Kad god se dogodi navodni teroristički napad, prva pomisao je 'ko je odgovoran?' U razumnoj zemlji polazi se od činjenica. Ali Rusija nije razumna zemlja. Doista, od užasnog masakra koji je odnio 137 života, prvi instinkt Kremlja bio je ispumpati svaku zamislivu teoriju zavjere pod suncem.
Prvo je bilo da je Kijev odgovoran, kasnije ekstrapolirano da uključi zapadne obavještajne službe, poput MI6. To je unatoč činjenici da se privatno čini da vrlo malo ruske elite vjeruje da Ukrajina ili Zapad snose bilo kakvu odgovornost. Postoje čak izvještaji da ni sam Putin nije uvjeren u ono što njegova propaganda izbacuje.
Dakle, razmotrimo - budući da se čini da Rusi nisu u stanju to učiniti - scenarije koji se trenutno iznose i razmotrimo njihovu vjerovatnost.
Prvo, ono najočitije: da je ovo bio strašan teroristički napad ISIL-a koji je djelovao na svoju ruku; džihadistički napad u kojem su ubice ubijale nedužne ljude kako bi skrenule pažnjuna svoju stvar.
Dokazi za to su jasni: ISIL je već preuzeo odgovornost, koristeći ispravne kanale i autentifikaciju kao dio prihvaćene procedure. Dodatni dokazi mogu se pronaći u činjenici da je prije dvije sedmice u Moskvi postojalo vrlo jasno upozorenje na takav napad, koje je Kremlj namjerno ignorirao. Napad također ima obilježja drugih džihadističkih napada, poput napada na Bataclan u Parizu i masakra u West Gateu u Nairobiju.
Do sada, ovo mora ostati najvjerojatniji scenarij za ono što se dogodilo. Ali druga je teorija malo drugačija: da je ISIL djelovao sam, ali su mu ruske obavještajne službe dopustile da izvrše napad kao dio false flag operacije kako bi pojačale podršku svojim aktivnostima i ratu u Ukrajini.
Znamo da je takav napad u njihovoj 'knjižici'. Oni imaju prošlost, kao što je napad 1999. u Moskvi na neboder učinjen kako bi se pojačao rat u Čečeniji. O tome je otvoreno progovorio bivši ruski agent Alexander Litvinenko koji je za to platio životom, ubijen smrtonosnim radioaktivnim izotopom polonijem 210 u Londonu.
Glavna indikacija za ovu teoriju je potpuni nedostatak vidljivog osiguranja na mjestu događaja u jednom od gradova s najvećom policijskom kontrolom na svijetu, negdje gdje se za bilo kakvu buntovnu akciju neko može uhapsiti za nekoliko minuta. Ipak, napadači su hodali uokolo sat vremena ubijajući ljude i čak pobjegli, unatoč tome što su ruske protivterorističke jedinice navodno bile udaljene samo kilometar. Osim toga, kao što sam rekao, CIA i MI6 su upravo upozorili na teroristički napad na ovakvo mjesto, pa zašto nije bilo boljeg osiguranja?
Historija ima tendenciju da daje prednost lažiranju umjesto zavjeri, a znamo da GRU može biti jednako nesposoban kao i bilo koja birokratija, posebno ona koja se temelji na strahu. Malo ko može zaboraviti zapanjujuću nesposobnost dvojice ‘elitnih’ oficira koji su došli u moj rodni grad Salisbury kako bi ubili dvostrukog agenta Sergeja Skripala 2018. Pratili su ih praktično od trenutka kada su stigli u London do trenutka kada su otišli. Nisu uspjeli ubiti Skripala, nego su umjesto toga ubili nevinog čovjeka. Nakon toga, druga grupa muppeta pokušala je izvesti kibernetički napad na sjedište “Organizacije za zabranu hemijskog oružja” (OPCW) u Haagu. I oni su bili razotkriveni.
Što vodi do teorije broj tri – one koju trenutno propagira Putin: naime, da je Zapad na neki način umiješan, u dosluhu s Kijevom.
Vjerovatno bi motivacija bila izazivanje nemira u Rusiji, destabiliziranje Putina i degradiranje rata u Ukrajini kao prioriteta prisiljavanjem islamskog terorizma da postane središnji fokus. Ipak, iskreno, ovo je toliko malo vjerojatno da se gotovo može zanemariti.
Kao prvo, ovo nije način na koji SAD/UK provode tajne operacije u 21. stoljeću. Čak i kad bi dobila zeleno svjetlo – što očito ne bi bilo iz moralnih i pravnih razloga – za takvu bi operaciju bili potrebni mjeseci planiranja, s vjerojatnim ranjivostima na svakoj razini operacije. Osim toga, ako bi ikada izašlo na vidjelo, rizik bi bio nevjerojatan: dao bi Putinu slobodu da upotrijebi gotovo bilo koje oružje u svom arsenalu za napad na Kijev ili druge. Što god da se dogodi u filmovima o Bondu i Nemogućoj misiji, nije stvarnost danas za CIA-u/MI6.
Kao takvo, najvjerojatnije objašnjenje je da je ovo doista bio napad ISIL-a, iako sam otvorenog uma u pogledu stepena do kojeg se to moglo smatrati korisnim alatom za neke od najviših čelnika u Kremlju. S obzirom na zločine koje svakodnevno čine u Ukrajini, teško mi je shvatiti kako ovaj režim za to nije sposoban. Ironično je da to nazivamo 'terorizmom', a ne napade koji se izvode iz dana u dan na civilne ciljeve u Kijevu, Harkovu i drugdje.
Po svoj prilici, napad će mu dati povoda za dodatno ugnjetavanje i pojačanu retoriku protiv Zapada i Ukrajine. Ono što je malo vjeroatno da će učiniti jest oslabiti ga na domaćem terenu. U tom kontekstu, možda je najbolje čemu se možemo nadati da će iza kulisa to dovesti do više ulaganja u odvraćanje islamskog terora umjesto da se šire laži o Zapadu.
Pukovnik Hamish de Bretton-Gordon bivši je zapovjednik CBRN snaga Ujedinjenog Kraljevstva i NATO-a; ovaj je komentar napisao za londonski Telegraph