizacije koje na temelju svojih svetih knjiga smatraju da Jevreji nemaju pravo na državu prije dolaska Mesije, a svojim izgledom simboliziraju jevrejsku tradiciju.

Mesija (pomazanik, iskupitelj) je centralni eshatološki pojam sve tri abrahamske religije, ali sa znatnim razlikama u percepciji i tumačenjima. U širem značenju, Mesija označava svaku osloboditeljsku ili spasiteljsku ličnost, a pridjev mesijanski koristi se za sva učenja koja prizivaju nekog da popravi stanje čovječanstva. Mesijanska nada i iščekivanje još uvijek su jedan od temeljnih motiva judaizma, iako je reformistički judaizam odbacio ideju o ličnom Mesiji zamijenivši je pojmom „mesijanskog doba“, koje odlikuje univerzalna pravda i mir. Jevreji vjeruju da je dolazak Mesije preduslov za ujedinjenje izraelskih plemena, okupljanje svih Jevreja u Erec Izrael, izgradnja trećeg hrama u Jerusalemu itd. Među njima se posebno ističe Yisroel Dovid Weiss, jedan od najpoznatijih lidera ultraortodoksne jevrejske grupe „Naturei Karta“, koja se protivi postojanju države Izrael i izričito je protiv cionizma.

Yisroel Dovid Weiss (rođen 1956) američki je Haredi Jevrej, aktivista i glasnogovornik manjinskog ogranka male anticionističke grupe „Neturei Karta“. Djelujući iz Monzija u New Yorku, on smatra da Jevreji trebaju da se mirno suprotstave postojanju izraelske države. Tu tvrdnju temelji na razumijevanju Tore, ali većina ortodoksnih Jevreja širom svijeta odbacuje stavove „Neturei Karta“.

U svom djelovanju često ima susrete s arapskim, muslimanskim i drugim aktivistima širom svijeta koji se bore protiv cionizma i zločina koje Izrael provodi nad Palestincima. Weiss je kritiziran 2006. godine zbog učešća na Međunarodnoj konferenciji za reviziju globalne vizije Holokausta, koja se smatra događajem koji promovira poricanje Holokausta na međunarodnom nivou. Na tom skupu pored njega je govorio David Duke, bivši vođa Ku Klux Klana, i brojni osuđeni poricatelji Holokausta i antisemiti iz Evrope.

Zbog toga, on i njegova sljedba su pod cenzurom jevrejskih organizacija u Izraelu i svijetu te medija na Zapadu. Weiss ističe da je „glas ljudi koji su umrli u Holokaustu“. Njegova je majka porijeklom iz Poljske, a otac iz Mađarske, a većina njegove porodice je ubijena tokom Holokausta. Weiss redovno govori na skupovima u Sjedinjenim Državama i na međunarodnom događajima, kritizirajući Izrael i cionizam. Godine 2001. prisustvovao je Svjetskoj konferenciji protiv rasizma koju su organizovale UN u Durbanu u Južnoj Africi, kao dio delegacije Islamske komisije za ljudska prava. Tokom konferencije, američki i izraelski delegati izašli su u znak protesta.

Cionistička manipulacija Holokaustom

U novembru 2006. Weiss je na protestu u New Yorku izjavio da je „cionizam u osnovi heretički pokret koji negira božanski imperativ da Jevreji ostanu u izgnanstvu do dana kada će cijelo čovječanstvo biti iskupljeno“. Ponovio je svoju tvrdnju na konferenciji 2011. godine u Londonu, pozivajući da se Izrael „razgradi“ i rekavši da je to „cionistička država koja je otela ime judaizma“. Na konferenciji koju je organizovao Hezbollah u Bejrutu 13. marta 2018. godine Weiss je donio „simbolični poklon“ za Hassana Nasrallaha, vođu organizacije.

U decembru 2006. godine, kao dio šestočlane delegacije iz grupe „Neturei Karta“, Weiss je govorio na Međunarodnoj konferenciji za analizu globalne vizije Holokausta, koju je održala Iranska vlada u Teheranu. U svom petominutnom govoru Weiss se osvrnuo na pitanje poricanja Holokausta, podsjetivši da je njegova porodica stradala u Auschwitzu. „Ja sam živi ostatak ljudi koji su poginuli u Holokaustu, i ja sam ovdje, vjerujem, poslat od Boga, da ponizno kažem: 'Treba da znate da je jevrejski narod ubijan i ne pokušavajte da kažete da se to nije dogodilo. To je nešto što ne možete opovrgnuti, ali to ne znači da je Holokaust oruđe za ugnjetavanje drugih ljudi.“

Weiss je izjavio da, iako su Izraelci iskoristili Holokaust da steknu simpatije i prednost, on ne vjeruje da je broj ubijenih u Holokausta preuveličan. On smatra da cionisti koriste Holokaust u svoju korist. „Mi, Jevreji koji su stradali u Holokaustu, ne koristimo ga za unapređenje naših interesa. Ističemo da postoje stotine hiljada Jevreja širom svijeta koji se poistovjećuju s našim suprotstavljanjem cionističkoj ideologiji i koji smatraju da cionizam nije jevrejski, već politička agenda... Ono što mi želimo nije povlačenje na granice '67, već na sve što je u nju uključeno, kako bi se zemlja mogla vratiti Palestincima i kako bismo mogli živjeti s njima.“

Weiss je čak branio iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada od optužbi za antisemitizam. U martu 2006. godine, tokom posjete Iranu, Weiss je izjavio na iranskom radiju IRIB: „Opasna je devijacija pretvarati se da je iranski predsjednik antijevrej i antisemit. On je izuzetno prijateljski nastrojen i razumije razliku između cionista i Jevreja koji ne prihvataju državu Izrael.“

Nametanje narativa da je anticionizma antisemitizam

Američke jevrejske organizacije, uključujući Agudath Israel i Ortodoksnu uniju, distanciraju se od Weissa. Nakon povratka s konferencije, Weiss i njegovi saradnici bili su izopćeni od sinagoga, uskraćena im je usluga u košer prodavnicama i podvrgnuti su omalovažavanju u nekim zajednicama s jakom Haredi populacijom, te su organizovane obostrane demonstracije. Weiss je tvrdio da je jevrejski svijet pogrešno shvatio postupke „Neturei Karta“. Rekao je da se organizacija nije pojavila na konferenciji da negira Holokaust, već da napravi razliku između cionista i Jevreja.

U Izraelu odavno dominira stav da je bilo kakav oblik anticionizma u isto vrijeme antisemitizam, što je apsurdno jer su na taj način kao antisemite proglašeni oni Jevreji koji se najdosljednije drže Tore. Žestinu njihove isključivosti vidjeli smo kroz masovno prebijanje Jevreja u Jerusalemu koji se protive izraelskom genocidu u Gazi.

Pored navedenog, u Izraelu i u jevrejskim zajednicama širom svijeta prisutan je intelektualni anticionistički pokret čiji je najvažniji predstavnik Ilan Pappe, čije su dvije knjige prevedene na bosanski jezik „Etničko čišćenje Palestine“ i „Deset mitova o Izraelu“. On pripada grupi novih historičara koji zagovaraju naučni revizionizam, to jest prometnuo se u jednog od najvećih kritičara cionističke države.